P-3420/2009-13 · Trgovački sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Amruševa 2/II, Zagreb

LVI P-3420/2009.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu tog suda Vjekoslavu Zaninoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZAVOD, M. …, Z., protiv tuženika C. O., d.d., T. b. J. J. …, Z., nakon zaključene glavne rasprave dana 15. prosinca 2009. u prisutnosti tužitelja i tuženika, s danom objave 21. prosinca 2009.g.

p r e s u d i o j e

Nalaže se tuženiku C. O. d.d., Z., T. b. J. J. …, isplatiti tužitelju ZAVOD, P. s. iz Z., iznos od 5.527,68 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 02.09.2009. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve do isplate, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja M. B. stradala kao suputnik u prometnoj nesereći dana 11.11.1994.g. Imenovana kao osiguranica tužitelja je stradala kao suvozač u motornom vozilu reg. oznake … koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći a koje vozilo je bilo osigurano od odgovornosti kod tuženika.

Oštećenoj kao osiguraniku tužitelja je priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem tužitelja broj … od ….

U razdoblju od 01.06.2006.g. do 31.01.2009.g. tužitelj je na ime invalidske mirovine isplatio iznos od 56.569,95 kuna te je u skladu sa zakonskim propisima sačinio obračun razmjernog dijela isplaćene mirovine tako da ona iznosi 6.909,61 kuna.

Presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P-2301/04. od 19.03.2004.g. utvrđena je odgovornost tuženika za štetni događaj u omjeru 80% tako da prema izračunu tužitelja iznos štete iznosi 5.527,68 kuna.

Iako je tužitelj pokušao u mirnom postupku naknaditi štetu postavljanjem zahtjeva za naknadu štete podneskom od 16.07.2009.g. tuženik je svojim podneskom od 20.08.2009. to otklonio.

Budući tužitelj drži da je tuženik odgovoran za obavezu isplate štete nastale isplatom invalidske mirovine temeljem odnosnih odredbi važećeg mjerodavnog prava to je i ustao predmetnom tužbom radi isplate utuženog iznosa.

U potkrijepu tužbenih navoda kao dokaze prilaže isprave.

Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori izložene činjenične navode tužbe koji se odnose na štetni događaj kao i odgovornost tuženika za štetni događaj u omjeru od 80% međutim spori osnovanost tužbenog zahtjeva na isplatu utuženog, navedeno stoga što drži da je osiguranica tužitelja stekla uvjete za starosnu mirovinu 1995.g.

Tuženik iznosi shvaćanje da bi tužitelj neovisno o štetnom događaju koji je i bio osnova za isplatu imovinske mirovine ionako bio dužan korisniku isplaćivati starosnu mirovinu nakon što su ostvareni uvjeti za sticanje iste te od tog trenutka tužitelj i ne trpi nikakvu štetu. Drži da bi tužitelj eventualno imao pravo na razliku između većeg iznosa invalidske mirovine ukoliko bi tome bio slučaj i manjeg iznosa starosne mirovine no tužitelj bi trebao navedeno dokazati.

Na održanoj glavnoj raspravi tužitelj ustraje s tužbenim zahtjevom kao i s činjeničnim tvrdnjama i pravnim shvaćanjima a obzirom na navode tuženika izložene u odgovoru na tužbu.

Tuženik raspravljajući pred sudom, upotpunjavajući navode sadržane u odgovoru na tužbu ističe kako je tužitelju isplaćen iznos za koji tuženik drži da je osnovan no razliku pa tako i utuženi iznos drži neosnovanim nalazeći da se ne radi o stvarnoj šteti. Drži nadalje da bi tu štetu predstavljala eventualna razlika između starosne mirovine koju bi osiguranik tužitelja ostvario po redovitom tijeku stvari i invalidske mirovine koju isplaćuje tužitelj. Budući stranka tuženika nije osporila odlučne činjenice sadržane u činjeničnim navodima tužbe glede nastanka, postojanja i okolnosti predmetnog štetnog to sud uzimajući u obzir sve okolnosti, nalazi i cijeni da iste ne treba dokazivati temeljem čl. 221. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/9l., NN 9l/92., NN 112/99., NN 117/03., NN 84/08, dalje ZPP).

Kako to nalazi ovaj sud ocijena osnovanosti tužbenog zahtjeva u predmetnom prijeporu se svodi na pravno pitanje konkurencije starosne i invalidske mirovine a obzirom na istaknuti prigovor tuženika.

Budući odrebama pozitivnih propisa (Zakon o mirovinskom osiguranju - NN 53/91, dalje ZMIO, a koji zakon predstavlja mjerodavno pravo za predmetni prijepor) doista i nije predviđena mogućnost prelaska invalidske mirovine u starosnu te tužitelj istu isplaćuje osiguraniku do njegove smrti neovisno o pravu na stjecanje starosne mirovine to tužitelju pripada pravo na isplatu utuženog iznosa, sve navedeno temeljem čl. 210. st. 1. i čl. 212. ZMIO.

Prosudba je stoga ovog suda da tuženik jest u obvezi isplate utuženog. Primjenom čl. 29. st. 1.Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08) tužitelju je također valjalo dosuditi i pravo na isplatu zahtijevane zakonske kamate te je stoga tužitelju ista i dosuđena.

U Zagrebu, 21. prosinca 2009.g.

SUDAC:

Vjekoslav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od osam dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu RH u tri istovjetna primjerka.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava ( čl. 467. st. 1. ZPP-a ).

DNA:

1. Tužitelj

2. Tuženik

3.Kancel – kal. 30 dana

iskazati statistiku