II Kž-376/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 376/14-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić, predsjednice vijeća, Dražena Tripala, člana vijeća, i Žarka Dundovića, člana vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, zapisničarke i izvjestiteljice, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. I. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu. KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog M. I. i optuženog T. Š. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17. rujna 2014. broj Kv-I-323/14 (K-82/14), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. listopada 2014.,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe optuženog M. I. i optuženog T. Š. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. I. i dr., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. i dr. KZ/11, na temelju članka 131. stavka 3. i članka 129. stavka 1. u svezi sa člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13. – dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. I. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08 i protiv optuženog T. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 te je u istražni zatvor tim optuženicima uračunato vrijeme lišenja slobode od dana uhićenja pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. I. putem braniteljice A. F., odvjetnice iz Z., zbog ,,svih zakonom dopuštenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

II Kž 376/14-4

Žalbu protiv tog rješenja podnio je i optuženi T. Š. putem branitelja mr. sci. I. F., odvjetnika iz Z., zbog ,,svih žalbenih osnova“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te da se isti odmah pusti na slobodu.

Žalbe nisu osnovane.

Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. I. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08 i protiv optuženog T. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 te potom s pravom u odnosu na obojicu optuženika isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim blažim mjerama, pa tako i mjerama opreza.

Naime, optuženi M. I. je osoba s dvojnim državljanstvom, odnosno državljanin Republike Hrvatske te Bosne i Hercegovine, s boravištem u Bosni i Hercegovini, dok uz područje Republike Hrvatske, pored činjenice da se redovito liječi u Zagrebu, ni na koji način nije vezan. Izneseno, uz činjenicu da se optuženom M. I. u ovom kaznenom postupku potvrđenom optužnicom stavlja na teret da je zajedno s optuženim T. Š. počinio kazneno djelo razbojništva i kazneno djelo teške tjelesne ozljede, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i neposredne opasnosti na strani tog optuženika da će on, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i tako osujetiti vođenje predmetnog kaznenog postupka, posebice motiviran visinom kazne zaprijećene za terećena kaznena djela. Stoga je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora optuženog M. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08, kao nužne i jedine prikladne mjere u svrhu sprječavanja opasnosti od bijega optuženika, koja svrha se, protivno žalbenim navodima tog optuženika, ne bi mogla ostvariti mjerama opreza.

Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženog M. I. kojima upire na priznanje počinjenja terećenih kaznenih djela te ističe da stalno boravi u Zagrebu, gdje je zbog psihičkih tegoba podvrgnut liječenju, a u kojem pravcu ukazuje i na nemogućnost njegovog odlaska iz Republike Hrvatske s obzirom na to da mu je u Republici Hrvatskoj, za razliku od Bosne i Hercegovine, omogućena liječnička skrb. Nadalje, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, prvostupanjski sud s pravom nalazi u tome što im se u ovom kaznenom postupku potvrđenom optužnicom stavlja na teret kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 te kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11, čiji način počinjenja ukazuje na upornost i odlučnost u protupravnom postupanju i visoki stupanj njihove kriminalne volje. To, uz činjenicu da iz izvadaka iz kaznene evidencije za obojicu optuženika proizlazi da se radi o višekratno osuđivanim osobama, između ostalog i zbog kaznenih djela s elementima nasilja, pri čemu su optuženom T. Š. izricane i bezuvjetne kazne zatvora, dok se optuženom M. I. u ovom kaznenom postupku stavlja na teret da bi inkriminirana djela počinio tijekom roka provjeravanja iz ranije presude, ukazuje na to da dosadašnje osude na njih nisu djelovale na način da svoje ponašanje usklade sa zakonom i klone se od daljnjeg protupravnog postupanja.

II Kž 376/14-4

Kada se uz izneseno uzme u obzir i to da su obojica optuženika, prema vlastitom iskazivanju, nezaposleni i bez imovine, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti i dalje predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će oni boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, pa i u cilju pribavljanja materijalnih sredstava za život.

Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud osnovano produljio primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. I. i optuženog T. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, kao nužne i jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja iteracijske opasnosti. Naime, imajući na umu značaj i kvalitetu okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika iz citirane osnove, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora mjerama opreza, kako to neosnovano predlažu obojica žalitelja.

Kraj takvog stanja stvari, pravilnost ovakvog zaključka nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženog T. Š. kojima umanjuje značaj njegove dosadašnje osuđivanosti.

Isto tako, a budući da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, u konkretnoj situaciji, proizlazi iz potvrđene optužnice te dokaza na kojima se ona temelji, neosnovani su i žalbeni navodi optuženog T. Š. kojima upire na nedokazanost terećenih kaznenih djela te ističe da se u konkretnom slučaju ne može raditi o kaznenom djelu razbojništva već samo o kaznenom djelu teške tjelesne ozljede. Pri tome se žalitelju ukazuje da je za odlučivanje o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, a koji proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, dok sudovi, kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni te mjere nemaju ovlaštenja za preispitivanje činjeničnog stanja u predmetnom postupku te kaznene odgovornosti optuženika.

Ni daljnji žalbeni navodi optuženog T. Š. kojima upire na određene procesne povrede do kojih je, prema njegovom mišljenju, došlo u tijeku predmetnog kaznenog postupka, ne dovode u sumnju pravilnost pobijanog rješenja jer nisu od utjecaja kod odlučivanja o opstojnosti istražnozatvorske mjere. Isto tako, u cijelosti su promašeni opetovani žalbeni navodi optuženog T. Š. kojima ističe da su u predmetnom kaznenom postupku ispitani svi svjedoci, čime upire na izostanak koluzijske (u žalbi pogrešno navedeno "kolizijska") opasnosti u konkretnom slučaju, s obzirom na to da mu pobijanim rješenjem nije produljena mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 2. ZKP/08.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 9. listopada 2014.

II Kž 376/14-4

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.