Rev-247/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 247/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. R. iz O., OIB: …, koju zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u O., protiv I tuženice A. P. iz S. , koju zastupa posebni skrbnik B. K., odvjetnik u O., II tuženice 1 1

D. P. iz S. , koju zastupa posebni skrbnik M. Š., odvjetnik u O. i III tuženika A. P. iz A., 1 2

kojeg zastupa posebni skrbnik B. K., odvjetnik u O., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl.br. Gž- 492/2015-2 od 24. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. P-799/12-41 od 3. listopada 2014., u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž- 492/2015-2 od 24. rujna 2015. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je tužiteljica dosjelošću stekla vlasništvo nekretnine pod rednim brojem 6, udio 39/320 dijela nekretnine koja je upisana u zk.ul. 5790 k.o. O. k.č.br. 1271 kuća i dvorište …, ukupne površine 885 m2, zatim utvrđenje da predmetnu nekretninu u naravi čini stambeni prostor s ulazom iz kolnog prolaza, druga vrata lijevo, neto stambene površine od 21,98 m2, stambeni prostor s ulazom iz dvorišta, peta vrata lijevo, neto stambene površine od 87,15 m2 i sporedni dio stambenog prostora s ulazom iz dvorišta, peta vrata lijevo, u neto površini od 14,92 m2, te traženje da tuženici kao zakonski nasljednici iza pokojne K. P. izdaju tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva za opisanu nekretninu uz naknadu parničnog troška.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 – dalje: ZPP), uz prijedlog da revizijski sud prihvati reviziju tužiteljice i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Tužiteljica u reviziji postavlja pravno pitanje za koje tvrdi da je važno zbog jedinstvene primjene zakona.

Podnoseći predmetnu reviziju tužiteljica navodi kao pitanja sljedeće:

„Da li tužiteljica mora dokazati da dio stambene cjeline koji koristi odgovara suvlasničkom dijelu od 39/320 dijela kojega je u zemljišnim knjigama kao vlasnica upisana K. P. ili je to činjenica koja se tek treba odrediti eventualnim elaboratom o etažiranju, nadalje, što ako je tužiteljica u posjedu više površine od površine idealnog dijela, ne znači da ne bi imala pravo stjecanja vlasništva dosjelošću ako su za dosjelost su ispunjene zakonske pretpostavke?“

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a), ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga zakona (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a).

U ovom predmetu ne radi se o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti naznačena vrijednost predmeta spora pobijane odluke prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn. No, drugostupanjska presuda donesena je temeljem izvedenih dokaza pred sudom prvog stupnja, i utvrđeno je činjenično stanje koje je drugačije od onog na kojem je zasnovana prvostupanjska presuda, pa valja zaključiti da je drugostupanjski sud svoju odluku donio temeljem čl. 373.a ZPP-a te je stoga dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a (redovna revizija) pa je s revizijom postupano u skladu s tim. Iz sadržaja revizije proizlazi da je podnesena zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice protiv tuženika za utvrđenje da je dosjelošću stekla udio 39/320 dijela nekretnine upisane u zk.ul. 5790 k.o. O. kč.br. 1271 u naravi kuća i dvorište …, ukupne površine 885 m2 kao i zahtjev da joj tuženici izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva.

Sporno je, je li tužiteljica stekla vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

-da je K. P. upisana u zemljišnu knjigu kao suvlasnica u 39/320 dijela nekretnine upisane u zk.ul. 5790 k.o. O. k.č.br. 1271 u naravi kuća i dvorište …, površine 885 m2, a ostali suvlasnici su R. R. u 40/320 dijela, A. R. u 40/320 dijela, I. J. u 45/320 dijela, D. P.2 u 39/320 dijela, J. P. u 39/320 dijela, R. P. u 39/320 dijela i N. M. u 39/320 dijela;

- da se tuženici navode u rješenju o nasljeđivanju kao oporučni nasljednici pok. K. P. te da na rješenju ne nalazi potvrda pravomoćnosti;

- da predmetna nekretnina nije etažirana pa da su svi upisani suvlasnici čitave nekretnine u suvlasničkim dijelovima.

Obzirom na takva činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je nesporno kao vlasnik predmetne nekretnine upisana K. P. u 39/320 dijela, da je tužiteljica dokazala neprekidno trajanje zakonom određenog vremena potrebnog za dosjelost stjecanja predmetne nekretnine, no da nije dokazala potrebnu kakvoću posjeda kao bitan uvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću. Tužiteljica nije dokazala da je posjed predmetne nekretnine zakonit, istinit i pošten. Naime, tužiteljica navodi da ne zna na koji način je obitelj njezinog pokojnog muža došla u posjed predmetne nekretnine niti po kojoj pravnoj osnovi, te nije dostavila sudu niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da predmetni posjed nije stečen silom, potajno, prevarom odnosno zlouporabom povjerenja u odnosu na upisanog vlasnika ili njegove nasljednike. Također nije dokazala da nije znala niti mogla znati da joj ne pripada pravo na posjed.

Drugostupanjski sud je zauzeo drugačije pravno shvaćanje zaključujući da nije dokazano da bi tuženici bili pravni sljednici K. P. niti da bi se dio nekretnine koje su tužiteljica i njena prednica posjedovali pripada K. P. u omjeru u kojem je ona upisana kao suvlasnik cijele nekretnine.

Razlozi revizije koji se odnose na pitanje savjesnosti posjeda nisu odlučni jer se drugostupanjska odluka ne temelji na razlozima prvostupanjske odluke.

Što se tiče pitanja opsega u kojem je tužiteljica trebala posjedovati nekretninu da bi mogla steći pravo vlasništva dosjelošću treba reći da je bilo potrebno dokazati da dio nekretnine koji su tužiteljica i njena prednica posjedovali pripada K. P., a to u postupku koji je prethodio reviziji nije dokazano.

U reviziji tužiteljica prigovara da je drugostupanjski sud zaključio da tuženici nisu pasivno legitimirani iako njihova legitimacija nije bila sporna. Međutim, u odgovoru na tužbu tuženici su se očitovali na način da se protive „tužbi i tužbenom zahtjevu“, dakle osporili su činjenice i pravno shvaćanje na kojima se temelji tužba, pa je na taj način osporena i pasivna legitimacija.

Zbog toga neosnovano tužiteljica tvrdi da drugostupanjski sud „prekoračio ovlasti ispitivanja prvostupanjske presude“, a neosnovano je i shvaćanje da je u slučaju nedostatka pasivne legitimacije tužbu trebalo odbaciti (u ovom slučaju se radi o nedostatku materijalnopravne legitimacije a u takvom slučaju tužbeni zahtjev treba odbiti).

Treba naglasiti da je u konkretnom slučaju zaključak o promašenoj pasivnoj legitimaciji utemeljen na činjenici da se na rješenju o nasljeđivanju ne nalazi potvrda pravomoćnosti pa se na temelju takvog rješenja ne može pouzdano zaključiti da bi tuženici bili pasivno legitimirani.

U reviziji tužiteljica također iznosi da je u slučajevima kada su povrijeđene odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2, 9, 13 i 14 ZPP tužbu trebalo odbaciti, međutim u konkretnom slučaju se uopće ne radi o povredama navedenih odredaba ZPP.

U reviziji tužiteljica također iznosi da je u slučaju čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP drugostupanjski sud ovlašten ukinuti drugostupanjsku presudu i vratiti predmet nadležnom prvostupanjskom sudu ili će ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu. Međutim, o bitnoj povredi ove odredbe radi se u slučaju nedostatka stranačke sposobnosti i nedostataka u zastupanju pa niti ovaj revizijski razlog nije osnovan.

Zbog izloženih razloga ne mogu se prihvatiti razlozi revizije koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 21. ožujka 2018.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.