I Kž-176/2005-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 176/05-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlata Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ-a, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. T. B., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 17. siječnja 2005. broj K-63/04, u sjednici održanoj dana 14. ožujka 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića i branitelja opt. M. K. – A. K., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba državnog odvjetnika u odnosu na opt. Lj. M.

II. Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. T. B. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašeni su krivima opt. T. B., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (djelo pod toč. 1 izreke) i kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. KZ (djelo pod toč. 2. izreke), te su mu uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. a) i b) KZ utvrđene kazne zatvora i to za djelo pod toč. 1. izreke u trajanju od sedam mjeseci, a za djelo pod toč. 2. izreke u trajanju od dva mjeseca, te je po čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci; opt. M. K. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog

I Kž 176/05-6

zakona (djelo pod toč. 3. izreke), te mu je za to djelo, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a po čl. 54. KZ kazna zatvora je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 60 radnih dana, koji je dužan izvršiti u roku od pet mjeseci, time da ukoliko ne bi izvršio u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjerno neizvršenom radu za opće dobro; opt. T. B. i opt. Lj. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te im je temeljem čl. 109. st. 1. u svezi čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež (u nastavku: ZSM) izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora, s rokom kušnje od dvije godine, a ukoliko bi naknadno došlo do izricanja kazne maloljetničkog zatvora u tu kaznu će se opt. T. B. i opt. Lj. M. uračunati vrijeme lišenja slobode od 2. rujna 2004. do 3. rujna 2004. godine, te su im ujedno po čl. 109. st. 1. u svezi čl. 27. st. 1., čl. 9. st. 1. i 2. toč. 8. i 10. ZSM izrečene odgojne mjere pojačane brige i nadzora i posebne obveze i to opt. T. B. da se kloni društva opt. T. B., opt. M. K. i opt. Lj. M., a opt. Lj. M. da se kloni društva opt. T. B., opt. M. K. i opt. T. B., kao i da se uključe u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade, te su po čl. 9. st. 9. ZSM upozoreni da se zbog skrivljenog neispunjavanja posebnih obveza mogu uputiti u Centar za odgoj; opt. D. L., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, koja je temeljem čl. 173. st. 8. KZ oslobođena kazne.

Temeljem čl. 80. st. 1. i 3. i čl. 173. st. 7. KZ prema opt. T. B. i opt. D. L. primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – droge MDA i amfetamina, koja je privremeno oduzeta prema potvrdama PU Zadarske broj ….

Temeljem čl. 82. st. 1. i 2. KZ oduzeta je imovinska korist i to od opt. T. B. u iznosu od 1.000,00 kn, a od opt. M. K. u iznosu od 150,00 kn.

Temeljem čl. 122. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) optuženici su u cijelosti oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i opt. T. B..

Državni odvjetnik podnio je žalbu zbog odluke o kaznenim sankcijama u odnosu na opt. T. B., opt. M. K. i opt. Lj. M. i predložio da se prvostupanjska presuda u odnosu na ove optuženike preinači u smislu žalbenih navoda.

Opt. T. B. je podnio žalbu i dopunu žalbe, putem braniteljice Lj. M.-M., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (ustvari i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja) i odluke o kaznenoj sankciji i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Opt. M. K. je podnio, putem Odvjetničkog ureda K. iz Z. odgovor na žalbu državnog odvjetnika i predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana a ujedno je zatražio obavijest o sjednici vijeća.

Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vračajući spis odustalo od žalbe državnog odvjetnika u

I Kž 176/05-6

odnosu na opt. Lj. M. zbog odluke o kaznenoj sankciji, a predložilo da se prihvati žalba državnog odvjetnika u odnosu na opt. T. B. i opt. M. K., a žalba opt. T. B. odbije kao neosnovana.

Sjednica vijeća ovog suda održana je u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića te branitelja opt. M. K. – A. K., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti uredno izviještenog opt. M. K..

Kao prvo, obzirom da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odustalo od žalbe državnog odvjetnika u odnosu na opt. Lj. M. zbog odluke o kaznenoj sankciji, trebalo je, temeljem čl. 386. ZKP u tom dijelu žalbu državnog odvjetnika odbaciti kao nedopuštenu.

Neosnovana je žalba opt. T. B..

Nije u pravu opt. T. B. kada u žalbi ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP. U žalbi se tvrdi da su razlozi u pogledu djela pod toč. 2. izreke iz čl. 99. st. 1. KZ u znatnoj mjeri proturječni. Naime, da prvostupanjski sud utvrđuje kako nije bilo takvog napada da bi optuženik morao uzvraćati udarac rukama, a da bi iz iskaza svjedoka J. T. i N. Š. proizlazio zaključak da je optuženik postupao u stanju nužne obrane ili barem u prekoračenju granica nužne obrane.

Međutim, suprotno žalbi opt. T. B., prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi iznio jasne i određene razloge u odnosu na sve odlučne činjenice u pogledu djela pod toč. 2. izreke i to na str. 11 presude, ti razlozi nisu proturječni, a pogotovo ne u znatnoj mjeri, izložio je svoje stajalište u odnosu na obranu optuženika, kao i kojim se razlozima vodio pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika, odnosno zbog čega smatra da on nije postupao u stanju nužne obrane, pa onda ni u prekoračenju njenih granica.

Nije osnovana žalba opt. T. B. ni zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu djela pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude.

Prvostupanjski sud je opravdano prihvatio obrane opt. T. B. i opt. Lj. M. iz istrage, neovisno na pojedine, ali za suštinu stvari nebitne razlike, a ovi optuženici su u tim obranama tijekom istrage izričito izjavili, nakon što su im priopćeni osnovi sumnje protiv njih, da su razumjeli za što ih se tereti, detaljno su opisali okolnosti i način počinjenja kaznenog djela, a opt. T. B. je još samoinicijativno izjavio da je tek sada shvatio u koje ludosti se upustio. Stoga, kada se imaju u vidu te i takve obrane tih optuženika, s pravom je prvostupanjski sud ocijenio da se njihove izmijenjene obrane s glavne rasprave ne mogu prihvatiti i da su usmjerene na izbjegavanje, odnosno umanjenje njihove kaznene odgovornosti, te kaznene odgovornosti opt. T. B. i opt. M. K..

Bez osnova se u žalbi prigovara i u pogledu radnje prepoznavanja. Ni sama žalba ne tvrdi da bi se radilo o nevaljanom dokazu, već jedino da su ti optuženici od ranije poznavali opt. T. B., no sama ta činjenica ne čini radnju prepoznavanja nevaljanom, jer je ista provedena na zakonom propisani način.

Nije bilo potrebe ni za ispitivanjem svjedoka T. Š., jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu kaznenog djela pod toč. 1. izreke, pogotovo kada

I Kž 176/05-6

se ima u vidu iskaz svjedoka B. Ž., koji je iskazivao u odnosu na istu okolnost – s kim je bio u društvu opt. T. B. kritične večeri, na koju okolnost je predloženo i ispitivanje svjedoka T. Š..

Iz iznesenih razloga ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je opt. T. B. počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona na način i pod okolnostima opisanim pod toč. 1. izreke.

Što se pak tiče kaznenog djela pod toč. 2. izreke iz čl. 99. st. 1. KZ počinjenog na štetu J. T., osim onog što je već naprijed navedeno, treba istaći da je prvostupanjski sud i u pogledu tog djela pravilno utvrdio činjenično stanje, te ga pravilno i pravno označio. Posebno nemaju opravdavanja navodi žalbe da je optuženik postupao u stanju nužne obrane ili barem u prekoračenju granica nužne obrane, te da ga je stoga trebalo osloboditi kazne. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se opt. T. B. pogrdnim riječima obratio svjedoku N. Š., a kako je oštećenik J. T. smatrao da su te riječi njemu upućene došlo je do tučnjave između njega i optuženika u kojoj je optuženik prvi uporabio pivsku bocu i njome udario oštećenika po glavi, kao i šakama u sljepoočnicu, uslijed čega je ovaj zadobio tešku tjelesnu ozljedu – prijelom lijeve jagodične kosti. Takvo, pak, postupanje optuženika nikako se ne može tretirati kao nužna obrana, odnosno njeno prekoračenje i stoga je prvostupanjski sud radnje optuženika ispravno pravno označio kao kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ.

Neosnovana je stoga žalba opt. T. B. zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Bez osnova su i žalbe državnog odvjetnika i opt. T. B. zbog odluke o kaznenim sankcijama.

Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud kod izbora vrste i mjere kazne neopravdano precijenio mladost opt. T. B. i opt. M. K., te da nije bilo mjesta za primjenu propisa iz čl. 57. st. 1. i 2. toč. a) i b) KZ u odnosu na opt. T. B. i opt. M. K., kao ni za primjenu čl. 54. KZ-a u odnosu na opt. M. K.. Kod optuženika da je motiv za počinjenje djela bilo koristoljublje (opt. T. B. kod djela pod toč. 1. izreke), a da je opt. M. K. već osuđivan zbog kaznenog djela zlouporabe opojne droge.

Opt. T. B., u dopuni žalbe navodi da se nalazi u zajednici C. U. kod T. i da bi stoga bilo štetno uputiti ga na izdržavanje kazne zatvora, pa predlaže da se primijeni uvjetna osuda.

No, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje, imajući u vidu sve utvrđene okolnosti iz čl. 56. KZ-a, a posebno mladost opt. T. B. te da do sada nije osuđivan, zatim uzimajući u obzir oštećenikov doprinos kaznenom djelu pod toč. 2. izreke prvostupanjske presude, da je prvostupanjski sud pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te da je opt. T. B. pravilno utvrdio pojedinačne kazne, a isto tako mu pravilno izrekao jedinstvenu kaznu zatvora.

Također, ovaj sud nalazi da je opt. M. K., obzirom na okolnosti počinjenja djela i prodaju male količine opojne droge (paketić amfetamina težine 0,30 g), njegovu mladost, zatim da je u stalnom radnom odnosu, da je bio uključen u postupak odvikavanja od ovisnosti

I Kž 176/05-6

od opojnih droga, te da su mu za vrijeme trajanja te mjere testovi za opojne droge bili uredni, a što je branitelj optuženika potkrijepio dokumentacijom na sjednici vijeća, da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i pored toga što je ranije (2004. godine) prema njemu primijenjena uvjetna osuda zbog posjedovanja 4,7 g marihuane, da je primjerena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci. Isto tako je prvostupanjski sud ispravno našao da u ovom slučaju za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije potrebno izvršenje kazne zatvora i stoga je opravdano odredio da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci zamijeni radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 60 radnih dana kroz vrijeme od pet mjeseci.

I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečenim kaznenim sankcijama u cijelosti će se postići svrha kažnjavanja.

Temeljem čl. 82. st. 1. i 2. KZ od opt. T. B. i opt. M. K. pravilno je i u skladu s citiranom zakonskom odredbom oduzeta ostvarena imovinska korist.

Iz svih iznesenih razloga trebalo je presuditi i riješiti kao u izreci (čl. 384. st. 1. i čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 14. ožujka 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r