Legislator Case Law & Legislation
IV Kž-173/1999-2 AI generated

IV Kž-173/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number IV Kž-173/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Milana Gudelja, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osm. Z. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja K. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 13. listopada 1999. godine, br. Kv-352/99. (Kio-212/99.), u sjednici održanoj dana 5. rujna 2001. godine,

Legislator headnote

AI generated

IV Kž-173/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanim rješenjem, u povodu neslaganja istražnog suca sa zahtjevom oštećenika kao tužitelja M.K. za provođenje istrage protiv osumnjičene Z.Š., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ, u smislu čl. 190. st. 3. ZKP sud prvog stupnja je odbio navedeni zahtjev. Protiv toga rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj putem svoga branitelja R.A., odvjetnika iz R., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i premet vrati Županijskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno preinači tako da se usvoji zahtjev za provođenje istrage.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-173/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Milana Gudelja, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osm. Z. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja K. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 13. listopada 1999. godine, br. Kv-352/99. (Kio-212/99.), u sjednici održanoj dana 5. rujna 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja M.K.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, u povodu neslaganja istražnog suca sa zahtjevom oštećenika kao tužitelja M.K. za provođenje istrage protiv osumnjičene Z.Š., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ, u smislu čl. 190. st. 3. ZKP sud prvog stupnja je odbio navedeni zahtjev. Protiv toga rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj putem svoga branitelja R.A., odvjetnika iz R., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i premet vrati Županijskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno preinači tako da se usvoji zahtjev za provođenje istrage.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je ispravno postupio kada je u smislu čl. 190. st. 3. ZKP, odbio zahtjev oštećenog kao tužitelja M.K. za provođenje istrage protiv Z.Š., zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ, jer i po nalaženju ovoga suda, kao suda drugog stupnja, iz podataka sadržanih u sudskom spisu ne proizlazi osnovana sumnja da bi se u djelatnosti osumnjičenice stekla bitna obilježja kaznenog djela koje joj oštećenik kao tužitelj stavlja na teret.

Naime, oštećenik kao tužitelj M.K. kao zakupodavac sklopio je ugovor s osumnjičenom Z.Š., kao zakupoprimcem o zakupu poslovnih prostorija i stana u C., a zakupnina je iznosila 4.300 DEM mjesečno na rok od pet godine počevši od 15. ožujka 1998. godine. Taj je ugovor raskinut 16. srpnja 1998. godine, a isti da je sklopljen novi ugovor u kome je zakupodavac Š.K. (supruga M.K.), a zakupoprimac osumnjičenica i njezina kćerka R.Š., dok zakupnina sada iznosi 1.200 DEM mjesečno. U oba ugovora je navedeno da se smatraju raskinutim, ako zakupac ne plati dvije mjesečne zakupnine. Pozivajući se na tu točku ugovora Z. i R.Š. su 15. rujna 1998. godine, obavijestile M. i Š.K. da je zadnja najamnina plaćena za lipanj 1998. godine, pa da ugovor smatraju raskinutim, te su mu poštom dostavile ključeve od prostorija koje su imale u zakupu.

Oštećenik se u žalbi poziva na toč. 7. ugovora u kojoj se navodi da ukoliko zakupac želi odustati od ugovora mora pismenom preporučenom pošiljkom najaviti odustajanje dva mjeseca unaprijed, pa bi se u konkretnom slučaju ugovor mogao raskinuti da je osumnjičenica to učinila 15. rujna 1998. godine, međutim, tada bi ugovor mogao biti razvrgnut tek 15. studenog 1998. godine. U nastavku žalitelj nabraja koja su dugovanja osumnjičene ostala nepodmirena i to s naslova neplaćanja raznih komunalnih usluga, dugovanja majstorima za vodu, stolaru, mesaru, električaru, talijanskoj firmi, keramičaru, radio C. i sl., pa zaključuje da je kod osumnjičenice očito postojala prijevarna namjera da odradi sezonu, a nakon toga ne plati nikome dugovanja i u rujnu jednostavno pobjegne.

Točne su tvrdnje iz žalbe da je osumnjičenica, s različitih naslova, ostala dužna oštećeniku kao tužitelju određeni iznos, u vezi s tim je vođena i parnica pred Općinskim sudom u Crikvenici gdje je ona obvezana da plati M.K. 36.158 DEM, međutim, podaci iz sudskog spisa ne upućuju na zaključak da bi kod osumnjičenice u času sklapanja ovog ugovora postojala prijevarna namjera, već se ovdje radi o građansko pravnom odnosu među stranaka koji je osim toga već i riješen presudom Općinskog suda u Crikvenici br. P-557/98. koja je naprijed spomenuta.

Kako navodi u žalbi oštećenika kao tužitelja ne dovode u pitanje pravilnost zaključaka suda prvog stupnja, datih u obrazloženju pobijanog rješenja, to je žalbu kao neosnovanu trebalo odbiti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 5. rujna 2001.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.