II Kž-365/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 365/16.-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. B., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. listopada 2016. broj Kov-Iz-25/16. (Kov-84/16.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. studenoga 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okrivljenog R. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog R. B., zbog četiri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), na temelju članka 131. u vezi s člankom 129. i člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni R. B. po branitelju I. M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom „žalbu usvojiti i pobijano rješenje preinačiti na način da se isto ukine i zamjeni mjerom opreza ili jamstvom, podredno ukine i predmet vrati na ponovnu odluku i raspravljanje“.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju

II Kž 365/16.-4

primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog R. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te potom ispravno zaključio da se svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi za sada ne može ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, bez proturječja i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu ove mjere protiv okrivljenika i nemogućnost njezine zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je u pobijanom rješenju počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni, nejasni su i u suprotnosti sa sadržajem isprava.

Osnovana sumnja da je okrivljeni R. B. počinio četiri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. za koja se tereti u ovom postupku, proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ona temelji. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Stoga je neosnovan okrivljenikov žalbeni prigovor kojim pobija postojanje osnovane sumnje da je počinio terećena mu kaznena djela na način opisan u podignutoj optužnici. Naime, protivno takvim žalbenim navodima, odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljeni R. B. počinio terećena mu kaznena djela upravo na način kako mu je stavljeno na teret u podignutoj optužnici proizlazi iz te optužnice, kao i dokaza na kojima se ona temelji, a koji su navedeni i obrazloženi u samoj optužnici. Upravo takav stupanj osnovane sumnje dostatan je za primjenu mjere istražnog zatvora u smislu članka 123. stavka 1. ZKP/08. Pri tome sudovi i to, kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, ne preispituju je li utvrđeno činjenično stanje iz predmetne optužnice te okrivljenikovu kaznenu odgovornost, već utvrđuju one okolnosti koje s razboritom predvidivošću upućuju u konkretnoj situaciji na opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika. Takve okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod okrivljenog R. B., i ovaj drugostupanjski sud nalazi u brojnosti na teret mu stavljenih kaznenih djela te činjenici njegove ranije višekratne osuđivanosti.

Naime, podignutom optužnicom okrivljeniku je stavljeno na teret da je u razdoblju od svega dva mjeseca počinio četiri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., s tim da je osnovano sumnjiv da je prvo od tih djela počinio svega tjedan dana nakon što je pušten na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci na koju je osuđen također zbog počinjenja kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 1.KZ/11., a koje okolnosti već same za sebe upućuju na okrivljenikovu upornost u protupravnom postupanju i viši stupanj kriminalne volje. Nadalje, iz spisu priloženog izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika vidljivo je da je on do sada u čak četiri navrata osuđivan i to zbog istovrsnih kaznenih djela imovinskog karaktera, od čega jednom i zbog kaznenih djela razbojništava. Dakle, radi se o specijalnom povratniku. Okrivljeniku su izricane uvjetne osude, ali i kazne zatvora, s time da je, kao što je to već navedeno, s izdržavanja zadnje uvjetno otpušten. No, to ga očigledno nije poučilo o neprihvatljivosti protupravnog ponašanja, s obzirom na to da se okrivljenik ponovno u predmetnom postupku pojavljuje kao osnovano sumnjiv da je počinio četiri nova kaznena djela i to za trajanja uvjetnog otpusta. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sve navedeno upućuje na zaključak da okrivljenik svojim ponašanjem kroz dulje razdoblje ne poštuje pravni poredak.

II Kž 365/16.-4

Budući da i prema ocjeni ovog suda navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, a protivno žalbenim navodima i unatoč činjenici da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenih djela stavljenih mu na teret bio u radnom odnosu, upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, to je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja realne i predvidive opasnosti od ponavljanja djela. Ista se svrha niti u ovom stadiju postupka ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, bilo jamstvom, bilo mjerama opreza, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Pobijajući pravilnost i potpunost od strane prvostupanjskog suda utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud propustio uočiti da je za prve dvije osude iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika, sukladno odredbi članka 19. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji („Narodne novine“ broj 143/12. i 105/15.), nastupila rehabilitacija. No, pritom okrivljenik propušta uočiti da je upravo u navedenoj zakonskoj odredbi propisano da rehabilitacija nastupa protekom rokova navedenih u toj odredbi pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novog kaznenog djela. Budući da je iz izvatka iz kaznene evidencije vidljivo da je okrivljenik prije proteka rokova iz članka 19. stavka 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ponovno dva puta osuđen, to za prve dvije osude nije nastupila rehabilitacija pa su ovi žalbeni navodi neosnovani.

Slijedom navedenog, budući da okrivljenikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. studenoga 2016.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Vesna Vrbetić, v.r.