Rev-3110/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3110/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Gordane Gasparini, Ilije Čuljata i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja D. A. iz N. V., koga zastupa D. I., odvjetnik iz N., protiv tuženoga J. M. iz G. P., koga zastupa R. N., odvjetnik iz B. G., radi likvidacije glavnice i ortakluka, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi od 22. kolovoza 1990. br. Gž- 542/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 9. ožujka 1990. br. P-32/90-91, u sjednici održanoj dana 7. svibnja 1991.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 22. kolovoza 1990. godine broj Gž-542/90-2 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdjena presuda Općinskog suda Nova Gradiška od 9. ožujka 1990. godine broj P-32/90-91 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja a koji glasi:

"Utvrdjuje se da je tužitelj D. A. kupnjom u zajednici sa tuženim J. M. stekao pravo vlasništva na kamionu marke "Mercedes" 2224/6x4" sa ugradjenom dizalicom u 13/20 dijelova, pa je tuženi J. M. dužan dozvoliti da se izvrši dioba ovog kamiona na način da isplati tužitelju novčanu protuvrijednost ovog kamiona u navedenom suvlasničkom omjeru, i to iznos od 101,737.680 starih dinara, sa pripadajućom zateznom zakonskom kamatom koja se obračunava po stopi u smislu čl. 277. stav 1. ZOO od 24. 3. 1989. godine do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno je izjavio reviziju tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje pred izmijenjenim vijećem.

Na reviziju tužitelja nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Prvostepeni sud je utvrdio da se medju strankama radilo o ortačkoj pogodbi u vezi kupnje spornog kamiona i podjele dobiti od prijevozničkih djelatnosti, da je takova ortačka pogodba nedopuštena i protuzakonita i da se radi o poslu koji je apsolutno ništav. Iz takovog posla ne može se tražiti niti podjela dobiti,pa je prvostepeni sud zaključio da tužitelj može tražiti samo ono što je uložio, a to što je uložio tužitelj je već ostvario, jer mu je tuženi ove iznose isplatio na osnovu ranijih pravomoćnih odluka u ovom sporu. Budući da je tuženi tužitelju vratio sve što je tužitelj u nedopuštenom poslu uložio, prvostepeni sud je zaključio da tužitelju ne pripada pravo niti tražiti suvlasništvo u kamionu, pa je tužbeni zahtjev odbio.

Drugostepeni sud je u pobijanoj presudi u cijelosti prihvatio činjenična utvrdjenja prvostepenog suda i zaključio da je prvostepeni sud na utvrdjeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužitelj u reviziji, tvrdeći da su nižestepene presude manjkavo ili nikako obrazložene, te da su nerazumljive.

Naprotiv, ovaj revizijski sud smatra da su nižestepene presude dovoljno jasne i da je obrazloženo sve što je od važnosti za odluku u ovom sporu. Naime, pravilno je primijenjeno materijalno pravo na utvrdjeno činjenično stanje da je tužitelj prvo tražio sve ono što je uložio u ortakluk, da mu je to već dosudjeno ranijim pravomoćnim presudama i isplaćeno od strane tuženog, pa ne može sada ponovno ista ulaganja smatrati kao. doprinos u stjecanju kamiona i tražiti stvarno pravo na kamionu.

Dakle, nižestepeni sudovi su na utvrdjeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužitelj u reviziji, a isto. tako nema ni bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi sud po službenoj dužnosti, pa je temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 7. svibnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.