Rev-1573/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1573/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica B. B. iz N., Z. V. iz V. i R. N. iz V., protiv tuženika P. V.d.d., V., radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 25. rujna 1997.g. br. Gž 1668/97 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 19. lipnja 1997.g. br. Pr 74/97, u sjednici održanoj 4. veljače 1999.g.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljica B.B., Z.V. i R.N. . se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Odbijaju se tužbeni zahtjevi:

- tužiteljice B.B. iz N., za isplatu razlike plaće za mjesec prosinac 1995.g., u iznosu od 181,65 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 1996.g. pa do isplate,

- tužiteljice Z.V. iz V., za isplatu razlike plaće za mjesec prosinac 1995.g. u iznosu od 262,20 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 1996.g. pa do isplate,

- tužiteljice R.N., iz V., za isplatu razlike plaće za mjesec prosinac 1995.g. u iznosu od 188,36 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 1996.g., pa do isplate,

od strane tuženika PPK V. d.d. V.,

kao neosnovani."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena prvostupanjska presuda.

Protiv te drugostupanjske presude izjavile su tužiteljice reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude

ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

Tuženik je tužiteljicama kao svojim radnicama za mjesec prosinac 1995.g. isplatio umanjenu plaću. Tužiteljice smatraju da tom umanjenju plaće nije bilo mjesta, pa traže da im se dosudi razlika plaće.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbene zahtjeve, jer su ocijenili da je tuženikova odluka da se tužiteljicama isplati umanjena plaća donesena u skladu s čl. 62. tada važećeg Zakona o radnim odnosima (pročišćeni tekst "Narodne novine", broj 25/92 - citirano: ZRO) čiji je stavak 1. glasio: "Radnici imaju pravo na minimalnu plaću kada organizacija, odnosno poslodavac nije u mogućnosti svojim poslovanjem radnicima osigurati plaću u visinu utvrđene općim aktom, odnosno ugovorom o zapošljavanju."

Iako revidentice tvrde da su odredbe parničnog postupka bitno povrijeđene, navode zato nikakve konkretne argumente, a nije se ostvarila ni procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, citirano: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Revidentice smatraju da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, jer da su one uredno izvršavale svoje radne obveze, a da sam tuženik nije poduzimao potrebne mjere da ne dođe u situaciju u kojoj je svojim radnicima neće biti u mogućnosti isplatiti plaću koja bi im inače pripadala. U svezi s time valja istaći da spomenuti navodi, sve ako su i točni, nisu odlučni, jer spomenute okolnosti na koje se pozivaju revidentice nemaju utjecaja na primjenu čl. 62. ZRO.

čl. 393. ZPP).

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci (

U Zagrebu, 4. veljače 1999.g.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.