Legislator Case Law & Legislation
Rev-733/2009-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding contractual debt transfer and payment obligation.

Case Number Rev-733/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the second-instance judgment confirming a debt of over 675,000 kn. The court found that the defendant had contractually agreed to transfer her construction contract rights and obligations to the plaintiff through a series of agreements and a specific assignment of contract. Consequently, the lower courts correctly determined that the defendant remained liable to fulfill the contractual obligation to the plaintiff, rejecting the argument that the debt was merely damages.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 382. st. 1. toč. 1.; Zakon o obveznim odnosima čl. 262. st. 1.; The court held that a party who consents to the assignment of a contract remains bound to perform the contractual obligations to the assignee, and an appeal based on the mischaracterization of a debt as damages is unfounded.

Keywords

AI generated
assignment of contract transfer of obligations contractual debt performance of obligation unfounded appeal contractual liability assignment agreement

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku
Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br.
čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 262. Zakona o obveznim odnosima
Obzirom na takva činjenična utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da postoji ugovorna obveza tuženice prema tužitelju za isplatu utuženog iznosa, sve prema okončanoj situaciji, sve u skladu s odredbom čl. 262. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 733/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „P.“ d.o.o. V., kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž- 2512/08-3 od 10. travnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru br. P-2650/08-28 od 12. rujna 2008., u sjednici vijeća 4. srpnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 675.539,56 kn, zajedno sa zateznom kamatom od 16. svibnja 2005. do isplate, kao i trošak postupka u iznosu od 56.805,30 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te pogrešne primjene materijalnog prava.

čin

Tuženica predlaže da se revizija prihvati i da se obje nižestupanjske presude preinače na na da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, te da se tužitelj obveže tuženici nadoknaditi parnični trošak.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženice nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Isto tako sud drugoga stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi presude nisu nejasni, niti postoji kontradiktornost između izreke presude i obrazloženja iste.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženica s tvrtkom „T.“ d.o.o. iz Z., sklopila ugovor o građenju broj: 06-43-G- 60872/02 18. travnja 2002., a predmet kojeg ugovora je bila gradnja stambene građevine na lokaciji V., blok 11 D, dilatacija E3, ukupne korisne površine 957,90 m2, a što čini 12 stanova i atelier, te 4 poslovna prostora ukupne neto korisne površine 288,75 m2,

- da je tvrtka „T.“ d.o.o. Z. sklopila s tužiteljem ugovor o građenju br. 06-05/02, glede iste građevine 17. lipnja 2002.,

- da su tuženica, tužitelj, tvrtka „T.“ d.o.o. i tvrtka „R. i.“ d.o.o. R. sklopili Sporazum 8. travnja 2003., u kojem sporazum je u čl. 2. izričito navedeno da je „T.“ uz suglasnost Ministarstva ustupio Ugovor o građenju od 18. travnja 2002. tužitelju,

- da su parnične stranke sklopile ugovor o građenju br. 06-43-G-60948/03 u pogledu iste nekretnine 14. travnja 2003.,

- da iz nalaza financijskog vještaka S. B. proizlazi da tužitelju prema okončanoj situaciji nije plaćen utuženi iznos od 675.539,56 kn,

- da je tuženica putem Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo 31. ožujka 2003. dala suglasnost da se ugovor o građenju od 18. travnja 2002. sklopljen između tuženice i „T.“ d.o.o. ustupi tvrtki „P.“ d.o.o. sukladno Sporazumu o zajedničkoj poslovnoj suradnji,

- da su tvrtka „T.“ d.o.o. i tužitelj 1. travnja 2003. sklopili ugovor o ustupanju ugovora.

Obzirom na takva činjenična utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da postoji ugovorna obveza tuženice prema tužitelju za isplatu utuženog iznosa, sve prema okončanoj situaciji, sve u skladu s odredbom čl. 262. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), prema kojoj je dužnik dužan ispuniti obvezu u svemu kako ona glasi prema vjerovniku.

Tvrdnja tuženice da ista nije ni u kakvoj ugovornoj obvezi prema tužitelju u kontradikciji je s provedenim dokazima, a posebice s Ugovorom o ustupanju ugovora sklopljenog između „T.“ d.o.o. i tužitelja, prema kojem ugovoru sva prava i obveze ustupitelja „T.“ d.o.o. prema tuženici prelaze na primatelja, tj. tužitelja u ovom predmetu, time da je tuženica pristala na navedeno ustupanje.

Osim toga, upravo su parnične stranke sklopile ugovor o građenju 14. ožujka 2003., sukladno Sporazumu od 8. travnja 2003., Ugovora o ustupanju ugovora od 1. travnja 2003., te ugovora o građenju sklopljenog između tuženice i „T.“ d.o.o. 18. travnja 2002.

Kod toga prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženica bila dužna isplatiti tužitelju vrijednost radova koje je on obavio za „T.“ d.o.o., a ne nekoj drugoj tvrtki, obzirom na sklopljene ugovore i sporazume, pravilno je sud prvoga stupnja utemeljio svoju odluku na odredbi čl. 262. st. 1. ZOO prema kojoj je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti obvezu savjesno i u svemu kako glasi. Prvostupanjski sud kod toga pogrešno navodi da dosuđeni iznos predstavlja štetu, budući da dosuđeni iznos predstavlja visinu obvezu koju je tuženica dužna izvršiti prema tužitelja, a obzirom na sklopljene i ustupljene ugovore, kako je to ranije navedeno, dakle tuženica je u konkretnom slučaju dužna ispuniti svoju ugovornu obvezu.

Kako je tuženica pristala na ustupanje ugovora, te kako je tužitelj stupio o pravni položaj tvrtke „T.“ d.o.o. prema tuženici, to su neosnovani revizijski navodi koji otklanjaju odgovornost tuženice za ispunjenje obveze prema tužitelju.

Radi navedenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 4. srpnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.