Rev-593/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 593/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. iz S. B., zastupanog po punomoćniku Ž. R., odvjetniku iz S. B., protiv tuženice C. d.d. Z., F. P., zastupana po generalnom punomoćniku M. N., odvjetniku u P., radi regresa, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 5. prosinca 1996. godine posl. br. Gž-35/96-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 16. listopada 1995. godine posl. br. P-27/95-6, u sjednici održanoj dana 5. prosinca 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točci I. izreke tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se tuženu obveže platiti tužitelju na ime regresnog potraživanja iznos od 8.562,86 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 1994. godine do isplate i sa zahtjevom na naknadu parničnog troška.

U točci II. izreke tužitelju je naloženo platiti tuženoj troškove postupka u iznosu od 668,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje, ili da se one preinače tako da se tužbenom zahtjevu udovolji i tuženicu obveže na naknadu troška tužitelju.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog revizijskog razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) sukladno čl. 386. ZPP, ovaj je revizijski sud utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

Naime u postupku suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj svojim automobilom skrivio prometnu nezgodu u lipnju 1992. godine u kojoj je oštećeno vozilo M.V. Nadalje je utvrđeno da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj bio osiguran kod osiguravajućeg društva M. d.d. Valjevo, Poslovnica Bosanski Brod, te da je temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, posl. br. P-690/93-14 od 3. veljače 1994. godine tužitelj obvezan isplatiti oštećenici u tom štetnom događaju iznos od 82,76 kn sa zatenom kamatom od 18. lipnja 1992. godine i parnični trošak u iznosu od 999,00 kn. Tužitelj u ovome sporu zatražio je od tuženice isplatu iznosa na koji je presuđen prije spomenutom presudom toga suda posl. br. P-690/93-14 obračunavši na taj iznos kamate, smatrajući da je tuženica u regresnoj obvezi prema tužitelju jer da se prometna nezgoda dogodila na cesti K. -O. koje područje osiguranjem pokriva tuženica.

U pravu su nižestupanjski sudovi kada smatraju da tuženica nije u obvezi isplate zatraženog iznosa tužitelju, sve kada bi njegovo potraživanje i bilo dospjelo isplatom po navedenoj presudi, oštećenici M.V. Ovo stoga što zato nema pravnog temelja koji bi izvirao bilo iz Zakona o osiguranju ili pak iz nekog pravnog posla, a niti slijedom odredbi čl. 218. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91 i 3/94 - dalje: ZOO). Suprotno tome tužitelj je u vrijeme štetnog događaja bio u odnosu osiguranja samo sa inozemnim osiguravajućim društvom koje je solidarno sa tužiteljem odgovaralo oštećenici za nadoknadu štete. U ovome sporu uostalom i ne radi se o zahtjevu tužitelja za nadoknadu štete nastale mu u ovoj nezgodi po principi odgovornosti za štetu domaćih osiguravajućih zajednica koja bi bila prouzročena motornim vozilima sa obveznim osiguranjem sa područja drugih država ili bivših republika i ne dolaze u primjenu, a kako to bez osnove želi prikazati revident.

Valjalo je zato u svemu njegovu reviziju kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 5. prosinca 2000. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.