Revr-1013/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1013/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz G., kojeg zastupaju punomoćnici Ž. Č. i D. Č., oboje odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Š., protiv tuženika T.-T. d.d. Š., kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1386/2013 od 4. rujna 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1735/12 od 29. travnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2016.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika tražio isplatu preostalog dijela pripadajuće otpremnine u iznosu od 42.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2010. do isplate, a isto tako odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP) smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja:

„1.Na koji način, odnosno temeljem kojeg propisa je, do stupanja na snagu Zakona o radu (Narodne novine broj: 149/09, 61/11 i 82/12), trebalo radniku dostavljati Odluke kojima se odlučuje o njegovom statusu u radnom odnosu?

2. Kada dospijeva obveza poslodavca na isplatu otpremnine u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza i otkaznog roka koji je radniku priznat, te je određen Zakonom o radu i odlukom o otkazu, a s tim u svezi i pitanje od kojeg trenutka se radnik (tužitelj) mogao valjano odreći otpremnine ili dijela otpremnine tj. da li je valjano odricanje od otpremnine koje je učinjeno prije isteka otkaznog roka?“

Važnost tako postavljenih pitanja nalazi u tome što je o tim pitanjima Vrhovni sud Republike Hrvatske u pojedinim svojim odlukama (Revr-215/07, Revr-607/06, Revr-307/07, Revr-544/07, Rev-1747/99, Revr-143/07, Revr-37/07, Revr-106/07, Revr-91/09 i Revr-76/09) izrazio pravno shvaćanje koje da je suprotno onom iz pobijane presude. Predlaže preinačiti pobijanu presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, podredno ukinuti nižestupanjske presude i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava revizije u iznosu 1.875,00 kn.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koje se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U odnosu na prvo postavljeno pitanje, valja istaknuti da tužitelj u reviziji nije izložio razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, pozivanje tužitelje na revizijsku odluku broj Revr-215/07-2 od 13. studenog 2007. u kojoj se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom postupku, po ocjeni ovog suda ne predstavlja valjano izlaganje razloga važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Drugopostavljenim pitanjem u reviziji, tužitelj osporava pravilnost pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova o pravu odnosno mogućnosti tužitelja da se odrekne dijela otpremnine, a prije no što je istekao otkazni rok dat tužitelju u odluci o otkazu ugovora o radu sadržanoj u odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Pri tome se tužitelj poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnih brojeva Revr-607/06, Revr-307/07, Revr-544/07, Rev-1747/99, Revr-143/07, Revr-37/07, Revr-106/07, Revr-91/09 i Revr-76/09.

Iz činjeničnih utvrđenja ovog spisa predmeta proizlazi:

- da je tužitelj potvrdio Izjavom od 28. prosinca 2009. da je 14. prosinca 2009. zaprimio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 10. prosinca 2009.;

- da su parnične stranke sklopile Sporazum 30. prosinca 2009. u kojem je tužitelj naveo da je suglasan da mu je radni odnos prestao na temelju Odluke o otkazu ugovora o radu od 10. prosinca 2009., s danom 29. prosinca 2009. te se odrekao korištenja otkaznog roka i dijela otpremnine od 42.000,00 kn, a prihvatio isplatu otpremnine u iznosu od 98.000,00 kn. Shvaćanje sudova u postupku koji je prethodio reviziji je da se je tužitelj mogao valjano odreći dijela otpremnine, jer se iste odrekao nakon što mu je radni odnos kod tuženika prestao dan ranije tj. 29. prosinca 2009., a kod činjenice da se odrekao korištenja otkaznog roka.

U predmetima na koje se tužitelj poziva u pravcu argumentiranja svojih navoda, Revr- 607/06, Revr-307/07, Revr-544/07, Revr-143/07, Revr-37/07, Revr-106/07, Revr-91/09 i Revr-76/09, je bilo utvrđeno da su radnici ugovorili manji iznos otpremnine odnosno da su se odrekli prava na dio otpremnine prije nego što je to pravo uopće i nastalo, jer su se odrekli prije otkaza ugovora o radu. U predmetu broj Rev-1747/99 bilo je utvrđeno da je tužiteljica koristila otkazni rok radi čega je i vrijeme otkaznog roka uzeto u obzir prilikom ocjene prava na visinu otpremnine, što u ovom postupku nije slučaj.

Slijedom svega navedenog, proizlazi da činjenični supstrat ovog predmeta nije jednak onome u predmetima na koje se referiraju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a na koje se revident poziva u pravcu dokazivanja postojanja razloga važnosti postavljenog pitanja. Naime, u predmetu u kojemu je donesena pobijana presuda tužitelj se odrekao prava na dio pripadajuće otpremnine nakon što je odluka o otkazu ugovora o radu već bila donesena i njemu uručena, te nakon što se on odrekao prava pobijati takvu odluku o otkazu. U takvim okolnostima on je bio ovlašten sporazumjeti se glede svojih prava koja mu proizlaze na temelju odluke o otkazu, pa tako i odreći se prava na otkazni rok, što je i učinio, kao i odreći se dijela otpremnine, što je učinio. U takvim okolnostima, a kada se tužitelj odrekao prava na otkazni rok, potpuno je neodlučno pitanje zbog kojeg se podnosi ova revizija, pa time ni razlog važnosti tog pitanja na koje se poziva revizija u smislu pozivanja na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije relevantan, pošto se ne radi o činjenično istovrsnim predmetima. Stoga je i u odnosu na drugopostavljeno pravno pitanje revizija nedopuštena.

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbaciti kao nedopuštenu, sve na temelju odredbe čl. 392. b st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 8. ožujka 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.