Pž-4386/2012-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

10. Pž-4386/12-3

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec, predsjednice vijeća, te Zdravka Junačka, suca izvjestitelja i Mirte Matić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. iz M., R. S., kojeg zastupa punomoćnica G. V., odvjetnica u O. protiv tuženika L. A. pok. L. iz K., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u D., radi isplate iznosa od 301.128,35 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-33/07 od 17. travnja 2007. u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2013.

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-33/07 od 17. travnja 2007. i sudi:

I. Tuženik L. A.. je dužan s osnova imovinske štete tužitelju isplatiti iznos od 38.807,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti od 301.128,35 kn na ime obične štete sa kamatom po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na štedne uloge po viđenje u EUR i to kako slijedi:

- po računu br. 20/99 od 6.8.1999. na iznos od 11.024,00 EUR

- po računu br. 35/99 od 21.9.1999. na iznos od 10.470,75 EUR

- po računu br. 63/00 od 16.1.2000. na iznos od 3.215,77 EUR

- po računu br. 70/99 od 10.3.2000. na iznos od 1.774,95 EUR

- po računu br. 714/98 od 15.1.1999. na iznos od 7.616,20 EUR

- po računu br. 843/98 od 16.3.1999. na iznos od 4.704,40 EUR sve do konačne isplate.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka uz iznosu od 30.301,32 kn, u roku od osam dana.

Obrazloženje

Trgovački sud u Dubrovniku presudom poslovni broj P-33/07 od 17. travnja 2007. godine pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 38.807,06 EUR u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 301.128,35 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznose i rokove dospijeća, pobliže navedene u izreci sve do isplate.

Pod točkom II. izreke obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.725,00 kn.

Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj po punomoćnici G. V., odvjetnici iz O.. Žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

U bitnom navodi da je dostavio račune tužitelja ispostavljene društvu A. T. d.o.o. kao dokaz visine štete tužitelju kao dokaz da je tuženik počinio kazneno djelo zlouporabe stečaja iz čl. 282. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona u stjecaju s kaznenim djelom zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. i 4. Kaznenog zakona.

Nadalje, tužitelj nalazi da za ovaj slučaj treba primijeniti odredbu čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima – proboj pravne osobnosti. Tuženik je pravomoćno osuđen za kazneno djelo, pa treba odgovarati za obveze društva čiji je jedini osnivač i član uprave.

Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji ili da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3339/07 od 15. rujna 2009. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-39/10 od 18. travnja 2012. ukinuta je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3339/07 od 15. rujna 2009. i predmet vraćen na ponovno suđenje.

Presuda je ukinuta jer u pobijanoj odluci nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koje se odnose na žalbeni prigovor tužitelja da postoji odgovornost tuženika na temelju odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima.

Tužiteljeva žalba je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11), ovaj žalbeni sud nalazi da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Odgovornost tuženika L. A. nalazi se u primjeni odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09).

U čl. 10. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima određuje se odgovornost članova (dioničara dioničkog društva) za obveze društva ako je riječ o zloporabi okolnosti da prema zakonu ne odgovaraju za te obveze. Zloporaba postoji kad se član društva koristi društvom kako bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen. Tuženik L. A. kao jedini član društva A. T. d.o.o. D. solidarno odgovara za obveze društva A. T. d.o.o. D. jer je koristeći se time što je član društva svojim radnjama i odlukama društvo čiji je član doveo u situaciju da ne može podmiriti obveze prema vjerovnicima. U konkretnom slučaju prema tužitelju vjerovniku A. d.o.o. M., R. S..

Uvidom u spis utvrđeno je da je presudom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj K.13/04 od 27. travnja 2004. tuženik L. A. oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe stečaja iz čl. 282. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona u sticaju s kaznenim djelom zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. zlouporabe položaja i ovlasti čl. 337. st. 4. i 1. Kaznenog zakona. Ista presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-1063/04 od 16. ožujka 2006. (na listu 16. - 20. spisa).

Prema izreci presude tuženik L. A. je u svojstvu osnivača, člana uprave i direktora tvrtke A. T. d.o.o. D. znajući da je tvrtka prezadužena i u blokadi u cilju pribavljanja nepripadajuće imovinske koristi te smanjenja buduće stečajne mase tvrtke i onemogućavanja vjerovnicima da naplate svoja potraživanja među kojima i firma tužitelja nije naplaćivao svoje tražbine, otuđivao je imovinu tvrtke u bescjenje, te prisvajao imovinu tvrtke.

Na temelju odredbe čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kojom se optuženik oglašava krivim.

Na temelju odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima onaj tko u parničnom postupku zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze.

Na temelju odredbe čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku u parničnom postupku parnični sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

Osnovan je navod tužitelja da postoji odgovornost tuženika na temelju odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima. Tužitelj je prodavatelj koji je isporučio naručenu robu (pokućstvo) tvrtki A. T. d.o.o. D.. Osnivač i direktor te tvrtke je tuženik L. A.. Tuženik je počinjenjem kaznenih djela iz čl. 282. st. 1. i 2. i čl. 337. st. 1. i 4. Kaznenog zakona prouzrokovao štetu tužitelju A. d.o.o. M.. Tuženik kao član društva se ne može pozvati na to da ne odgovara za obveze društva A. T. d.o.o. D..

Tužitelj je činjenično dokazao pretpostavke odgovornosti tuženika po osnovi krivnje iz čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima. Bez daljnjeg obrazloženja proizlazi da je tuženik L. A. iskoristio društvo s ograničenom odgovornošću A. T. D. kako bi sebi pribavio prihode nakon čega je isto društvo završilo u stečaju. Tužitelj vjerovnik društva A. T. ostao je nenamiren sa svojom tražbinom u iznosu od 38.807,06 EUR. Imenovano društvo osnivač i direktor društva tuženik L. A. je iskoristio da bi oštetio vjerovnike. Imovinu društva je umanjio i onemogućio vjerovnicima društva naplatu iz stečajne mase na način da nije naplaćivao tražbine društva, otuđivao je imovinu tvrtke u bescjenje, te prisvajao imovinu tvrtke.

Iz cjelokupnog stanja spisa proizlazi da je u konkretnom slučaju došlo do proboja pravne osobnosti slijedom čega postoji izvanugovorna i zakonska odgovornost tuženika L. A. kao jedinog člana i osnivača za obveze društva A. T. d.o.o. D..

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje pobijana presuda pogrešno je primijenila materijalno pravo kada je odbila tužbeni zahtjev kao neosnovan. Pravilnom primjenom materijalnog prava odredbe čl. 10. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan.

Pobijana presuda nije zahvaćena nijednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Slijedom izloženih razloga nalazeći žalbu tužitelja osnovanom, valjalo je presuditi kao u izreci na temelju odredbe čl. 373. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 5.000,00 kn, za sastav podneska od 20. ožujka 2007. iznos od 5.000,00 kn, zastupanja na ročištu 14. srpnja 2007. iznos od 2.500,00 kn, zastupanja na ročištu 3. travnja 2007. iznos od 5.000,00 kn, PDV 22% iznos od 3.576,32 kn, za sastav revizije iznos od 7.500,00 kn, PDV 23% iznos od 1.725,00 kn. Ukupno je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 30.301,32 kn.

U Zagrebu 23. siječnja 2013.

Za točnost otpravka

PREDSJEDNICA VIJEĆA

ovlašteni službenik

LJILJANA HRASTINSKI JURČEC, v.r. BRANKICA CURMAN