Gž-178/2003-2 · Županijski sud u Varaždinu

Broj: Gž.178/03-2

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesna Benjak, kao predsjednice vijeća, te Dubravke Vinceković i Zlatka Lodeta, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz V., zastupanog po punomoćniku L. N., odvjetnici iz V., protiv tuženika C. O. d.d. Z., Filijala V., zastupanog po punomoćniku N. F., dipl. pravnici, radi naknade štete, a povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Ivancu od 22. studenog 2002. g. broj P.240/98-31, u sjednici vijeća održanoj dana 03. veljače 2003. godine,

r i j e š i o j e :

Usvaja se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Ivancu broj P.240/98-31 od 22. studenog 2002. g. u pobijanom dosuđujućem dijelu u toč. I. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka u toč. II. izreke, te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

U preostalom nepobijanom odbijajućem dijelu u toč. III. izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku da je dužan isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 11.855 ATS u protuvrijednosti domaće valute prema prodajnom tečaju V. bankde d.d. V. na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, počevši od 20. ožujka 1997. g. pa do isplate, kao i naknaditi trošak postupka u iznosu od4.860,39 kn, u toč. II. izreke, dok je u toč. III. izreke tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

Pravodobno izjavljenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu u dosuđujućem dijelu u toč. I. izreke, kao i odluku o troškovima postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

Žalba tuženika je osnovana.

Prvostupanjski sud je udovoljio zahtjevu tužitelja za naknadu štete, utvrdivši da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 27. kolovoza 1995. g. oštećen osobni automobil tužitelja, da se prometna nezgoda dogodila na sporednoj cesti koja vodi kroz Jerovec prema zaseoku Krtanjeki, da je u prometnoj nezgodi pored tužitelja sudjelovao i B. S. sa svojim osobnim automobilom, da je do sudara došlo u jednom nepreglednom zavoju, da su se i tužitelj i osiguranik tuženika kretali neadekvatnom brzinom obzirom na uvjete u prometu, ocijenivši da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u jednakom omjeru kao i drugi sudionik nezgode, utvrdivši visinu štete na temelju dokumentacije koja prileži u spisu.

Prije svega valja navesti da je prvostupanjski sud pobijanom presudom obvezao tuženika na isplatu iznosa nepostojeće strane valute u protuvrijednosti domaće valute, obzirom na činjenicu da je u Europskoj uniji umjesto nacionalnih valuta uvedena jedinstvena valuta EURO, koja od 01. siječnja 2002. g. služi kao isključivo sredstvo plaćanja, a presuda prvostupanjskog suda donesena je 22. studenog 2002. g., dakle, u vrijeme kada strana valuta navedena u izreci prvostupanjske presude više nije bila sredstvo plaćanja, pa je očigledno da je izreka prvostupanjske presude neizvršiva.

U odnosu na dosuđeni iznos naknade štete, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je na temelju preslike računa s lista 57 spisa utvrdio da je šteta u dosuđenom iznosu nastala na osobnom automobilu tužitelja prilikom štetnog događaja, navodeći da je navedeni račun zajedno s obračunom popravka uz rezervne dijelove preveden na hrvatski jezik po sudskom tumaču i prevoditelju, a da je usporedbom prevedene dokumentacije sa preslikama računa s lista 3 – 7 spisa prvostupanjski sud utvrdio da “prilikom prijevoda nije vođeno računa i o računu sa lista 7 spisa, a koji se odnosi upravo na staklene dijelove”, zbog čega je prvostupanjski sud iznosu od 21.028 ATS pribrojio i iznos “nalazeći se na listu 7 spisa”, utvrdivši da je ukupna šteta na vozilu tužitelja nastala u visini od 23.710 ATS.

Imajući u vidu sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude u odnosu na visinu dosuđenog iznosa naknade štete, potpuno je nejasno na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio visinu štete i na temelju koje dokumentacije, obzirom da je obrazloženje potpuno nejasno, nerazumljivo i proturiječno sadržaju spisa, koji nedostaci onemogućuju ocjenu pravilnosti prvostupanjske presude, a ujedno predstavljaju i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 13 Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), na koju bitnu povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnsoti, sukladno odredbi čl. 365 st. 2 ZPP-a, zbog čega je valjalo, neovisno od žalbenih navoda tuženika, njegovu žalbu prihvatiti osnovanom, ukinuti pobijani dosuđujući dio prvostupanjske presude u toč. I. izreke, kao i odluku o troškovima postupka u toč. II. izreke, temeljem odredbe čl. 369 ZPP-a i u tom ukinutom dijelu predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je na temelju preslike računa s lista 57 spisa utvrdio da je šteta u dosuđenom iznosu nastala u štetnom događaju i da je radi saniranja nastale štete izvršen popravak vozila tužitelja.

Međutim, na listu 57 spisa nalazi se isprava sastavljena na njemačkom jeziku, koja očigledno tijekom postupka nije niti podnesena u ovjerenom prijevodu, budući da se na listu 55 i 56 spisa nalazi dokumentacija koja je prevedena na hrvatski jezik, pa se usporedbom sadržaja navedene dokumentacije može zaključiti da isprava koju prvostupanjski sud tretira kao podlogu za utvrđenje visine štete nastale na osobnom automobilu tužitelja, uopće nije prevedena na hrvatski jezik, pa je potpuno nejasno na koji način je prvostupanjski sud utvrdio sadržaj navedene isprave.

Tužitelj je uz tužbu priložio isprave na njemačkom jeziku, koje prileže u spisu na listu br. 3 – 7 spisa.

Kako su navedene isprave sastavljene na stranom jeziku, tužitelj je bio dužan u smislu odredbe čl. 232 st. 2 ZPP-a priložiti i ovjereni prijevod navedenih isprava, a prvostupanjski sud je bio dužan tijekom postupka upozoriti tužitelja da je dužan u smislu citirane odredbe uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnijeli i ovjereni prijevod.

Tijekom postupka tužitelj je uz podnesak zaprimljen 05. rujna 2002. g. dostavio dokumentaciju prevedenu na hrvatski jezik, koja, prema sadržaju podneska tužitelja, predstavlja račune za popravak vozila od 19. ožujka 1997. g. Kako je tužitelj uz navedeni podnesk priložio dvije isprave prevedene na hrvatski jezik, ostalo je nejasno koje od isprava koje su priložene uz tužbu i nalaze se na listovima 3 – 7 spisa, su prevedene na hrvatski jezik, budući da se o tome tužitelj u podnesku uopće nije izjasnio, a niti tijekom prvostupanjskog postupka.

Tužitelj je u iskazu prilikom saslušanja u svrhu dokazivanja naveo da račun u vezi popravka vozila datira iz 1995. g., a da je po uputi svojeg prijašnjeg punomoćnika pribavio predračun 1997. g., koji navodi su u suprotnosti sa sadržajem podneska tužitelja uz koji je priložena dokumentacija u ovjerenom prijevodu, a u kojem se navodi da se radi o računima za popravak vozila od 19. ožujka 1997. g. Prvostupanjski sud je tijekom postupka propustio raspraviti i utvrditi kakva šteta je nastala na vozilu tužitelja prilikom štetnog događaja iako je i tuženik tijekom postupka pozivao tužitelja da dostavi izvid štete, odnosno podatke o vrsti i opsegu oštećenja nastalih na vozilu tužitelja. Tužitelj tijekom postupka nije dostavio nikakve podatke u pogledu oštećenja nastalih na njegovom vozilu, zbog čega je sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude u očiglednoj suprotnosti sa sadržajem prvostupanjskog postupka.

Nejasan je i navod obrazloženja prvostupanjske presude u pogledu računa koji prileži na listu br. 7 spisa, koji se, prema navodima obrazloženja prvostupanjske presude, “odnosi upravo na staklene dijelove”. U dokumentaciji koja je priložena u ovjerenom prijevodu ne spominju se nikakvi “stakleni dijelovi”, zbog čega se ne može zaključiti na koji način je prvostupanjski sud utvrdio navedenu okolnost, budući da očigledno navedeni račun (ukoliko se uopće radi o računu) uopće nije preveden na hrvatski jezik, pa je potpuno nepoznat i neutvrđen sadržaj isprave koja prileži na listu br. 7 spisa.

Obzirom na način na koji je sud prvog stupnja proveo dokazni postupak, očigledno je da bitne činjenice o kojima ovisi ocjena visine potraživanja tužitelja koje je predmet tužbenog zahtjeva, nisu uopće raspravljene i utvrđene, pa je osnovan i žalbeni razlog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg tuženik ističe kao jedan od razloga pobijanja prvostupanjske presude.

Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka prije svega pozvati tužitelja da postavi pravilan tužbeni zahtjev, obzirom na činjenicu da je od 01. siječnja 2002. g. u zemljama Europske unije umjesto ranijih nacionalnih valuta uvedena jedinstvena valuta EURO. Također će zatražiti od tužitelja da se određeno i konkretno izjasni u pogledu vrste i opsega oštećenja nastalih na njegovom osobnom automobilu u vrijeme štetnog događaja i da u odnosu na svoje tvrdnje podnese dokaze, primjerice izvid štete ili bilo kakvu drugu dokumentaciju kojom raspolaže.

Ujedno će pozvati tužitelja da se izjasni u pogledu isprava priloženih u spis na njemačkom jeziku i da sve podnesene isprave priloži u ovjerenom prijevodu, nakon čega će raspraviti sadržaj priložene dokumentacije, te ocijeniti u kojoj visini je nastala šteta na vozilu tužitelja.

Nakon što raspravi i utvrdi relevantne činjenice u odnosu na visinu štete nastale tužitelju prilikom štetnog događaja, prvostupanjski sud će donijeti novu odluku o ukinutom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja.

Novom odlukom o glavnoj stvari sud će ujedno odlučiti i ocjelokupnim troškovima postupka.

U pogledu prigovora zastare potraživanja tužitelja, kojeg je tuženik isticao tijekom ranijeg postupka, a ponavlja ga i u žalbi, uz obrazloženje da se prometna nezgoda u kojoj je oštećeno osobno vozilo tužitelja dogodila 27. kolovoza 1995. g., a da je tužitelj preinačio tužbu u odnosu na tuženika podneskom od 01. listopada 1998. g., odnosno protekom roka od tri godine, valja navesti da je tužitelj, kako to proizlazi iz sadržaja spisa, tužbu podnio protiv tuženika, da bi podneskom od 10. srpnja 1998. g. preinačio tužbu na način da je umjesto tuženika tužbom obuhvatio Hrvatski ured za osiguranje, a podneskom zaprimljenim o1. listopada 1998. g. je ponovno preinačio tužbu usmjerivši je protiv tuženika.

Prema odredbi čl. 192 st. 1 i 2 ZPP-a tužitelj može do zaključenja glavne rasprave svoju tužbu preinačiti tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu, time da je za preinaku tužbe potreban pristanak osobe koja stupa u parnicu umjesto tuženika, a ako se tuženik već upustio u raspavljanje o glavnoj stvari, potreban je i pristanak tuženika.

Prema odredbi čl. 192 st. 3 ZPP-a osoba koja stupa u parnicu umjesto tuženika mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa, zbog čega pravne posljedice podnošenja tužbe za novog tuženika nastupaju kada i za prvobitnog tuženika.

Drugim riječima, posljedice subjektivnog preinačenja tužbe su takve da se ima smatrati da je tužba protiv novog tuženika podnesena onda kada je podnesena protiv prvobitnog tuženika, a postojanje parnice računa se od vremena kad je tužba dostavljena prvom tuženiku, zbog čega sve procesnopravne i materijalnopravne prigovore treba cijeniti od dana podnošenja tužbe protiv prvog tuženika.

Kako je tuženik pristao na subjektivno preinačenje tužbe, sve pravne posljedice podnošenja tužbe za tuženika nastupaju kada i za prvobitnog tuženika, zbog čega u pogledu ocjene osnovanosti prigovora zastare potraživanja tužitelja nije od značaja vrijeme preinačenja tužbe na tuženika, nego vrijeme podnošenja tužbe, pa obzirom na činjenicu da je štetni događaj nastao 27. kolovoza 1995. g., a da je tužba prvostupanjskom sudu podnesena 06. srpnja 1998. g., mora se zaključiti da potraživanje tužitelja s osnove naknade štete nije zastarjelo, zbog čega tuženik neosnovano ističe navedeni prigovor.

U preostalom nepobijanom odbijajućem dijelu u toč. III. izreke kojim je tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu štete, presuda prvostupanjskog suda ostala je neizmijenjena.

U Varaždinu, 03. veljače 2003. godine.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Vesna Benjak, v. r.