I Kž-426/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 426/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića, Hajrije Novoselec, Ante Potrebice i Senke Klarić-Baranović kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. A., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (a ispravno u vezi s čl. 41. ZID KZ-a), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 21. travnja 2009., broj K-9/09, u sjednici vijeća održanoj 06. listopada 2009, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Petra Pulišelića,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalba opt. A. A. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom optuženi A. A. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04, 84/05 i 71/06; u daljnjem tekstu: KZ), činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, te mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci. Temeljem čl. 69. KZ optuženiku je opozvana uvjetna osuda primijenjena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj K-162/08,od 19. prosinca 2008. godine te mu utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, nakon čega je primjenom en na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od odredbi o stjecaju iz čl. 60. KZ, optuženik osuđ

11 (jedanaest) mjeseci.

Po čl. 63. st. 1. KZ optuženiku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode 29. i 30. rujna 2007., kao i vrijeme koje je proveo u pritvoru od 02. veljače do 02. ožujka 2009. godine.

I Kž 426/09-3

Po čl. 76. st. 1. KZ, prema optuženom A. A. primijenjena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti.

Po čl. 173. st. 7. KZ, prema optuženom A. A. je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – 12,22 grama opojne droge marihuana i 4,42 grama amfetamina.

Po čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu:ZKP), optuženi A. A. je oslobođen naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Optuženik se žali po branitelju D. G., odvjetniku iz M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženiku izrekne blaža kazna.

Po istom branitelju optuženik je podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika predlažući da se ista odbije kao neosnovana.

Po čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je predložilo da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika za sada bespredmetna.

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud nalazi da nema dovoljno dokaza da je opt. A. A. opojnu drogu marihuanu i amfetamin posjedovao radi daljnje prodaje (u smislu ostvarenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ), već smatra utvrđenim, prihvaćajući kao vjerodostojnu obranu optuženika, da je isti neovlašteno posjedovao opojnu drogu isključivo za vlastitu uporabu (u smislu ostvarenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ).

Do takvog zaključka prvostupanjski sud je došao ocjenom slijedećih okolnosti: „ opt. A. A. je dugogodišnji ovisnik o opojnim drogama marihuane i amfetamina, što proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, a upravo navedene vrste opojnih droga i to u manjim količinama su kod njega u inkriminirano vrijeme i pronađene“, relativizirajući pri tom činjenicu kako je droga bila pakirana, te mjesto i vrijeme gdje je pronađena.

Osim toga, sud prvog stupnja nalazi da je optuženik već i prije inkriminiranog događaja i to „29. rujna 2007., također bio zatečen u neovlaštenom posjedovanju marihuane i amfetamina“, zbog čega, prihvaća kao realnu njegovu obranu, da je droga koja je kod njega

I Kž 426/09-3

pronađena isključivo mu služila za osobnu konzumaciju i uživanje, te izvodi zaključak „da nije našao nikakvih kvalitetnih ili čvrstih dokaza da bi optuženik posjedovao opojnu drogu za daljnju prodaju“, tim više što je pronađena količina droge optuženiku mogla poslužiti za svega nekoliko dana, pa činjenica što su kod njega pronađene razne vrste droga, kao i način njezina pakiranja, prema stavu suda prvog stupnja još uvijek ne znači da je optuženik tu drogu imao namjeru preprodavati (str. 4., II, III i IV odl. pobijane presude).

Takvo zaključivanje prvostupanjskog suda, barem za sada, nije prihvatljivo za ovaj Vrhovni sud.

Prije svega, način i okolnosti pod kojima je opt. A. A. došao u posjed opojne droge marihuane i amfetamina u količinama utvrđenim u pobijanoj presudi, a kako to u svojoj obrani sam opisuje, nisu uvjerljivi jer je obrana optuženika da je drogu zapakiranu u 11 zamotuljaka (tzv. pizeva) od čega četiri zamotuljka marihuane ukupne težine 12,22 grama i šest zamotuljaka amfetamina ukupne težine 4,42 grama, prije nego je od njega oduzeta upravo tako i kupio i to za svoje vlastite potrebe, u tom dijelu neživotna i neuvjerljiva.

Isto tako se ukazuje neuvjerljivim da bi opt. A. A., iako je ovisnik o opojnim drogama, nabavljao za osobnu uporabu odjednom dvije vrste opojnih droga i da bi cijelu količinu pakiranu u deset paketića nosio stalno sa sobom, kao i tijekom inkriminirane noći u 00,50 sati kada je u gradu sa tom drogom i zatečen po djelatnicima redarstvenih vlasti, ukoliko mu je droga služila isključivo za vlastitu uporabu, pri čemu je od posebnog značaja i činjenica da je optuženik već pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku suđen zbog zlouporabe opojnih droga, tako da je dobro upoznat sa posljedicama koje slijede, ako bi bio zatečen u posjedu opojne droge od strane policijskih službenika.

Kraj toga sud prvog stupnja gubi iz vida i ne daje nikakve razloge za činjenicu da je optuženik osoba slabog imovnog stanja, da je povremeno zaposlen i da je bez imovine kao i činjenicu da je tijekom noći u gradu zatečen sa dvije vrste opojne droge pakirane (u deset paketića) na način upravo tipičan za uličnu prodaju.

Prema tome, bez da je imao u vidu sve navedene činjenice i bez da ih je cijenio u provedenom dokaznom postupku, sud prvog stupnja je donio preuranjeni zaključak da su nađena marihuana i amfetamin bili namijenjeni isključivo za osobnu uporabu, pri čemu je bez rezerve u cijelosti prihvaćena kao vjerodostojna obrana optuženika, iako ista nije u potpunosti dosljedna.

Kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, pobijanu presudu trebalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, nakon čega će ih cijeniti svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, te donijeti novu, na zakonu zasnovanu presudu, koju će valjano i obrazložiti u smislu odredbe iz čl. 359. st. 7. ZKP-a.

S obzirom da je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni je bespredmetna.

I Kž 426/09-3

Iz svih navedenih razloga, a na temelju čl. 388. st. 1. ZKP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. listopada 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.