Revt-245/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 245/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu toga suda Đuri Sessi u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz K., kojeg zastupa punomoćnica Z. G., odvjetnica u R., protiv tuženika „K. d.“ d.o.o. K., kojeg zastupaju punomoćnici Z. V. i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. u R., radi utvrđenja ništavosti i pobijanja odluka skupština društva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4142/09-3 od 15. rujna 2009., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-619/07 od 10. travnja 2009., u sjednici održanoj 13. travnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se revizija tuženika „K. d.“ d.o.o..

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja i presuđeno je:

„1. Utvrđuje se da je odluka skupštine društva K. d. d.o.o. sa sjedištem u K., …, od 2. travnja 2007. godine koja glasi: „Utvrđuje se kako društvo K. d. d.o.o. nikada nije dalo suglasnost članu uprave D. P. da u ime i za račun društva K. d. d.o.o. kao prodavateljem sa sobom kao kupcem sklopi ugovor kojim kupuje od društva nekretninu – stan na prvom katu površine 69,69 m2 na adresi …, K., sagrađene na k.č.br. 6670 K.O. K..“, bila ništava za vrijeme od 2. travnja 2007. godine od kada je bila donesena do donošenja nove odluke 1. lipnja 2007. godine.

2. Utvrđuje se da je odluka skupštine društva K. d. d.o.o. sa sjedištem u K., …, od 2. travnja 2007. godine koja glasi: „Ne daje se suglasnost D. P. da u ime i za račun društva K. d. d.o.o. kao prodavateljem sa sobom kao kupcem sklopi ugovor kojim kupuje od društva nekretninu – stan na prvom katu površine 69,69 m2 na adresi …, K., sagrađene na k.č.br. 6670 K.O. K..“, bila ništava za vrijeme od 2. travnja 2007. godine od kada je bila donesena do donošenja nove odluke 1. lipnja 2007. godine.

3. Utvrđuje se da je odluka skupštine društva K. d. d.o.o. sa sjedištem u K., …, od 2. travnja 2007. godine koja glasi: „Utvrđuje se kako društvo K. d. d.o.o nikada nije dalo suglasnost D. P. da kao član uprave društva K. d. d.o.o. sklopi sa sobom kao najmoprimcem ugovor o najmu nekretnina u vlasništvu društva.“, bila ništava za vrijeme od 2. travnja 2007. godine od kada je bila donesena do donošenja nove odluke 1. lipnja 2007. godine.

4. Utvrđuje se da je odluka skupštine društva K. d. d.o.o. sa sjedištem u K., …, od 2. travnja 2007. godine koja glasi: „Ne daje se suglasnost D. P. da u ime i za račun društva K. d. d.o.o. kao najmodavca sa sobom kao najmoprimcem sklopi ugovor koji uzima u najam nekretnine društva.“, bila ništava za vrijeme od 2. travnja 2007. godine od kada je bila donesena do donošenja nove odluke 1. lipnja 2007. godine.

5. Utvrđuje se ništavom odluka skupštine društva K. d. d.o.o. sa sjedištem u K., …, od 1. lipnja 2007. godine koja glasi: „Utvrđuje se kako društvo K. d. d.o.o nikada nije dalo suglasnost članu uprave D. P. da u ime i za račun društva K. d. d.o.o. kao prodavateljem sa sobom kao kupcem sklopi ugovor kojim kupuje od društva nekretninu – stan na prvom katu površine 69,69 m2 na adresi …, K., sagrađene na k.č.br. 6670 K.O. K..“.

6. Utvrđuje se ništavom odluka skupštine društva K. d. d.o.o. sa sjedištem u K., …, od 1. lipnja 2007. godine koja glasi: „Ne daje se suglasnost D. P. da u ime i za račun društva K. distribucija d.o.o. kao prodavateljem sa sobom kao kupcem sklopi ugovor kojim kupuje od društva nekretninu – stan na prvom katu površine 69,69 m2 na adresi …, K., sagrađene na k.č.br. 6670 K.O. K..“.

7. Utvrđuje se ništavom odluka skupštine društva K. d. d.o.o. sa sjedištem u K., od 1. lipnja 2007. godine koja glasi: „Utvrđuje se kako društvo K. d. d.o.o. nikada nije dalo suglasnost D. P. da kao član uprave društva K. d. d.o.o. sklopi sa sobom kao najmoprimcem govor o najmu nekretnine u vlasništvu društva.“.

8. Utvrđuje se ništavom odluka skupštine društva K. d. d.o.o. sa sjedištem u K., …, od 1. lipnja 2007. godine koja glasi: „Ne daje se suglasnost D. P. da u ime i za račun društva K. d. d.o.o. kao najmodavca sa sobom kao najmoprimcem sklopi ugovor koji uzima u najam nekretnine društva.“.

II. Tuženik K. d. d.o.o. K., …., dužan je tužitelju D. P. iz K., …, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.697,50 (četrnaesttisućašesttodevedesetsedam kuna i pedeset lipa) u roku od osam dana.“

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju u smislu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP ) izjavljuje tuženik te navodi da je odluka u ovom sporu ovisi o važnom materijalnopravnom pitanju o kojem ovisi jedinstvena primjena zakona i ravnopravnost građana, te to pitanje glasi:

"Jesu li odluke skupštine tuženika protivne moralu u smislu odredbe čl. 355. u svezi s čl. 448. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07 – dalje: ZTD) i time ništavne kada se odluke odnose na stvari koje nisu sporne.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz samog teksta revizije razvidno je da tuženik osim što je naveo pravno pitanje ničim nije obrazložio zašto bi ovo pitanje bilo važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana i slijedom toga zašto smatra da su ispunjeni uvjeti za izjavljivanje izvanredne revizije.

Prema tome, tuženik osim što se poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, nije izložio razloge zbog kojih smatra da bi takvo pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a što je bili dužni prema izričitoj zakonskoj odredbi iz st. 3. čl. 382. ZPP.

Sadržaj takve revizije na ispunjava minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

S obzirom na izneseno, revizija tuženika protiv drugostupanjske presude nije dopuštena pa ju je na temelju odredbe čl. 392. ZPP valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 13. travnja 2010.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.