I Kž-316/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 316/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Dragana Poljaka kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. S., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 01. ožujka 2006., broj K-6/06, u sjednici održanoj dana 03. svibnja 2007., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske M. O.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. A. S. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. A. S. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), te je temeljem citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ, u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme lišavanja slobode od 17. do 18. listopada 2005.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ, od optuženika je oduzeto 324,78 grama opojne droge marihuana.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a, optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice I. K.-H., odvjetnice iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 316/06-3

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, u čemu je na sjednici vijeća ustrajala i zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Suprotno navodima žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja, temeljeni na analizi izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga i pravilni zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica koje su utemeljene na izvedenim dokazima.

Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu, a posebno iz sadržaja potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, sadržaja zapisnika o izvršenoj pretrazi stana optuženika, zatim njegove obrane i provedenog toksikološkog vještačenja, proizlazi da je isti postupao na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

Optuženik je nezaposlen, bez stalnih prihoda i nije ovisnik. Zato je, obzirom na pronađenu količinu i utvrđenu cijenu, nelogično da bi toliku količinu marihuane držao samo radi osobne konzumacije. Nasuprot njegovoj neživotnoj obrani, on je ukupno 324,78 grama marihuane (koja se nalazila u jednoj crnoj i tri prozirne PVC vrećice, te u jednoj limenoj kutiji) nedvojbeno držao radi daljnje prodaje na ilegalnom narko tržištu, a samo dijelom i radi vlastite konzumacije.

Imajući u vidu navedeno, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je optuženik, spornu količinu droge, u najvećem dijelu namijenio za daljnju prodaju na ilegalnom narko tržištu, kako bi ostvario materijalnu korist.

Nasuprot stajalištu žalitelja, prvostupanjski sud je temeljem izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio odnosno kazneno djelo. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, koje u svemu prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj.

Optuženik nije u pravu kada se žali zbog odluke o kazni.

Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se, pri tome, ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac generalizirajući svrhu kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u

I Kž 316/06-3

svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

Imajući u vidu navedeno, sud prvog stupnja je cijenio dotadašnju optuženikovu osuđivanost zbog istovrsnih kaznenih djela i da je, u cilju osigurati novac za vlastite potrebe, ugrozio zdravlje drugih, uglavnom osoba mlađe životne dobi.

Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 56. KZ), te o svrsi kažnjavanja (čl. 50. KZ) kaznom zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenog djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Odmjerenom kaznom zatvora optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je primjenom odredbe čl. 387. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 03. svibnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Ileana Vinja, v. r.