Rev-635/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 635/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i mr. Olge Jelčić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice–protutuženice I. G. iz F., koju zastupa punomoćnica S. K., odvjetnica iz Z., protiv tuženika–protutužitelja F. L. i B. L., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnica V. Ž., odvjetnica iz Z., radi predaje u posjed, te utvrđenja prava vlasništva ili isplate, rješavajući reviziju tuženika–protutužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu (sada Županijski sud u Zagrebu) od 27. rujna 1994. godine, br. Gž 1606/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku od 7. listopada 1992. godine, br. P 594/89, u sjednici održanoj 8. siječnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika–protutužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu koji se odnosi na dio presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, te odbijen protutužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva na stambenoj kući u Z., i izdavanje tabularne isprave podobne za zemljišnoknjižni prijenos prava suvlasništva.

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika-protutužitelja u dijelu koji se odnosi na dio presude kojim je odbijen alternativni protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 291.851,20 dinara (sada 291,85 kn) protutužiteljici F.L. i iznosa od 97.283,80 dinara (sada 97,28 kn) protutužitelju B.L. sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 1991. godine do isplate, te se u tom dijelu, kao i dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima, ukidaju presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. rujna 1994. godine broj Gž-1606/94 i presuda Općinskog suda u Zaboku od 7. listopada 1992. godine broj P-594/89, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naložena je tuženicima predaja ključeva stambene kuće u Z., te ispražnjenje i predaja u posjed kata te kuće, dok je odbijen protutužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva na toj kući i to protutužiteljice F.L. s dijelom od 3/10, a protutužitelja B.L. od 1/10, što bi protutuženica bila dužna priznati i izdati im valjanu tabularnu ispravu ili isplatiti protuvrijednost F.L. u iznosu od 291.851,20 dinara (sada 291,85 kn), a protutužitelju B.L. iznos od 97.283,80 dinara (sada 97,28 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 1991. godine do isplate. Istom presudom tuženici su obvezani naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 180.000 dinara (180,00 kn).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika–protutužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženici–protutužitelji su izjavili reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinače nižestupanjske presude, tako da se odbije tužbeni, a prihvati protutužbeni zahtjev, odnosno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica–protutuženica je osporila revizijske navode i predložila da se revizija odbije kao neosnovana.

O izjavljenoj reviziji se nije izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija je djelomično osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Ne postoje ni bitne povrede parničnog postupka na koje ukazuju revidenti (iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 352. st. 1., 370. st. 3. i 375. st. 1. ZPP), jer je drugostupanjski sud u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

Neosnovan je i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu kojim se pobija odluka o tužbenom zahtjevu, te zahtjevu protutužbe za utvrđenje suvlasništva i izdavanje tabularne isprave podobne za zemljišnoknjižni prijenos tog prava.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predaju ključeva kuće, ispražnjenje kata iste kuće i predaju u posjed, te zahtjev tuženika kao protutužitelja za utvrđenje suvlasništva na toj kući i izdavanje tabularne isprave ili isplatu protuvrijednosti zatraženih suvlasničkih dijelova kuće.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a to je utvrđenje kao pravilno prihvatio i sud drugog stupnja:

- da je tužiteljica izgradila kuću na parceli u društvenom vlasništvu, na kojoj je imala pravo korištenja,

- da je tužiteljici u gradnji pomagao suprug i otac tuženika, sada pok. A.L., tako što je nadzirao gradnju kuće, povremeno radnicima davao hranu i piće, te kupovao građevinski materijal i plaćao radnu snagu novcem kojeg mu je za tu svrhu slala tužiteljica,

- da je tužiteljica u posjedu prizemlja kuće, a tuženici drže u posjedu kat kuće,

- da između stranaka nije postojao nikakav sporazum o zajedničkoj gradnji, ni pismeni, ni usmeni, a niti prešutni.

Na temelju utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je tužiteljica vlasnica kuće (jer je imala i naslov i način stjecanja u smislu pravnog pravila paragrafa 380. bivšeg Općeg građanskog zakonika – dalje OGZ) i pravilno su primijenili materijalno pravo iz pravnog pravila paragrafa 366. u vezi s paragrafom 369. bivšeg OGZ kada su prihvatili tužbeni zahtjev i obvezali tuženike na predaju u posjed kata kuće ispražnjenjem, te predajom ključeva.

Naime, u smislu navedenih pravnih pravila vlasnik ima pravo svakog isključiti iz posjeda svoje stvari i može tužbom tražiti predaju stvari od svakog držaoca, pri čemu mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo, te da se nalazi u faktičnoj vlasti tuženika.

I zaključak nižestupanjskih sudova o neosnovanosti protutužbenog zahtjeva za utvrđenje suvlasništva i izdavanje tabularne isprave je pravilan, jer iz utvrđenih činjenica proizlazi da tuženici–protutužitelji nisu stekli suvlasništvo na predmetnoj kući na neki od načina iz pravnog pravila paragrafa 424. bivšeg OGZ.

Stoga je u tom dijelu, koji se odnosi na odluku o tužbenom zahtjevu, te odluku o protutužbenom zahtjevu za utvrđenje suvlasništva i izdavanje tabularne isprave, o reviziji tuženika–protutužitelja odlučeno na temelju čl. 393. ZPP, jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nasuprot tome, iako su protutužitelji alternativni zahtjev za isplatu postavili u iznosu koji odgovara vrijednosti zatraženog suvlasničkog dijela prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke, radi se o novčanom zahtjevu koji, po ocjeni ovog suda, nije u potpunosti raspravljen.

Naime, protutužitelji svoj zahtjev temelje na zajedničkim ulaganjima u izgradnju kuće. Kada nisu stekli suvlasništvo, njihov zahtjev za isplatu predstavlja obveznopravni zahtjev za isplatu uloženih sredstava u gradnju kuće tužiteljice, neovisno o načinu na koji su odredili visinu tog zahtjeva.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa da alternativni zahtjev na isplatu nije osnovan, jer predstavlja novčani iznos vrijednosti zatraženih suvlasničkih dijelova, nižestupanjski sudovi nisu ni utvrđivali ulaganja protutuženika i njihovog prednika, pa je tako zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

Stoga je u tom dijelu o reviziji tuženika-protutužitelja odlučeno na temelju čl. 395. st. 2. ZPP djelomičnim prihvaćanjem revizije, ukidanjem nižestupanjskih presuda u tom dijelu i dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i vraćanjem predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima u povodu revizije donesena je na temelju čl. 166. st. 4. ZPP.

U ponovnom postupku treba utvrditi kakva i kolika ulaganja su protutužitelji i njihov prednik A.L. imali u izgradnji predmetne kuće, a nakon toga na temelju rezultata cjelokupnog postupka ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 8. siječnja 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivan Kaladić, v.r.