Rev-1667/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1667/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. R. i 2. N. R., oba iz Lj., Slovenija, oba zastupana po punomoćniku N. V., odvjetniku u R., protiv tuženika 1. M. F. i 2.

V. F., oba iz U., oba zastupana po punomoćniku R. B., odvjetniku u P., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, i u pravnoj stvari tužitelja 1. M. F. i 2. V. F., protiv tuženika 1. M. R. i 2. N. R., radi utvrđenja ništavosti ugovora, rješavajući reviziju tuženika – protutužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli, broj: Gž-194/98 od 09. ožujka 1998. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama, broj: P-274/89 od 10. rujna 1997. godine, u sjednici održanoj 17. prosinca 2002. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Bujama, broj: P-274/89 od 10. rujna 1997. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja M.R. i N.R. upravljen prema tuženicima M.F. i V.F. na ispunjenje obveze preuzete ugovorom o prodaji od 17. prosinca 1986. godine, te priznati tužiteljima pravo vlasništva nekretnine upisane u z.k.ul. 3064 k.o. U., k.č.br. 1048/25 u naravi stambena zgrada i dvorište i izdati im tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva odnosno priznati tužiteljima pravo vlasništva na ½ dijela kuće i okućnice upisane u z.k.ul. 3064 k.o. U., k.č.br. 1048/25 sa dvorištem površine 523 m² u naravi stan u prizemlju kuće. Odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja M.F. i V.F. upravljen na poništenje ugovora o prodaji sklopljenog 17. prosinca 1986. godine između njih kao prodavatelja i tužitelja – protutuženika M.R. i N.R. kao kupaca, te ujedno odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove spora.

Presudom Županijskog suda u Puli, broj: Gž-194/98 od 09. ožujka 1998. godine potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja M.R.a i N.R. upravljen na utvrđenje da su tuženici M.F. i V.F. dužni priznati im pravo vlasništva na ½ kuće i okućnice upisane u z.k.ul. 3064 k.o. U. u naravi prizemlje te kuće i predaju im tabularne isprave, te u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja M.F. i V.F. upravljen na poništenje kupoprodajnog ugovora od 17. prosinca 1986. godine, dok je u preostalom dijelu prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude u dijelu kojim je odbijen njihov tužbeni (protutužbeni) zahtjev tuženici M.F. i V.F. izjavili su reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelji – protutuženici odgovorili su na reviziju tuženika – protutužitelja, predloživši njeno odbijanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je zasnovao svoju odluku na utvrđenjima prvostupanjskog suda ne utvrđujući činjenice izvan onih utvrđenih od prvostupanjskog suda tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega drugostupanjski sud svojim postupanjem nije onemogućio revidente u raspravljanju, čime da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP).

Nadalje, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega ne stoji ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a na koju se opisno ukazuje.

Konačno drugostupanjski sud je raspravio sve odlučne žalbene navode tuženika, zbog čega ne stoji ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ne upire, a kako ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

U ovoj revizijskoj fazi postupka među strankama je i dalje sporno pitanje da li postoji zakonska pretpostavka za poništenje kupoprodajnog ugovora sklopljenog među strankama 17. prosinca 1986. godine, predmet kojeg je bila prodaja nekretnine u naravi kuća sa okućnicom u U. Tuženici naime smatraju da je ugovorena cijena bila očito nesrazmjerna vrijednosti kupovane nekretnine, zbog čega da ih u smislu odredbe čl. 139. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) pripada tražiti poništenje tog ugovora.

Naime, prema st. 1. tog članka ako je između obveza ugovornih strana u dvostranom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očigledni nesrazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništenje ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala, niti je morala znati.

Utvrdivši u postupku:

- da je predmet kupoprodaje iz opisanog ugovora od 17. prosinca 1986. godine bila obiteljska kuća sa okućnicom u U. za koje nekretnine

- da je ugovorena cijena od 40,000.000,00 tadašnjih dinara (što je predstavljalo tada protuvrijednost cca 179.000,00 DEM), plativo u četiri rate uz ugovorenu kamatu od 60%, kao i

- da su tužitelji kao kupci platili porez na promet od tadašnjih 4,000.000,00 dinara tako

- da je prometna vrijednost ove nekretnine u vrijeme sklapanja spornog ugovora bila između 57,000.000,00 i 73,000.000,00 tadašnjih dinara, tako

- da je ugovorena cijena (bez ugovorene kamate) iznosila cca 60 do 75% tržišne vrijednosti nekretnine

pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da se u konkretnom slučaju radilo o relativno povoljno ugovorenoj cijeni nekretnine, koja međutim nije predstavljala očiti nesrazmjer ugovorene i stvarne prometne cijene predmetne nekretnine, odnosno da su tuženici kao prodavatelji u vrijeme sklapanja spornog ugovora mogli i imali saznanje o stvarnoj prometnoj vrijednosti ove nekretnine. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili protutužbeni zahtjev tuženika kao neosnovan ispravno ocijenivši da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 139. ZOO-a temeljem kojih bi tuženike pripadalo tražiti poništenje spornog ugovora.

Svim ostalim revizijskim navodima tuženika prigovara se pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, a iz kojih razloga međutim izjavljivanje revizije nije dopušteno, sve u smislu odredbe čl. 385. st. 3. ZPP-a.

Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. prosinca 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.