Rev-1701/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S.B. iz Z., R. , koju zastupa punomoćnik R.B., odvjetnik iz Z., protiv tužene C.o. d.d. Z., T. b.J.J. …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 20. srpnja 1993. br. Gž 4085/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. ožujka 1993. br. Pn 4495/91, u sjednici održanoj dana 20. lipnja 1996.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1701/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Zbog navedenog i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), a na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, reviziju odbiti kao neosnovanu.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1701/1995-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S.B. iz Z., R. , koju zastupa punomoćnik R.B., odvjetnik iz Z., protiv tužene C.o. d.d. Z., T. b.J.J. …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 20. srpnja 1993. br. Gž 4085/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. ožujka 1993. br. Pn 4495/91, u sjednici održanoj dana 20. lipnja 1996.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je naloženo tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 10,580.000 HRD s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. 3. 1993. (od dana donošenja presude) pa do isplate i nadoknaditi joj parnični trošak u iznosu od 298.500 HRD, te kojom je odbijen tužbeni zahtjev za preostali zahtjevani iznos od 6,900.000 HRD.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava pobijajući je u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu (pod III. izreke), predloživši prihvaćanje revizije preinačenjem nižestupanjskih presuda u skladu sa istaknutim traženjem, tj. prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.
Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se je Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
U revizijskom postupku sporna je visina dosuđene pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti.
Za zadobivene povrede u prometnoj nezgodi od 16. 3. 1991. i za njihove posljedice nižestupanjski sudovi su tužiteljici dosudili na ime pravične novčane naknade za navedene sporne oblike nematerijalne štete i to za pretrpljene fizičke bolove 2,200.000 HRD (zahtjevano 5,600.000 HRD) i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 6,500.000 HRD (zahtjevano 10,000.000 HRD).
Tužiteljica ističe u reviziji da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su je odbili s navedenom dijelom tužbenog zahtjeva. Naime, tužiteljica smatra da dosuđeni joj iznosi pravične novčane naknade nisu primjereni kako težini zadobivenih povreda tako jačini i trajanju fizičkih bolova a naročito duševnim bolovima zbog trajnih posljedica, koje iako vrlo mlada osoba, teško podnosi i koje se manifestiraju u čestim glavoboljama, znatnom smanjenju vida i učestalom umaranju, što je imalo za posljedicu gubitak godine na fakultetu.
U postupku je utvrđeno, da je tužiteljica u navedenoj prometnoj nezgodi zadobila udarno krvne podljeve glave, potres mozga, udarne ozljede desne nadlaktice i prijelom dijafize desne ramenjače, da je trpjela fizičke bolove i to jakog intenziteta 8 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 20 dana i povremene slabijeg intenziteta daljnjih 2 mjeseca, i da joj je smanjenja životna aktivnost za 25%.
Prema navedenim činjeničnim utvrđenjima i uzimajući u obzir osobitosti ovoga slučaja kao što su vrste i težina zadobivenih povreda, jačina i trajanje fizičkih bolova, smanjenje životne aktivnosti, tužiteljičinu mladu dob (20 godina u vrijeme povrjeđivanja) i njeno zanimanje (student), te gubitak školske godine na fakultetu kao posljedice zadobivenih povreda, ovaj sud je, protivno revizijskim navodima, ocijenio da su tužiteljici dosuđeni iznosi pravične novčane naknade za sporne oblike nematerijalne štete, kako su navedeni u pobijanim presudama, primjereni zadobivenim povredama, pretrpljenim fizičkim bolovima i pretrpljenim duševnim bolovima zbog smanjenja životne aktivnosti uključivo i gubitku školske godine na fakultetu. Naime, ovaj sud je ocijenio da dosuđeni iznosi pravične novčane naknade nematerijalne štete odgovaraju kriterijima i mjerilima mjerodavnim za njihovo dosuđenje na dan donošenja prvostupanjske presude, a što je u skladu s propisom materijalnog prava iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96).
Zbog navedenog i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), a na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, reviziju odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 20. lipnja 1996.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent
/Štefica Klepac/