Legislator Case Law & Legislation
I Kž-177/1994-3 AI generated

Criminal court rejects erasing juvenile educational measures from criminal records as they are not punishments.

Case Number I Kž-177/1994-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia rejected the minor's request to erase a juvenile educational measure from his criminal record. The court held that such measures are distinct from criminal punishments and serve rehabilitative purposes rather than penalization. Consequently, the statutory provision allowing record expungement for punishments could not be analogously applied to these specific educational sanctions.

Legislator headnote

AI generated

čl. 88. OKZRH; čl. 131. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 130. st. 1. KZRH: Educational measures imposed on minors are not criminal punishments and therefore cannot be expunged from criminal records under provisions designed solely for punishments.

Keywords

AI generated
juvenile justice criminal record expungement educational measures minor offenders criminal record rehabilitation supreme court ruling

Cited Legislation

AI generated
čl. 88. OKZRH
E., temeljem čl. 88. OKZRH (u pobijanom rješenju se pogrešno navodi ZKP) određeno je brisanje iz kaznene evidencije odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu, koja odgojna mjera je izrečena M.
čl. 131. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 130. st. 1. KZRH
i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 130. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 4.
čl. 22. KZRH
čl. 385. st. 3. ZKP

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-177/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr. Frančula Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane, kao zapisničara u krivičnom predmetu prema mlt. M. E. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 130. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 4. veljače 1994. godine br. K-33/86 i Kv-20/94, u sjednici održanoj 13. travnja 1994. godine, saslušavši zamjenika Državnog odvjetnika Republike Hrvatske Papac Baldu

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se rješenje suda prvog stupnja te se odbija molba M. E. za brisanje iz kaznene evidencije odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem na molbu M. E., temeljem čl. 88. OKZRH (u pobijanom rješenju se pogrešno navodi ZKP) određeno je brisanje iz kaznene evidencije odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu, koja odgojna mjera je izrečena M. E. kao maloljetnoj osobi rješenjem Okružnog suda u Zadru od 26. studenog 1986. godine br. K-33/86, potvrđenog rješenjem Vrhovnog suda Hrvatske od 26. svibnja 1987. godine br. Kž-307/87, zbog kriv. djela iz čl. 131. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 130. st. 1. KZRH (sada čl. 126. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 125. st. 1.).

Protiv tog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik, pobijajući njegovu pravilnost i predložio da se pobijano rješenje ukine.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se žalba državnog odvjetnika uvaži i pobijano rješenje ukine.

Žalba je osnovana.

Odredbom čl. 88. OKZRH reguliran je način brisanja svih osuda na kazne zatvora i na maloljetnički zatvor, uvjetnih osuda, sudskih opomena, kao i osuda u slučajevima kada je počinitelj krivičnog djela oslobođen od kazne.

Citiranom odredbom nije, međutim, predviđeno brisanje odgojnih mjera iz kaznene evidencije, jer one u krivičnopravnom smislu i nisu osude. Odgojne mjere su, naime, specifične vrste krivičnih sankcija koje se po svom sadržaju i neposrednim ciljevima koji se njihovom primjenom žele postići razlikuju od kazni, jer je njihova svrha pružanja pomoći, nadzora i zaštite maloljetnim počiniteljima krivičnih djela, čime se osigurava njihov odgoj, preodgajanje i pravilan razvoj.

Kako se, dakle, u ovom slučaju ne radi o jednoj od osuda koju ima u vidu čl. 88. OKZRH, već o odgojnoj mjeri, ne može se taj propis nikakovom analogijom primijeniti na brisanje izrečene odgojne mjere.

Valjalo je stoga, uvaženjem žalbe državnog odvjetnika, pobijano rješenje ukinuti i odbiti molbu M. E. za brisanje iz kaznene evidencije izrečene odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu.

Kako vijeće za maloljetnike, iako se odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu prema M. E. u stvari nije izvršavala, u smislu čl. 22.KZRH nije ponovno odlučivalo o potrebi izvršenja izrečene odgojne mjere, to bi bez obzira na protek vremena trebalo učiniti,a ta će odluka M. E. tada predstavljati ispravu za svrhu koja mu je potrebna.

Iz svih iznesenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci (čl. 385. st. 3.ZKP).

U Zagrebu,13. travnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana, v.r.

dr. Novoselec Petar, v.r.