K-8/2015-48 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj K-8/15-

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od suca toga suda Saše Cvijetića, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Marine Banković i Branka Jugo, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Agneze Ivančević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika N. S., zbog kaznenog djela iz članka 110 u vezi članka 34 stavak 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Županijskoga državnoga odvjetništva u Rijeci broj K-DO-26/14 od 11. prosinca 2014., nakon održane javne rasprave dana 28. i 30. lipnja 2016. i 3. kolovoza 2016., u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u R., N. B., optuženika N. S. i branitelja L. D., odvjetnika iz R., dana 3. kolovoza 2016., javno objavivši

p r e s u d i o j e

OPTUŽENIK N. S., OIB ..., sin J. i A. rođ. J., rođen ... u Č., T., B., državljanin RH, s prebivalištem u V., umirovljenik, s mirovinom od oko 1.000,00 CHF, neoženjen, bez djece, sa završenih četiri razreda osnovne škole, vlasnik kuće u 1/3 dijela, vojsku nije služio, neosuđivan, u istražnom zatvoru od 20. srpnja 2014. do 16. rujna 2014.,

k r i v j e

što je:

dana 20. srpnja 2014. oko 6,00 sati u V., nakon fizičkog i verbalnog sukoba sa S. P. ispred pekare P. istoga slijedio i susreo kod trgovačkog centra "VTC", pa kada su S. P. i A. I. izašli iz zaustavljenog vozila, krenuo prema njima s nožem te u nakani da usmrti S. P. zamahnuo nožem preko A. I. i istoga ubo u predjelu lijevog prsišta, zadavši mu ubodnu ranu na prednjoj prsnoj stjenci s ozljedom unutarnje grudne arterije i lijevog pluća, koja ozljeda je teška i po život opasna, dok mu je život spašen samo hitnom medicinskom intervencijom,

dakle, s namjerom da ubije drugoga poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – pokušajem ubojstva opisano u članku 110 u vezi članka 34 stavak 1 KZ/11,

pa se temeljem članka 110 u vezi članka 34 stavak 1 i 2 i članka 48 stavak 1 i 49 stavak 1 točka 2 KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

Na temelju članka 54 KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od od 20. srpnja 2014. do 16. rujna 2014.

Na temelju članka 158 stavak 1 i 2 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 56/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) ošt. S. P. se s imovinsko pravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

Na temelju članka 148 ZKP/08 u vezi članka 145 stavak 2 točka 6 ZKP/08 optuženik N. S. dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna (dvije tisuće kuna), te troškove vještaka D. dr. C. u iznosu od 5.500,00 kuna (pettisućapetsto kuna), vještaka psihijatra B. G. u iznosu od 6.808,00 kuna (šesttisućaosamstoosam kuna), psihloga T. R. u iznosu od 3.600,00 kuna (tritisućešesto kuna), dr. S. B.-P. u iznosu od 2.400,00 kuna (dvijetisućečetristo kuna) dok će se o ostalim troškovima odlučiti naknadno.

Obrazloženje

Uvodno citiranom optužnicom ŽDO u R. teretilo je opt. N. S. zbog kaznenog djela iz članka 110 u vezi članka 34 stavak 1 KZ/11.

Pozvan na kaznenu odgovornost optuženik je naveo da se ne smatra krivim.

Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija i to zapisnik o očevidu broj 511-09-24/3-K-202/14 od 20.7.2014. (list 11-12), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-09-24/3-K-202/14 od 20.7.2014. ser. broja 751116 (list 15), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-09-24/3-K-202/14 od 20.7.2014. (list 16-17), zapisnik o prepoznavanju broj 511-09-24/3-K-202/14 od 20.7.2014.- A. L. (list 23-25), zapisnik o prepoznavanju broj 511-09-24/3-K-202/14 od 20.7.2014.- N. P. (list 28-30), zapisnik o prepoznavanju broj 511-09-24/3-K-202/14 od 20.7.2014.- A. I. (list 33-35), fotodokumentacija očevida ispred zgrade VTC „V.“ broj 511-09-10-BOU:341/2014 od 29.7.2014. (list 180-185), fotodokumentacija prepoznavanja osobe od strane A. L. broj 511- 09-10-OKTR:138/2014 od 29.7.2014. (list 186-189), fotodokumentacija prepoznavanja osobe od strane N. P. broj 511-09-10-OKTR:137/2014 od 29.7.2014. (list 190-193), fotodokumentacija prepoznavanja osobe od strane A. I. broj 511-09-10-OKTR:139/2014 od 29.7.2014. (list 194-197), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-09-24/3-K- 202/14 od 25.7.2014. ser. broj 0471743 (list 198), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-09-24/3-K-202/14 od 25.7.2014. (list 199-200), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-09-24/3-K-202/14 od 29.7.2014. ser.broja 751117 (list 201), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-09-24/3-K-202/14 od 29.7.2014. (list 202-203), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-09-24/3-K-202/14 od 29.7.2014. ser.broja 0471744 (list 204), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj 511-09-24/3-K-202/14 od 29.7.2014. (list 205-206), medicinska dokumentacija za žrtvu S. P. od KBC Rijeka (list 225-226), medicinska dokumentacija za žrtvu S. P. (list 234-253), medicinski zdravstveni karton za N. S. (289-292), nalaz i mišljenje Službe za kemijsko- fizikalna i toksikološka vještačenja broj 511-01-114/2-AL-2149/2014 od 22. kolovoza 2014. (list 305-308), nalaz i mišljenje Službe bioloških i kontaktnih vještačenja broj 511-01-113/1- 5029/14 i -/2-14.IH od 29. rujna 2014. (list 376-382), pregledava se KOP-3/14 u kojem se nalazi roba izuzeta od okrivljenika i žrtve, zdravstveni karton i dokumentacija za opt. (list 63- 78 spisa), dokumentacija (list 114-145). Pregledane su snimke video nadzora pekare „P.“, VTC V. i „P.“.

Ispitani su svjedoci i to: S. P. (list I 319-324, 23-25), A. I. (list I 139-145, 25-28), T. M. (list I 256-258, 30-31), A. K. (list I 262-264, 31), N. P. (list I 132-138, 31-33), I. Š. (list I 154-157, 34), K. T. (list I 259-261, 36-37) , M. S. (list I 256-267, 37), I. Č. (list I 276.278, 39) , R. M. (list I 280-282, 40), L. J. (list I 283-285, 40), J. Š. (list 40-41), P. T. (list I 163- 166, 46-47), A. L. (list I 158-162, 56-58).

Provedeno je vještačenje i to nalaz i dopuna nalaza prof.dr.sc. D. C. (list 312-316, 47- 48, 151-155), dr. S. B.-P. (list 156-158), dr.med.spec. psihijatrice Blaženke G. K. (list 330- 364, 79-104), psihologa mr.sc. T. R., prof. psihologije (list 365-366, 105-106).

Pročitan je izvadak iz kaznene evidencije (list 177).

U obrani na raspravi optuženik je naveo da je bio u casinu do nekih 4,10, 4,15 sati ujutro, pa se spustio do A. gdje je muzika. Bio je sam, pa je vidio Š. koji mu se pridružio i tu su popili jednu ili dvije pive. Prije toga u casinu je isto popio dvije male pive. Nakon nekog vremena bila je glasna muzika i ništa se nije čulo i krenuli su prema pekari. On da je mislio da Š. želi uzeti burek, a on je u stvari išao puniti mobitel. Kad su izašli iz A. ovi su već bili vani i već su se tukli. Oni su prošli pored njih, došli do pekare, Š. je ušao unutra i nije izlazio nekih 7 - 8 minuta, a on ga je čekao jer su mislili ići na kavu. Ovi su se tukli, pretrčavali preko ceste, auti su se zaustavljali i svirali.

On se tu odšetao, išao nekoliko puta i došao do blizine ulaza u A. U tom sukobu i bježanju ova mala se otrgla od njega i dotrčala do blizine njega (opt.), pokraj njega gdje ju je ovaj opet uhvatio i to je bilo pored njega kada se on (opt.) obratio ovome i rekao "što ju imaš dirati, pusti curu". Ovaj mu ništa nije rekao već gaje udario nogom u prsa, a to je dok je bio pokraj zidića i tada je on (opt.) potrčao za njim i to je ono kako se hvataju što se vidi na snimci, ovaj je išao unazad, a on za njim. On (opt.) da ga je htio uhvatiti, ali nije mogao, a to ga je zato jer ga je ovaj udario, bila su mu prsa crna od toga.

Tada su prošli malo dalje od pješačkog kada ga je ovaj srušio na pod, ne zna da li ga je šakom ili nogom opet, na što je on pao potrbuške na naprijed tako da su mu ruke bile ogrebane i koljena. Tada je prije toga izašao i Š. i pomogao mu da ustane. Taj događaj se dogodio malo izvan one snimke što se gledalo kad je Š. izašao.

Tada kada se on digao ona druga dvojica, dakle svjedok (L.) i onaj od ranije stajali su tamo i on je došao do njih i pitao ih "šta je ovo, tko je ovo", a oni su mu na to rekli "šuti i nas je" i tako je to završilo.

Nakon toga je Š. negdje otišao, da li njega tražiti, ne zna. On je krenuo vidjeti dalje da li neka dva lokala rade, pa nisu radila, pa je krenuo dalje prema V.-u gdje je isto vidio da ne rade dva lokala, a to prizemno gdje je K. tako da je bio i tamo, nisu radili i tada kako je išao odjednom se opet tamo pojavio oštećeni i opet ga je udario, a nije vidio niti odakle je došao i opet je pobjegao, a on njega do tada nije niti pipnuo i tada je došao do onog mjesta gdje se pojavio onaj auto i tamo je A. istrčala i došla do njega i počela mi govoriti da šta stari, nešto tako i ovaj je opet dotrčao i "ošinuo" ga u prsa i odbacio ga jedno 2 m unazad i opet je pobjegao. Nakon toga je on pričao s njom, malo su se samo pomaknuli, pitao ju kako mu je ime, da bi na to on opet trčao prema njemu, ali bez majice i on je brzo gledao po džepu da li ima što i vidio je jedan mali nož, izvadio ga van, ispružio ruku koliko je god mogao. Optuženik je pokazao podignutu ruku u zrak ravno prema naprijed, te nastavio u obrani navoditi da kako se ona bila sagnula ispod ruke ovaj je u tom trčanju naletio na nož. I to je tada bilo zadnje, a mala je sjela na pod i plakala, a on joj jej govorio da šuti, da neće biti ništa. To se sve događalo na onoj snimci koja se vidi kada je stao auto.

Nakon što je opet našao Š. i išao s njim na kavu, ali je jedan kafić bio zatvoren pa su sreli jednog malog pa su otišli u jedan drugi kafić.

Na upit da li se zabrinuo zbog tog uboda, naveo je da šta on zna, da je vidio da je to jedno 3 – 4 cm se ubo, a bilo je jedno tri kapi krvi na nožu. Vidio je koliko se ubo pa nije smatrao da je to nešto ozbiljno.

Na upit po predočenju snimke kroz vrata ispred V.-a naveo je da je tu je ovaj njega "ošinuo" prije te snimke, ali ne zna da li je izašao iz auta ili je bio vani.

Po predočenju snimke događaja ispred V.-a naveo je da ovdje vidi S., te da on (opt.) dolazi i tu dolazi A.. Nakon toga se vidi da se S. zaletio na njega i tu ga je bacio 2 m nazad i nije ga tada ubo.

Po predočenju da iz snimke proizlazi da S. trči, a potom on za njim, pa nakon što je A. došla i S. naletio da on ponovno ide za njim, naveo je da ne nego kod ovog prvog događaja on dolazi i tu je bila mala i s njom priča, a nakon što je naletio S. i udario ga on nije trčao za njim nego su se samo pomaknuli dalje. Nakon toga je bio u tom lokalu i onda je došla policija po njega.

Nadalje navodi, da je bio ispred pekare, a oni su bili 15 – 20 m dalje. Udarali su se i glavama u bankomat i sl. Ona je poslije bila preko ceste, na podu kad ju je vukao kod vinarije. P. se grubo prema njoj ponašao. Kad su prišli do njega on je samo to rekao i dobacio i onda ga udario, a on za njim poletio.

Na upit kako se osjećao, naveo je da se uplašio tada, a i kasnije se pogotovo uplašio kad ga je odbacio na pješački prijelaz na pod. To da ga je naljutilo. On da je inče više miran nego agresivan, da se nikad u životu s nikim nije potukao. Da je u mirovini.

Kasnije kad je došao do ovih dečki nije mu se A. ispričao samo je on rekao "šta je ovo, tko je ovo".

Nakon ovog događaja kad ga je srušio on nije išao tražiti P. po V. nego je išao tražiti kafiće. Oni su otišli, a on je ostao sam i išao pješke i Š. nije bio s njim. On je išao tražiti te lokale, bio je kod K. a to sve skupa što je hodao je moglo trajati 3 do 5 minuta.

On da pije 20 tableta i šećeraš je. Za desnu ruku je 50 % invalid, ne može žlicu držati, ni jesti, a to je ruka kojom je držao nož i tu ruku ne može dolje saviti, nisu je htjeli operirati, ne zna zašto.

Na upit to što je držao nož u toj ruci da li ima snage u toj ruci, naveo je da nema snage u toj ruci, u papirima piše.

Kada se skidao policajac je odmah vidio da je ozlijeđen, a vidjela je i doktorica u zatvoru, a to je trajalo i 20 dana, bilo mu je crno, misli od noge, ono stopalo.

Na upit da li mu je žao što je ovo ovako ispalo, naveo je da nije zgodno, nije moglo biti drugačije. Kad su ga zaustavljali i jedna i druga ženska su vikale "pazi nož", a on se nije zaustavljao.

Nakon sukoba sa S. ovome današnjem svjedoku nije pokazao nož kad je pričao, nije ni znao da ga ima. Nož mu je bio u džepu iako je imao i futrolu na kaišu za nož. To je nož na preklop, 8 do 10 cm najviše dužine oštrice. Izvadio je nož kad je letio na njega. Nije točno da bi trčao s nožem. Nož je bacio negdje pod auto odmah kad je krenuo od tog događaja nazad. Mislio je da se to desilo kod groblja, a desilo se tamo gdje je. To je bacio odmah tamo u blizini gdje se desilo.

Po predočenju iskaza svjedoka Š. u dijelu da je naveo da su išli zajedno, a Š. da je poslije otišao do groblja, naveo je da ne, ovaj je odmah krenuo od tog mjesta nakon što ga je podigao.

Analizirajući obranu optuženika i ostale provedene dokaze mišljenje je suda da je dokazano da je počinio kazneno djelo iz članka 110 u vezi članka 34 stavak 1 KZ/11 kako to stoji u izreci.

Nesporno je kako to potvrđuje i optuženik u obrani da se predmetnog dana nakon što je popio više pića nalazio na predmetnom mjestu na ulici, promatrao sukob između Silvestera Pavlovića i njegove djevojke A. I., te iziritiran ponašanjem oštećenika P. ovome se obratio nakon čega je nastao verbalni i fizički sukob između njih dvojice. Također je nesporno da je potom nešto kasnije optuženik došao do trgovačkog centra V. gdje su navedenih dvoje izašli iz auta (najprije A. I. koja nije shvatila da je S. P. ušao u auto, a potom i on izašao) na način da se A. I. najprije ispriječila ispred optuženika, a potom dotrčao iza nje ošt. P. koji je nakon toga nožem koji je optuženik držao u ruci prema oštećeniku, uboden u predjelu lijevog prsišta, zadobivši u izreci opisanu ubodnu radnu na prednjoj prsnoj stjenci s ozljedom unutarnje grudne arterije i lijevog pluća koja ozljeda je teška i po život opasna, a život mu je spašen hitnom medicinskom intervencijom.

Osim što optuženik isto ne negira, činjenicu sukoba oštećenika P. i njegove djevojke, a potom sukob njega i oštećenika, isto potvrđuju i navedeni oštećenik i njegova djevojka kao i drugi svjedoci te je isto ispred pekare P. razvidno iz video zapisa nadzornih kamera. Kasniji susret kod trgovačkog centra je također na isti način potvrđen, a djelomično i snimljen (iako ne potpuno vidljivo – vidljiva je činjenica nailaska optuženika i ispred njega postavljanje jedne osobe kojoj se vidi samo donji dio i potom dotrčavanje od iza druge osobe).

Činjenicu uboda također ne negira sam optuženik, ali potvrđuju i oštećenik i svjedoci, dok su ozljede i opasnost za život nedvojbeno razvidni iz medicinske dokumentacije za oštećenika, činjenice pružanja pomoći od strane djelatnika benzinske crpke što je snimljeno i nadzornom kamerom, te sudsko-medicinskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da se radilo o po život opasnoj ozljedi koja je morala biti sanirana medicinskom intervencijom da bi život oštećenika bio spašen. Nadalje, nedvojbeno je da je sukob između oštećenika i njegove djevojke A. bio grub i svakako za promatrača djelovao grubo posebice u situaciji u kojoj je to sukob između muškarca i djevojke.

Njih oboje potvrđuju takav sukob, a isto posebice potvrđuju i svjedoci N. P., P. T. i A. L. koji su tu večer bili u društvu s oštećenim i njegovom djevojkom Adrianom, a čija svađa je započela u baru A. a sukob se nastavio ispred njega. Samo trčanje i ponašanje oštećenika razvidni su iz ranije navedenog video zapisa pekare P. Naime, iako kamera snima iz relativno udaljene pozicije i isto nije potpuno jasno vidljivo, ipak je vidljivo i kako oštećenik trči, prelazi ulicu te se vidi komešanje na kraju vidljivog dijela pločnika predmetne ulice (gornji lijevi dio koji obuhvaća snimka), koje odgovara opisu samih sudionika da je tu bio fizički sukob između oštećenika i njegove djevojke.

Isto tako je vidljivo kretanje optuženika koji je u narančastoj majici i koji dolazi do tog mjesta na kraju pločnika i naslanja se prema zgradi što se vidi u lijevom gornjem kutu snimke. Iste okolnosti su nesporne jer su i oštećenik i navedeni svjedoci pa i sam optuženik potvrdili kretanje kako oštećenika koji je u smeđoj majici i maskirnim hlačama tako i optuženika koji je u narančastoj košulji te ostalih navedenih osoba – svjedoka. Također, iako slabo vidljivo, ipak je razvidno da se u jednom trenutku osoba (kasnije se vidi da je to oštećenik) naglo približava i odguruje osobu koja je na kameri lijevo od njega (pozicija gdje se nalazio optuženik naslonjen uza zid zgrade) i nakon toga ta osoba (kasnije je vidljivo da je oštećenik) se povlači (zatim je bolje vidljiva jer se približava kameri), dok optuženik (osoba u narančastoj košulji) hvatajući ga ide za njim i dolaze do pješačkog prijelaza nakon čega se dalje ne vide.

Iz istoga sud zaključuje i prihvaća obranu optuženika da je gledajući sukob obratio se oštećeniku riječima "što ju imaš dirati, pusti curu" (što je po stajalištu suda prirodna reakcija osobe koja gleda sukob između muškarca i djevojke, ali se može shvatiti kao početak verbalnog sukoba), a da ga je na to oštećenik udario (iako oštećenik u iskazu tvrdi da nije, što u ostalom dijelu ne obeskrjepljuje iskaz oštećenika jer je potkrijepljen drugim dokazima i sukladan nedvojbeno utvrđenim činjenicama, pri čemu je takav navod oštećenik mogao iznijeti jer se točno ne sjeća tog dijela s obzirom da je očigledno bio uzbuđen i u tijeku sukoba s djevojkom ili u smislu umanjenja nekakvog svog inicijalnog doprinosa što je vrlo često svjesno ili nesvjesno postupanje oštećenika - svjedoka kod davanja iskaza).

Međutim, taj udarac je mogao biti samo kratak i "usputan" i u smislu odugurivanja, jer se na snimci vidi da oštećenik samo u tom jednom kratkom trenutku ima kontakt s optuženikom koji odmah nakon toga počinje hvatati oštećenika i ići za njim. Pri tome valja napomenuti da se iz medicinske dokumentacije za optuženika ne vide ozljede koje bi odgovarale udarcima koje optuženik opisuje, kako to proizlazi iz vještačkog nalaza vještaka sudske medicine. Nakon toga je nedvojbeno kao što se vidi iz snimke navedene kamere da optuženik dakle hvata oštećenika koji bježi od njega.

Nadalje, okolnosti iz daljnje obrane optuženika u dijelu da ga je nakon toga oštećenik udario i bacio na pod, što bi po iskazu svjedoka Šimića bilo na pješačkom prijelazu, sud nije smatrao relevantnim za konačno ostvarenje obilježja predmetnog kaznenog djela. Naime, svakako se nije radilo o jakom udaranju, a niti napadu od strane oštećenika. Naime, prema snimci pekare P. koja obuhvaća i pješački prijelaz takvo udaranje i pad se ne vide. Međutim, ako bi tako nešto i bilo poslije pješačkog prijelaza na mjestu koje više nije vidljivo na snimci,što je moguće jer isto pored Šimića spominje i svjedok L., nije prihvatljivo da je oštećenik optuženika tada udario tako jako nogom kako tvrdi optuženik i da mu je od toga bilo sve plavo jer isto također ne odgovara medicinskoj dokumentaciji niti vještačkom nalazu, a u kojoj takve ozljede nema.

S druge strane da je i došlo do udaranja od strane oštećenika, na samoj snimci video kamere je razvidno da nakon što je oštećenik (kako je to ranije obrazloženo) udario optuženika u onom prvom navratu dok je bio u sukobu sa svojom djevojkom (međutim, i on očito u bijesu samog sukoba sa svojom djevojkom očigledno reagira impulzivno jer mu se obraća optuženik), upravo optuženik nakon tog udarca cijelim putem koji obuhvaća nadzorna kamera (pa i do pješačkog prijelaza), hvata i "napada" oštećenika koji bježi od njega, pa eventualni pad optuženika i eventualni udarac od strane oštećenika nisu predstavljali napad oštećenika već neku vrstu obrane uslijed hvatanja od strane optuženika.

Nakon toga se oštećenik očigledno i nedvojbeno udaljio s tog mjesta. Naime, isto nije niti sporno, a iz snimke nadzorne kamere (ista kamera pekare P. je razvidno da se opt. S. ponovno vratio do predmetnog mjesta gdje su ostali oštećenikovi prijatelji (I., L., T. i P.), dok oštećenika više nije bilo. Međutim, daljnje tvrdnje optuženika da je nakon toga hodao tražeći kafić, te da ga je u međuvremenu po putu opet napao i udario oštećenik, te na kraju da je u trenutku kada mu se ispriječila svjedokinja A. I., on iz razloga što je oštećenik trčao prema njemu pronašao nož u džepu i ispružio ruku pa se ovaj nabo na nož (pri čemu optuženik ujedno tvrdi i obrana dokazuje da on zbog zdravstvenog stanja svoje ruke nije u mogućnosti držati niti žlicu (pa dakle niti nož), što je otklonjeno vještačkim nalazom vještaka sudske medicine i vještaka fizikalne medicine), sud također nije prihvatio.

Suprotno tome zaključak je suda da je opt. S., nakon što se vratio do početnog mjesta sukoba i nakon što su ljudi iz oštećenikovog društva, A. I., A. L., P. T. i N. P. krenuli u pravcu automobila i kasnije oštećenika, kako su i iskazivali, krenuo u istom pravcu te u stvari tražio oštećenika i išao prema mjestu gdje je smatrao da će ovaj biti. Pri tome svjedok Š., kao osoba koja je predmetnu večer bila s optuženikom S. opisuje da su se tada šetali do jednog raskrižja pa da je on (Š.) čuo galamu na groblju i išao tamo, pa kad se vratio čuo galamu kod V.-a gdje je vidio dvije cure kako plaču i potom s N. otišao popiti kavu, pa iz takvog iskaza iako ne proizlazi da bi S. išao za oštećenikom ne proizlazi niti stvarno saznanje zašto je u stvari S. išao u tom pravcu, jer Š. iako se kretao s njim neutralno je opisivao situaciju te da u trenutku kada se događaj uboda odigrao on nije bio prisutan, što je i nedvojbeno. Pri tome da su i htjeli ići na kavu isto s obzirom na cijeli tijek događaja ne isključuje činjenicu da se S. kretao u pravcu oštećenika i po stajalištu suda s namjerom išao u tom pravcu.

Nadalje, suprotno navodima optuženika, kada u obrani prikazuje da je vidio da ima nožić tek kada mu se u zadnjem dijelu događaja neposredno prije uboda približavao oštećenik, pa izvukao nožić i ispružio ruku, svjedok L. naveo je da nakon onog prvog događaja, kada je oštećenik pobjegao, S. se vratio (što je vidljivo na kameri pekare P. pa nakon što mu se svjedok L. ispričao (očito radi ponašanja i udaranja od strane oštećenika s kojim je on bio u društvu) optuženik mu rekao da je nešto mislio bio bi i napravio i iz džepa izvukao i pokazao mu nož koji je potom spremio.

Sud isto prihvaća jer suprotno obrani optuženika, iz snimke nadzorne kamere V. V. (kamera broj 1 koja prikazuje prostor pločnika ispred ulaza) koja prikazuje daljnji tijek kretanja oštećenika i optuženika, proizlazi da se oštećenik (osoba koja po odjeći odgovara osobi oštećenika na kameri pekare P. kreće ispred predmetnog ulaza, a za njim brzim korakom ide optuženik (sam) koji ujedno ima ruku u džepu. Isto očigledno ukazuje da upravo optuženik traži oštećenika i ide za njim po stajalištu suda da ga napadne, odnosno da se obračuna s njim, te je očigledno već tada bio svjestan noža koji ima u džepu, a ne kako iskazuje da je kasnije neposredno prije samog uboda vidio da ima nožić u džepu.

Isto dakle čini i opisani iskaz svjedoka L. istinitim da mu je već ranije optuženik pokazao nož. Sud dodatno vjeruje svjedoku L. jer isti u svom iskazu, iako je bio u društvu s oštećenikom suprotno iskazu oštećenika (što bi na neki način išlo u korist optuženiku) iskazuje da je oštećenik udario optuženika u onom prvom kontaktu u blizini pekare P. Dakle, kako je kretanje optuženika zabilježeno od prvog mjesta događaja ispred bara A. gdje se odigrao početni sukob, pa dalje ispred V.-a gdje ga je snimila nadzorna kamera, a gdje ide žustrim hodom očito već držeći nož u džepu, te potom na zadnjoj poziciji u blizini V.-a na cesti, gdje se prema toj posljednjoj nadzornoj kameri upravo kreće također užurbanim hodom prema poziciji gdje je bio oštećenik i njegovo društvo pa mu se preprječuje A.

I., isto po stajalištu suda ukazuje da se optuženik očito iziritiran onim prvim udarcem od strane oštećenika, a moguće i oštećenikovim ponašanjem u kojem se tukao sa svojom curom, cijelo vrijeme kretao prema oštećeniku, na neki način ga tražeći ili "loveći", dok je oštećenik očigledno bježao kako je i naveo da je pobjegao prema pošti, sakrio se i čekao prijatelje da dođu po njega. Pri tome nije isključeno da je optuženik mogao razmišljati na način da će ići i na kavu (kako to spominje svjedok Š.). Pri tome se on u početku nakon završetka sukoba ispred bara A. i potom u blizini pješačkog prijelaza, vratio do ljudi iz oštećenikovog društva lagano se šećući.

Naime, na snimci kamere pekare P. vidi se upravo takva situacija u kojoj se optuženik vraća do oštećenikovih prijatelja kojima se i obraća. Međutim, nakon toga kada oštećenikovo društvo kreće očito prema oštećeniku on se početno udaljava s njima i po stajalištu suda je usmjeren na oštećenika. Pri tome iz iskaza svjedokinje I., ali i svjedokinje P. koja je bila s njima u društvu te svjedoka T. i L. u glavnim crtama suglasno proizlazi da su išli tražiti oštećenika, da su išli s autom (na posljednjoj snimci se vidi dolazak automobila na raskrižje) te da su došli do pozicije kada se oštećenik kretao prema autu, potom svjedokinja I. očigledno ne shvaćajući da se on približio autu, izlazi van i preprečuje se ispred S. (koja činjenica se djelomično bez da se vide glave sudionika vidi na posljednjoj snimci) koji se također kreće prema oštećeniku.

Pri tome svjedokinja I. opisuje da je vidjela S. kako podiže nož, a suglasno njoj svjedokinja P. također opisuje da je S. počeo trčati s nožem i da su oni počeli vikati "pazi nož" da bi oštećenik doista nedvojbeno kako se vidi i na snimci dotrčao iza svjedokinje, a isto ne negira niti optuženik, a potvrđuje i svjedokinja I..

Iako je svjedokinja I. opisivala trenutak uboda u smislu dojma kao da je optuženik zamahnuo prema njoj, isto je očigledno samo njen subjektivni dojam, pri čemu je sitnu ozljedu koju spominje mogla zadobiti i u sukobu s oštećenikom ranije (jer takvo ozljeđivanje nje od strane S. nije potvrđeno vještačkim nalazom), međutim i sam optuženik potvrđuje da je vađenje noža bilo u vezi s oštećenikom, a ne s njom, a isto tako oštećenik koji je došao iza svjedokinje I. opisuje kako je optuženik preko njenog lijevog ramena zadao mu udarac nožem u predjelu u kojem je i po medicinskoj dokumentaciji uboden.

Pri tome i njeni navodi da bi S. tada zadobio udarac u glavu su očigledno netočni i stvar dojma jer je i sama navela da to nije vidjela nego da joj je netko rekao, a nitko od drugih svjedoka nešto takvo nije vidio, a niti S. ne tvrdi da je u tom zadnjem trenutku zadobio udarac od strane oštećenika, već opisuje da ga je zadobio nešto prije, a na što da se odnosi ta zadnja snimka koja da je zabilježila događaj kada se on približava i preprječuje mu put A. I., a kada da ga je oštećenik udario pa otišao i ponovno se vratio da bi on tek tada izvadio nož kada je oštećenik ponovno dotrčao do njega.

Sud međutim takvu obranu optuženika niti u tom dijelu nije prihvatio jer je i svjedokinja P. navela da je S. počeo trčati s nožem i oni počeli vikati "pazi nož" pa je potrčala A., a potom S. koji je potom uboden. I svjedok L. je također vidio S. kako se kreće i ima nož sa sobom, zavikao S. "pazi nož", pa je ovaj ušao u auto, a A. očito ne shvativši da je S. ušao izašla van iz auta i krenula prema S., pa potom S. za njom, a S. ga ubo preko A.. Dakle, s jedne strane A. I. nije mogla vidjeti kako je i sama rekla što je bilo sa S. koji je bio iza nje, oštećenik i navedeni svjedoci opisuju situaciju na način da je optuženik već imao izvađen nož pa mu se prepriječila A. i odmah potom dotrčao oštećenik koji je tada i uboden.

Pri tome kada se promatra posljednja snimka na cesti (snimka V. kamera broj 3) proizlazi da oštećenik bježi prema bijelom autu, potom osoba čiji se gornji dio ne vidi, ali je očigledno A. I. preprječuje put optuženiku koji nailazi, te iako se tada uglavnom vide donji dijelovi tijela izgleda kao da se sukobe, odnosno naguravaju i potom iza leđa dotrčava treća osoba te dolazi do sraza uslijed kojeg se odvajaju, odnosno djeluje kao da je optuženik odbačen. Isto s jedne strane odgovara opisu da se radilo upravo o takvom događaju u kojem je oštećenik dotrčao iza A.

I. kada je i uboden od strane optuženika,a kako su svjedoci i oštećenik opisivali taj jedan događaj tada se po stajalištu suda isto dogodilo upravo na takav način da je oštećenik dotrčao zaštiti A. I. te ga je tada optuženik (koji je očigledno već tamo dolazio s nožem s obzirom na ranije opisane iskaze svjedoka koji da su vikali "pazi nož") na kraju i ubo. Pri tome, optuženik ne govori istinu niti u dijelu da ne bi mogao desnom rukom postupati na opisani način nožem, zbog invalidnosti (što je potpuno apsurdno kada sam kaže da je ispružio ruku s nožem u njoj, te da se oštećenik sam nabo, a i vještačkim nalazima je otklonjena njegova obrana u smislu nemogućnosti zadavanja ozljede tom rukom).

Međutim pored navedenog mišljenje je suda da optuženik ne govori istinu niti u dijelu samog dinamizma jer iz vještačkog nalaza vještaka sudske medicine, (koji je sud prihvatio kao stručan, obrazložen i utemeljen na medicinskoj dokumentaciji posebice glede pravca ubodnog kanala) proizlazi da se dinamizam dogodio upravo na način zamahivanja rukom odozgo, što bi odgovaralo opisu da je isto bilo preko ramena A. I., a ne da je optuženik samo ispružio ruku. Isto pored toga odgovara i opisu oštećenika. Stoga je po stajalištu suda optuženik postupao na način opisan u izreci.

Isto dakle, na način da je nakon što je iziritiran sukobom između oštećenika i njegove djevojke obratio se oštećeniku koji ga je doista udario, ali nakon što se on verbalno umiješao u sukob oštećenika s njegovom djevojkom. Nakon toga se po stajalištu suda obratio i svjedoku L. gdje je spominjao nož te potom išao cijelo vrijeme u pravcu oštećenika. Dakle, ako oštećenik od početka bježi, a optuženik cijelo vrijeme ide za njim, odnosno u njegovom smjeru i odmah nakon prvog događaja svjedoku L. spominje nož, kojim je nedvojbeno na kraju i ubo oštećenika, tada je nedvojbeno da ide za njim da ga nađe i da se sukobi s njim, pa nije logično da u stvari ide na kavu pa ga oštećenik (koji je prethodno pobjegao od njega) napada (pri čemu nije isključeno da je optuženik namjeravao ići i na kavu, ali je po stajalištu suda svakako bio usmjeren na oštećenika). Nadalje, iako je u zadnjoj situaciji nedvojbeno da oštećenik trči i dolazi s leđa svjedokinji I., pa dakle i prema poziciji do koje je došao optuženik, stajalište je suda da se optuženik ni tada nije branio, jer se cijelo vrijeme kretao u pravcu oštećenika, a svjedokinja I. mu je prepriječila put upravo da ga zaustavi i da mu kaže da ih ostavi. Pri tome je optuženik već tada (prije nego što je oštećenik potrčao u njegovom smjeru) imao nož u ruci (s obzirom da ga je "srednja" nadzorna kamera ispred ulaza u V.-e snimila da drži ruku u džepu u kojem je imao nož) i kretao se upravo prema oštećeniku kojega je konačno upravo zamahom prema tijelu na kraju i ubo. Takav zamah s nožem u ruci u prednji dio tijela gdje se nalaze krvne žile te srce i pluća koji su vitalni organi (što je opće poznato pa tako i optuženiku) nedvojbeno ukazuje na izravnu namjeru, odnosno da je optuženik htio oštećenika lišiti života, do čega međutim nije došlo zbog pravodobno pružene medicinske pomoći.

Pri tome iz vještačkog nalaza proizlazi da je optuženik osoba koja boluje od organskog psihosindroma – poremećaja ličnosti i ponašanja zbog bolesti, oštećenja i disfunkcije mozga, pri čemu ima i štetnu uporabu alkohola pa je organsko oštećenje intelektualnih funkcija, emocionalna labilnost, smanjen uvid u kritičnost uz akutno opito stanje (što je nedvojbeno) dovelo do impulzivnog reagiranja te osjećaja osobne ugroženosti te dovelo do dezinhibicije agresivnog nagona. Pri tome sve to zajedno ukazuje da je smanjeno ubrojiv ali ne u bitnom stupnju, a redukcija shvaćanja postupanja je bila značajnija od redukcije upravljanja voljom. Pri tome je vještakinja obrazložila da navedeno stanje iskrivljuje njegovu percepciju te dovodi do shvaćanja osobne ugroženosti te smanjuje njegovu sposobnost sprječavanja agresivnog nagona i zato se radi o smanjenoj ubrojivosti. Pri tome da se ne radi o bitnom stupnju smanjene ubrojivosti jer optuženik u potpunosti sve rekonstruira, pa sud predmetni nalaz koji je utemeljen i na obrani i pregledu optuženika prihvaća. Pri tome iako vještakinja navodi da nije doživjela da bi optuženik već nakon drugog dijela događaja kod pješačkog prijelaza (kako je to podijelila u nalazu na način da je prvi dio sukoba kada oštećenik udara optuženika, drugi dio kod pješačkog prijelaza, i treći kod ubadanja oštećenika od strane optuženika), tražio oštećenika i išao za njim, što je suprotno stajalištu suda u tom srednjem dijelu kretanja optuženika, isto ne čini nalaz neprihvatljivim niti ne utječe na opis događaja i namjeru kako je ranije opisano. Naime, vještakinja obrazlaže da on zbog svog stanja u prvom kontaktu s oštećenikom je iznenađen, zatečen i kratkotrajno prestrašen i ljut i djeluje impulzivno, u drugom dijelu u sukobu kod pješačkog prijelaza je opet u afektivnom stanju, ali su intenzitet i trajnost kratkotrajni pa dalje nastavlja tražiti kafiće da bi nakon toga u zadnjem dijelu radi svog stanja došlo do impulzivnog reagiranja uz osjećaj osobne ugroženosti te je taj afekt srednjeg do jačeg intenziteta.

Dakle, optuženik u zadnjoj fazi ima osjećaj ugroženosti, ali po vještačkom nalazu iz razloga što njegova oštećenja utječu da mijenja procjenu izvan realnih odnosa, odnosno ima iskrivljenu percepciju uslijed organskog psihosindroma i istog u kombinaciji s alkoholom. S obzirom da je sud činjenično zaključio da je optuženik cijelo vrijeme išao prema oštećeniku te da je i u posljednjem dijelu događaja imao cilj zadavanja uboda oštećeniku, dakle on je taj koji s nožem ide za oštećenikom do trenutka dok ne dođe do njega i ubode ga, tada taj osjećaj ugroženosti koji je po vještakinji postojao u onom posljednjem trenutku, nije posljedica realnog događanja u smislu eventualnog straha već posljedica iskrivljene percepcije stvarnosti kako je to i proizašlo iz vještačkog nalaza. Pri tome je optuženik i prema vještačkom nalazu smanjeno ubrojiv i to ne u bitnom stupnju kako u odnosu na shvaćanje postupanja tako i upravljanje voljom, pa po stajalištu suda takav njegov osjećaj ugroženosti koji nije realan ni po vještačkom nalazu, nije realan niti po stajalištu suda, pa činjenica što oštećenik u posljednjem trenutku trči u pravcu optuženika (u cilju da zaštiti djevojku koja se ispriječila ispred optuženika) ne može opravdati optuženika u smislu nekakve obrane uslijed osjećaja ugroženosti ili sl., jer je on ipak shvaćao realnu situaciju, ali u smanjenom stupnju, a realna situacija je bila da je on "napadač" koji je išao za oštećenikom s nožem, te kojega je na kraju ubo, a što je i htio. Pri tome iz vještačkog nalaza proizlazi da kod prvog događaja nije bio u stanju jake razdraženosti niti prepasti koja bi dovela do situacije konačnog uboda nožem jer bi za prepast bili potrebni i drugi elementi odnosno duže postdeliktno razdoblje razrade ili razrješenja afektivnog naboja, a ovdje kod svakog od tri dijela događaja dolazi do optuženikovog osjećaja iznenađenja, zatečenosti, kratkotrajne ustrašenosti, straha i ljutnje koja dakle prestaje nakon prva dva kontakta (pa dakle nema niti stanja jake razdraženosti), a tek u trećem dijelu on doživljava trčanje oštećenika kao osobnu ugroženost (ali i to nerealno).

Po stajalištu suda kada se isto stavi u kontekst utvrđenog tijeka događaja tada proizlazi da je nakon prvog dijela događaja gdje nakon optuženikovog obraćanja oštećeniku ovaj ga udara, te potom dolazi do sukoba koji se proteže do iza pješačkog prijelaza, isto kod optuženika dovodi do kratkotrajne razdraženosti i prepasti koja dakle potom i prestaje. Isto je po stajalištu suda i nedvojbeno jer se na snimci pekare P. vidi kako oštećenik nakon što je hvatao optuženika nakon prvog udarca i nakon drugog dijela događaja koji se više ne vidi na kameri, se nakon kratkog vremena vraća mirnim hodom i razgovara mirno s oštećenikovim prijateljima.

Međutim bez obzira na optuženikovo stanje svijesti tijekom daljnjih događaja, po stajalištu suda upravo taj prvi trenutak sukoba s oštećenikom bio je razlog zbog kojeg se optuženik cijelo vrijeme kreće prema oštećeniku, što ne isključuje niti vještakinja (koja ne može iznositi mišljenje o činjenicama već o stanju svijesti, pri čemu i ona u iskazu na raspravi navodi da postoji veza između prvog dijela događaja i krajnjeg događaja), pa isto bez obzira da li je on u međuvremenu razmišljao da će ići i na kavu, te bez obzira što je po vještakinji nakon svakog od događaja kod njega dolazilo do prekida kontinuiteta emocija, po stajalištu suda se u svakom slučaju kretao u pravcu i imao za cilj doći do oštećenika da bi se s njim obračunao.

Pri tome tako opisano udaranje na samom početku od strane oštećenika svakako ne može biti prihvatljiv razlog da bi optuženik napao oštećenika i ubo ga nožem. Kako osim toga sukladno vještačkom nalazu ubrzo kod optuženika prestaje stanje afekta i nema razdraženosti ili jake prepasti, ne može se govoriti o kaznenom djelu usmrćenja. Naime, optuženik je pokušao ubiti oštećenika u posljednjem dijelu kada je zamahnuo prema njemu nožem i tada se u trenutku kada oštećenik trči prema njemu (oštećenik u stvari trči da zaštiti svoju djevojka koja se ispriječila između njih dvojice) osjetio ugroženim.

Međutim to nije u skladu s realnošću, jer je upravo on taj koji se kretao za oštećenikom s nožem u cilju obračunavanja, pa se ta situacija ne može podvesti pod opis kaznenog djela usmrćenja niti u ovom dijelu, odnosno da bi optuženik tada bez svoje krivnje uslijed napada oštećenika bio doveden u stanje jake razdraženosti ili prepasti. Dakle, on je tada bio napadač. Pri tome iako je upravo on taj koji se umiješao u sukob oštećenika i njegove djevojke pa je tako obraćajući se oštećeniku na neki način izazvao sukob, ako bi se isto i promatralo na način da je oštećenik bio taj koji je prvi napao optuženika jer ga je tada udario, isto također ne čini ovaj događaj usmrćenjem.

Naime, isto iz razloga što je optuženikovo stanje prepasti tada u tom prvom kontaktu bilo kratkotrajno i prestalo, da bi se ponovno pojavilo u drugom događaju sukoba kod pješačkog prijelaza, (pri tome bez obzira da li je oštećenik tada udario optuženika i da li je ovaj pao, jer je upravo optuženik taj koji hvata oštećenika koji bježi od njega), da bi međutim i tada taj afekt i eventualna prepast i jaka razdraženost optuženika prema vještačkom nalazu prestali. Stoga kako bi se postojanje napada od strane oštećenika moglo prihvatiti jedino u onom prvom dijelu nakon što mu se obratio optuženik, a nakon toga po stajalištu suda upravo optuženik cijelo vrijeme ide za oštećenikom i napada ga (bez obzira što vještakinja prihvaća da on u nekom trenutku možda i misli ići na kavu jer kod njega ne postoji kontinuitet emocija – pri čemu je i sama navela da je optuženikova percepcija nerealna, a i sama vještakinja je u iskazu na raspravi navela da od prvog događaja do zadnjeg poveznica postoji, ali ne postoji kontinuitet trajanja afekta i kontinuiteta u vrsti intenziteta), tada u trenutku događaja pored naravno dugotrajne patnje koja ne dolazi u obzir u konkretnom slučaju ne postoji niti kontinuitet jake ugroženosti, a niti prepasti koja traje svaki put kratko, tada optuženik nije postupao u stanju jake razdraženosti ili prepasti u koju bi bio doveden napadom oštećenika, a bez svoje krivnje.

Isto tako kao što je ranije obrazloženo nije se radilo niti o obrani optuženika kojom bi on odbijao protupravni napad kako je to već obrazloženo glede ponašanja optuženika.

Pored ovako utvrđenog činjeničnog stanja okolnosti nekih razlika u iskazima npr. oštećenika kada tvrdi da nije udario optuženika na početku, svjedokinje I. da je optuženik vjerojatno nju ozlijedio ili možda i htio ubosti (koja okolnost je otklonjena vještačkim nalazom) itd. mogu biti u smislu djelomičnog naknadnog prilagođavanja iskaza ili ne sjećanja svakog detalja. Međutim, u cijelosti ne čine iskaze ne vjerodostojnima niti neistinitima, jer je cijeli tijek događaja u bitnome nedvojbeno utvrđen kako je to ranije obrazloženo. Stoga je optuženik gore opisanim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja pokušaja ubojstva, odnosno s namjerom da ubije drugoga poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva.

Prilikom izbora vrste i visine kaznene sankcije sud je optuženiku olakotnim cijenio činjenicu da je neosuđivan, da je starije životne dobi, da je u vrijeme učina djela bio pod utjecajem alkohola, te uslijed između ostalog i te činjenice, kao i organskog psihosindroma poremećaja ličnosti i ponašanja zbog bolesti, oštećenja mozga bio smanjeno ubrojiv, pri čemu je ponašanje optuženika (iako neopravdano i potpuno neprimjereno) potaknuto gledanjem agresivnog sukoba i potom nakon što se on obratio oštećeniku udarcem od strane oštećenika, a što je kod optuženika očigledno bio „okidač“ (pa je optuženikovo ponašanje rezultat njegove alkoholne ovisnosti i psihoorganske promjene ličnosti, niskog frustrativnog praga, te konkretne alkoholiziranosti, a sukladno vještačkom nalazu). Otegotnim mu je cijenio činjenicu da je pokazao upornost u traženju oštećenika da bi ga napao, pa s obzirom na tako utvrđene okolnosti, te kako je počinio predmetno kazneno djelo u pokušaju, sud mu je primijenivši odredbe o ublažavanju izrekao kaznu zatvora kako to stoji u izreci, smatrajući da će se upravo takvom kaznom ostvariti sve svrhe kazneno pravnih sankcija iz članka 41 KZ/11 odnosno generalna i specijalna prevencija.

U izrečenu kaznu zatvora valjalo je uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na način da se jedan dan kazne zatvora izjednačava s jednim danom istražnog zatvora.

Kako podaci iz spisa ne daju pouzdanu osnovu za presuđenje imovinsko pravnog zahtjeva te bi utvrđenje istoga odugovlačilo postupak, oštećenik je s imovinsko pravnim zahtjevom upućen u parnicu.

Optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu primjerenu njegovom imovnom stanju te duljini i složenosti postupka te troškove sudsko medicinskog i psihijatrijsko psihologijskog vještačenja dok će se o eventualnim drugim troškovima odlučiti naknadno.

U Rijeci, dana 3. kolovoza 2016.

Zapisničar:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Agneza Ivančević

Saša Cvijetić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopušteno je podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.