IV Kž-250/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-250/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. R. O., zbog kaznenog djela iz čl. 126. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi oštećene kao tužiteljice V. K., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 13. studenog 2002. godine, br. Kv-1153/02 (Kio-962/02), u sjednici održanoj 6. veljače 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećene kao tužiteljice V. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 190. st. 3. ZKP, odbijen je istražni zahtjev oštećene kao tužiteljice V. K. protiv osum. R. O., zbog kaznenog djela iznuđivanja iskaza iz čl. 126. KZ, kao neosnovan.

Protiv tog rješenja žali se oštećena kao tužiteljica s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odredi provođenje istrage protiv osumnjičenika.

Žalba nije osnovana.

U izreci pobijanog rješenja očito je pogrešno navedeno da je odbijen istražni zahtjev oštećene kao tužiteljice protiv osum. R. O., zbog kaznenog djela iz čl. 126. KZ pa je umjesto iz čl. 126. KZ trebalo biti napisano iz čl. 126. st. 1. KZ.

Naime, uvidom u spis predmeta, posebice u prijedlog istražnog suca izvanraspravnom vijeću Županijskog suda u Zagrebu zbog njegovog neslaganja sa istražnim zahtjevom oštećene kao tužiteljice (list 8 spisa) razvidno je iz obrazloženja tog prijedloga da je istražni sudac, u smislu čl. 190. st. 4. ZKP ocijenio iz činjenične podloge istražnog zahtjeva oštećene kao tužiteljice, te ostalih dokaza i podataka koji priležu da bi se u konkretnom predmetu radilo o kaznenom djelu iz čl. 126. st. 1. KZ, slijedom čega je i u pobijanom rješenju trebalo precizno navesti da se radi o kaznenom djelu iz čl. 126. st. 1. KZ, koju pravnu kvalifikaciju prihvaća i ovaj Vrhovni sud.

Dakle, iz iznijetog proizlazi da se u ovom kaznenom predmetu radi o kaznenom djelu iz čl. 126. st. 1. KZ za koji se prema odredbama ZKP ne vodi istraga, nego skraćeni postupak. Naime, za kazneno djelo iznuđivanja iskaza iz čl. 126. st. 1. KZ, predviđena je kazna zatvora od tri mjeseca do pet godina, a prema odredbi čl. 157. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 58/02 od 21. svibnja 2001. godine), izmijenjen je čl. 430. ZKP, pa se sada skraćeni postupak provodi za kaznena djela za koje je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili zatvor do pet godina.

Navedena odredba primjenjuje se od 1. siječnja 2003. godine.

S obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir ranije prihvaćena pravna shvaćanja ovog suda, trebalo je žalbu oštećenice kao tužiteljice odbiti iz tih razloga, a oštećenici kao tužiteljici ostaje mogućnost da podigne optužni prijedlog ili da eventualno predloži provođenje određene istražne radnje.

Slijedom iznijetog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. veljače 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.