Revr-62/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 62/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Olge Jelčić i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice S. K. (prije I.) iz Z., koju zastupa V. M., odvjetnik iz Z. i II-tužitelja R. S. iz Z., kojeg zastupa R. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi poništenja rješenja i isplate, odlučujući o reviziji I i II-tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gžr 473/06 od 6. lipnja 2006., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Pr 2443/98 od 30. prosinca 2005., u sjednici održanoj dana 4. travnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija I-tužiteljice S. K. iz Z. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija II-tužitelja R. S. iz Z. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice S. K. za poništenje rješenja prvostupanjske disciplinske komisije za radnike republičkih organa uprave Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske posl.br. DK-3/92 od 31. kolovoza 1992. kao i rješenja prvostupanjske disciplinske komisije za radnike republičkih organa uprave Ministarstva pravosuđa i uprave br. DK-3/92 od 19. listopada 1992., te zahtjev za vraćanje na rad, kao i na isplatu iznosa od 197.427,69 kn s zateznim kamatama i parničnim troškovima.

Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja R. S. kao nedopuštena i ukinute su sve provedene radnje u postupku koje se odnose na tog tužitelja.

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja S. K. i R. S. i potvrđeni su prvostupanjska presuda i rješenje.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Navodi da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-3.281/1996 od 28. travnja 1998. (dalje: Odlukom) utvrđeno da su mu povrijeđena ustavna prava na jednakost pred zakonom i pred sudovima i predlaže da se ukine prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tuženik nije odgovorio na revizije tužitelja.

Revizije I i II-tužitelja nisu osnovane.

Budući da je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena 16. lipnja 2005., nakon što je dana 1. prosinca 2003. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 117/03) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu i rješenje samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziju u smislu odredbe čl. 392. a) i čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP).

Tužiteljica S. K. u reviziji ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka i navodi da drugostupanjski sud nije prilikom odlučivanja ocijenio sve njezine žalbene navode i da sudovi prvog i drugog stupnja nisu postupili po uputi i pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je prihvatio ustavnu tužbu te tužiteljice i točno naznačio što je pravna osnova i svrha utvrđivanja činjeničnog stanja.

Navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 28. travnja 1998. poziva se na odredbu čl. 238. Carinskog zakona ("Narodne novine" broj 53. A/91, 64/91, 33/92, čl. 60. Zakona 26/93, 106/93, 92/94, čl. 6. Zakona o zateznim kamatama – „Narodne novine“ broj 28/96 i čl. 13. Zakona o carinskoj tarifi – „Narodne novine“ broj 49/96) prema kojoj na osnovi primljene deklaracije, carinarnica obavlja pregled robe u cjelini ili djelomično i utvrđuje: 1. da li podaci navedeni u deklaraciji i priloženim ispravama odgovaraju stvarnom stanju glede količine, vrste, kvalitete, vrijednosti i porijekla robe i 2. da li se roba prema stvarnom stanju, svrstava u tarifni stav koji je naznačio podnositelj deklaracije.

Kako ni drugi propisi ne isključuju mogućnost djelomičnog pregleda robe, ne bi se mogla ostvariti ni teža povreda radne discipline, ako su carinske deklaracije bile ovjerene na temelju pregleda koji se sastojao u metodi uzorka i tužiteljici ne bi mogao prestati radni odnos zbog teže povrede radne discipline koja je opisna u čl. 350. st. 1. alineja 1. Zakona o upravi ("Narodne novine" broj 15/78, 50/78, 29/85, 41/90, 47/90 i 53a/91 – dalje: ZU) kao neizvršavanje ili nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih obveza, što se spornim rješenjima tužiteljici stavlja na teret.

U ponovnom postupku sudovi nižeg stupnja su utvrdili da tužiteljica ovjeravajući 78 deklaracija nije izvršila cjelokupni a niti djelomični pregled robe. Utvrđeno je također, kako je riječ o fiktivnim carinskim deklaracijama u kojima je naznačeno da se radi o teretnim vozilima, a stvarno se radilo o osobnim automobilima. Tužiteljica je trebala izvršiti sravnjenje carinskih deklaracija sa stvarnim stanjem, tj. provjeriti registarsku oznaku vozila naznačenu u carinskoj deklaraciji s vozilom na koje se ta deklaracija odnosi te izvršiti bilo djelomični ili potpuni pregled robe namijenjen izvozu i potom izvršiti plombiranje vozila. I kod djelomičnog pregleda robe pregledava se svaki kamion, ali ne cijela roba na kamionu već samo dio – metodom uzorka.

Utvrđeno je da tužiteljica S. K. u konkretnom slučaju nije niti djelomično pregledala robu kako je bilo propisano.

Prema tome sudovi nižeg stupnja proveli su postupak i presudili sukladno pravnom shvaćanju izraženom u navedenoj Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske. U obrazloženju drugostupanjske presude taj sud je u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP ocijenio samo one žalbene navode koji su od odlučnog značaja.

S obzirom da je utvrđeno kako je tužiteljica svojim postupanjem počinila težu povredu radne dužnosti propisane odredbe čl. 350. st. 1. ZU, sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice S. K..

Zbog toga što nisu ostvareni revizijski razlozi zbog kojih je ta tužiteljica izjavila reviziju, valjalo je istu odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Navedenom Odlukom Ustavni sud Republike Hrvatske odlučio je samo o ustavnoj tužbi tužiteljice S. K., pa su neosnovani revizijski navodi tužitelja R. S., da je tom Odlukom utvrđena povreda i njegovih prava. Kako tužitelj R. S. nije podnio ustavnu tužbu i u odnosu na njega presuda prvostupanjskog suda postala je pravomoćna, sudovi nižeg stupnja pravilnom primjenom odredaba ZPP odbacili su njegovu tužbu kao nedopuštenu (čl. 333. st. 2. ZPP).

Zbog toga je odbijena revizija tužitelja R. S. kao neosnovana (čl. 393. i čl. 400. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 4. travnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.