Rev-2547/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2547/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.S. iz S., B. brijeg br. …, kojega zastupa punomoćnik I.M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika D.B. iz A., D. …, kojega zastupa punomoćnik D.R., odvjetnik iz Z., radi plateža, rješavajući reviziju izjavljene od tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. prosinca 1994. godine br. Gž 5395/94, kojom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama od 30. ožujka 1994. godine br. P 154/94, u sjednici održanoj dana 27. siječnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Sesvetama od 30. ožujka 1994. godine br. P 154/94 suđeno je:

"Tuženik B.D. dužan je tužitelju S.Z. platiti iznos od 12.000 DEM u dinarskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan isplate, s kamatom po stopi koju Narodna banka Hrvatske isplaćuje na devizne štedne uloge (DEM) po viđenju u mjestu ispunjenja, počev od 14. lipnja 1992. godine, pa do isplate i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 4.820.000 HRD, sve to u roku od 15 dana."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. prosinca 1994. godine br. Gž 5395/94 odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i navedena prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da sud reviziju prihvati, pobijane presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP), na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.

Tužitelj nije odgovorio na izjavljenu reviziju tuženika niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik

Republike Hrvatske.

Revizija je neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je ocjenio da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom odredbe čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

Tvrdnja revidenta da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP (da je obrazloženje pobijane presude nejasno i da nema razloga o odlučnim činjenicama) nije osnovana. Ovo zato što ovaj sud cijeni da pobijana presuda sadrži razloge koji omogućavaju ovome sudu ispitivanje i ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijane presude.

Zbog navedenih se razloga u ovoj pravnoj stvari nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Neosnovana je tvrdnja revidenta da su pobijane presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zbog toga ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocjenio pravilnim utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je između tužitelja kao kupca i tužitelja kao prodavatelja zaključen 13. 6. 1992. godine ugovor o prodaji motornog vozila "Ford Escort" za cijenu od 12.000 DEM koju je u cijelosti tužitelj isplatio tuženiku,

- da je tužitelju motorno vozilo koje je bilo predmet prodaje oduzeto od strane djelatnika PU Sveti Ivan Zelina na dan 29. 10. 1992. godine (zbog toga što je vozilo bilo "krivotvoreno kao i prometna dozvola"),

- da je tužitelj uspio u parnici ishoditi pravomoćnu presudu Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 15. veljače 1994. godine br. Gž 8490/93 prema kojoj je ugovor stranaka o prodaji automobila raskinut, te tuženiku naloženo da tužitelju plati 49.728 HRD (iznos koji je tužitelj platio kao porez na promet).

Na tako uvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primjenili materijalno pravo kad su ocjenili osnovanim tužbeni zahtjev. Ovo iz razloga što prema čl. 132. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje: ZOO) stranka koja je izvršila ugovor potpuno ili djelomično ima u slučaju raskida ugovora pravo da joj se vrati ono što je dala, s time da je prema st. 4. navedene odredbe strana koja vraća novac dužna platiti zateznu kamatu od dana kada je isplatu primila.

Pritom na tvrdnje revidenta da nije bilo mjesta naložiti vraćanje prodajne cijene u strajnoj valuti valja odgovoriti da pobijanom odlukom nije obvezan tuženik na platež strane valute nego domaće valute (protuvrijednost strane valute u domaćom sredstvu plaćanja). U slučaju raskida ugovora stranka koja je izvršila isplatu strane valute u ispunjenju ugovorne obveze ima pravo na povrat ili strane valute ili protuvrijednost u domaćoj valuti prema prodajnom tečaju ovlaštene banke na dan ispunjenja obveze (isplate nakon raskida ugovora). Pravo zahtjevati povrat stranog sredstva plaćanja u domaćoj valuti prema gore označenom tečaju proizlazi iz čl. 2. i čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 3/94). Kada je tužitelj tražio isplatu u domaćoj valuti prema srednjem tečaju (koji je niži od prodajnog tečaja) to nije povrijeđeno pravo na štetu tuženika.

Navodi revizije koji se odnose na zahtjev za povrat iznosa koji je tužitelj platio na ime poreza za promet ukazuju se pravno neodlučnim.

Ovi iz razloga što o navedenom zahtjevu nije odlučeno u pobijanim presudama, već u tom dijelu o zahtjevu je odlučeno presudom suda prvog stupnja br. P 131/93 od 6. svibnja 1993. godine koja je u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 15. veljače 1994. godine br. Gž 8490/93, a navedene presude revident nije pobijao revizijom.

Zbog navedenih je razloga revizija tuženika primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 27. siječnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.