Kzp-22/2007-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzp 22/07-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu tog suda Ileani Vinja, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anamarije Pavičić kao zapisničarke, u pravnoj stvari predlagatelja D. D., zastupanog po punomoćniku mr. T. S., odvjetniku iz R., protiv protustranke Republike Hrvatske, zastupane po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 17. listopada 2007. godine, dana 12. svibnja 2008. godine,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se zahtjev predlagatelja D. D., te mu se određuje primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u visini od 3.000,00 (tritisuće) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja predlagatelju u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja njegovog zahtjeva Ministarstvu financija Republike Hrvatske za isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je, zastupan po punomoćniku mr. T. S., odvjetniku iz R., ovom sudu dana 17. listopada 2007. godine, temeljem čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 i 16/07 – dalje: ZS), podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u kaznenom predmetu koji se, prema navodima zahtjeva, u trenutku njegova podnošenja nalazi na Županijskom sudu u Rijeci, pod brojem K-5/02 u stadiju glavne rasprave, smatrajući da mu je duljinom trajanja navedenog kaznenog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zbog čega predlaže da se Županijskom sudu u Rijeci odredi rok u kojem će donijeti konačnu odluku u tom kaznenom postupku, te njemu dosudi primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 4. st. 1. Zakona o sudovima.

Postupajući povodom zahtjeva predlagatelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske zatražio je očitovanje Županijskog suda u Rijeci na navode zahtjeva, kao i presliku predmetnog spisa, uključujući i dostavnice. Županijski je sud u Rijeci dostavio ovom sudu dana 6. studenog 2007. godine izviješće o radnjama provedenim tijekom predmetnog kaznenog postupka, kao i izvornik spisa broj K-5/02, koji je ovaj sud, na zahtjev Županijskog suda u Rijeci, dana 07. siječnja 2008. godine, vratio tom sudu zbog održavanja glavne rasprave, uz obvezu da naknadno ovom sudu dostavi presliku spisa, što je propušteno učiniti. Zbog navedenog je ovaj sud izvršio višekratne dodatne provjere o stanju spisa, o čemu će naknadno biti više riječi.

Očitovanje Županijskog suda u Rijeci je, zajedno sa zahtjevom predlagatelja, proslijeđeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na očitovanje, koje se u dodijeljenom im roku, nije očitovalo na navode zahtjeva odnosno sadržaj izviješća Županijskog suda u Rijeci.

Temeljem pribavljenog izvješća Županijskog suda u Rijeci i uvida u izvornik spisa u kaznenom predmetu broj K-5/02, utvrđene su slijedeće činjenice relevantne za odluku o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 – pročišćeni tekst i 55/01 – dalje: Ustav):

- dana 16. rujna 1998. godine Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je istražni zahtjev protiv ovdje predlagatelja zbog kaznenog djela iz čl. 263. st.1 KZ, o čijoj osnovanosti je odlučeno dana 16. travnja 1999. godine donošenjem rješenja o provođenju istrage,

- dana 5. srpnja 2001. godine Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu, između ostalog, i protiv ovdje predlagatelja zbog kaznenih djela iz čl.263 st.1 i 3 KZ, time da je rješenjem ovog suda od 27. prosinca 2001. godine izvršen prijenos mjesne nadležnosti na Županijski sud u Rijeci, koji je ovaj predmet zaprimio dana 15. siječnja 2002. godine,

- nakon što je spis zaprimljen na Županijskom sudu u Rijeci 15. siječnja 2002. godine, optužnica je dostavljena optuženicima i braniteljima, time da je bila otežana dostava iste optuženiku Č. Ć. B. u svezi čega je izvršeno pet terenskih provjera, tako da je optužnica svim strankama uručena tek 22. listopada 2002. godine,

- dana 8. prosinca 2004. godine rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Rijeci broj Kv-406/03 odbijeni su prigovori protiv optužnice,

- dana 17. do 24. listopada 2005. godine zakazana je prva glavna rasprava, na koju je pozvan 41 svjedok, koja međutim nije održana zbog nepristupa ovdje predlagatelj, a zbog čega je sud, dana 18. listopada 2005. godine, naložio terenske provjere na adresi njegova prebivališta, u svezi čega su roditelji ovdje predlagatelja pristupili sudu dana 19. listopada 2005. godine i naveli da se ovdje predlagatelj često nalazi u inozemstvu gdje povremeno radi,

- nova glavna rasprava zakazana je za dan 6. prosinac 2005. godine, koja je i održana, dok je glavna rasprava zakazana za dan 7. prosinac 2005. godine odgođena zbog bolesti predsjednika vijeća,

- dana 9. do 12. siječnja 2006. godine održana je glavna rasprava na kojoj je ispitano 18 od ukupno 37 pozvanih svjedoka, dok je glavna rasprava zakazana za dane 13. do 17. ožujka 2006. godine odgođena između ostalog i zbog ponovnog nepristupa ovdje predlagatelja, čije je dovođenje naloženo na glavnu raspravu zakazanu za dan 17. ožujak 2006. godine na koju su pristupile sve druge stranke, ali ovdje predlagatelj nije pronađen po djelatnicima policije, dok je njegov branitelj obavijestio sud da je najvjerojatnije otišao u Š.. Sud je po djelatnicima policije obaviješten da ovdje predlagatelj nije pronađen na adresi u R., niti na adresi u M., zbog čega je rješenjem izvanraspravnog vijeća od 28. ožujka 2006. godine protiv njega određen pritvor iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, a rješenjem istog vijeća broj Kv-280/06 i suđenje u odsutnosti,

- dana 15. do 19. svibnja 2006. godine održana je glavna rasprava na kojoj je ispitano 11 od ukupno pozvanih 26 svjedoka, dok je glavna rasprava zakazana za 17. srpanj 2006. godine odgođena zbog nepristupa optuženika B., koji je svoj nedolazak opravdao i priložio medicinsku dokumentaciju,

- dana 18. do 22. rujna 2006. godine održana je glavna rasprava na kojoj je ispitano 7 od ukupno pozvanih 16 svjedoka, te 7 od ukupno pozvanih 8 vještaka, dok je na glavnoj raspravi održanoj dana 21. studenog 2006. ispitan jedan svjedok, a na glavnoj raspravi održanoj dana 15. do 17. siječnja 2007. godine još 7 od pozvanih 13 svjedoka,

- dana 14. ožujka 2007. godine održana je glavna rasprava, na kojoj je proveden dokaz čitanjem dokumentacije priležeće spisu, a glavna rasprava zakazana za dane 10. i 11. svibanj 2007. godine također je održana i na istoj je ispitano 4 od ukupno pozvanih 15 svjedoka,

- glavna rasprava zakazana za dane 17. do 21. rujna 2007. godine nije održana jer sud nije zaprimio cjelokupan nalaz i mišljenje Centra za kriminalistička vještačenja, time da je tom prilikom određeno i grafološko vještačenje sadržaja dvaju opsežnih dnevnika pisanih rukom,

- nalogom od 26. veljače 2007. godine sud je odredio vještačenje, a dana 19. travnja 2007. godine i njegovu dopunu

- dopisom od 26. listopada 2007. godine Županijski je sud u Rijeci zatražio i očitovanje od načelnika Centra za kriminalistička vještačenja zbog neizrade nalaza i mišljenja - dopisom od 29. listopada 2007. godine Županijski sud u Rijeci obaviješten je da je predmet odmah uzet u rad,

- nova glavna rasprava zakazana je za dane 15. do 18. i 21. siječnja 2008. godine na koju je pozvano 7 svjedoka i vještak iz Centra za kriminalistička vještačenja u odnosu na nalaz i mišljenje koje do tog dana nije zaprimljeno na Županijski sud u Rijeci i čija je izrada višekratno požurivana

- u svom je očitovanju Županijski sud u Rijeci zaključno istaknuo da je riječ o složenom i opsežnom predmetu u kojem je u optužnici predloženo ispitivanje 45 svjedoka od čega je u istrazi prethodno ispitano samo njih 28, kao i čitanje iznimno opsežne dokumentacije koja prileži spisu. Osim toga predloženo je i ispitivanje 8 vještaka u tri vještačenja, a tijekom glavnih rasprava predloženo je ispitivanje još preko 20 svjedoka, za koje je dijelom donijeta odluka o ispitivanju. Županijski sud u Rijeci posebno je ukazao na poteškoće s utvrđivanjem adresa i pozivanjem svjedoka jer se dijelom radi o osobama koje ne prebivaju na području županije …, a dijelom o osobama pomorskih zanimanja koje su često odsutne sa adresa prebivališta, odnosno narušenog zdravstvenog stanja, zbog čega su dva svjedoka ispitana i na području na kojem prebivaju, kao i posebno na okolnost da pritvor protiv ovdje predlagatelja do dana sastavljanja izviješća nije realiziran. Višestrukim naknadnim provjerama od strane ovog suda utvrđeno je da je dana 6. veljače 2008. godine Županijski sud u Rijeci donio presudu u kaznenom postupku u odnosu na koji ovdje predlagatelj traži zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, kao i da je branitelj ovdje predlagatelja, odvjetnik mr. T. S., presudu Županijskog suda u Rijeci kojom je optužba protiv ovdje predlagatelja odbijena, primio dana 23. travnja 2008. godine, o čemu ovaj sud nije bio obaviješten. Također je naknadnom provjerom od strane ovog suda utvrđeno da punomoćnik ovdje predlagatelja, kao njegov branitelj u kaznenom postupku, protiv iste presude podnio žalbu, a kako se ovdje predlagatelj nalazi u bijegu, to je presuda u odnosu na njega postala pravomoćna protekom žalbenog roka-dana 09. svibnja 2008. godine, dok je prema dobivenim obavijestima spis broj K 5/02 otpremljen na Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom žalbe optuženika B. protiv navedene presude suda prvog stupnja dana 25. travnja 2008. godine.

Zahtjev je osnovan.

Naime, čl. 27. st. 1. ZS propisano je da stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi građanskopravne prirode odnosno sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo može, neposredno višem sudu, uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Iz takove odredbe proizlazi da se zaštita prava na suđenje u razumnom roku može ostvariti samo u postupku koji je u tijeku pred nadležnim sudom u trenutku podnošenja zahtjeva i u kojem se meritorno odlučuje o predlagateljevom pravu ili obvezi građanskopravne prirode odnosno sumnje ili optužbe protiv njega za kažnjivo djelo, jer samo u tom slučaju njegovo pravo na suđenje u razumnom roku može biti povrijeđeno.

Kako iz podataka spisa proizlazi da je kazneni postupak protiv ovdje predlagatelja, u smislu povrede prava na suđenje u razumnom roku, započeo dana 16. rujna 1998. godine, podnošenjem istražnog zahtjeva protiv njega zbog kaznenih djela iz čl. 263. KZ, te da je trajao sve do 9. svibnja 2008. godine, kada je presuda županijskog suda u odnosu na njega postala pravomoćna, to duljina pravno relevantnog razdoblja u predmetu u odnosu na koji ovdje predlagatelja traži zaštitu prava iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske iznosi 9 godina, 7 mjeseci i 23 dana.

Tijekom tog pravno relevantnog razdoblja, Županijski sud u Splitu, a potom i Županijski sud u Rijeci, postupak nisu vodili učinkovito i sukladno načelima ekonomičnosti postupka i koncentracije glavne rasprave, što se posebno odnosi na stadij priprema za glavnu raspravu, budući je od trenutka primitka spisa na Županijski sud u Rijeci (dana 15. siječnja 2002. godine) do pravomoćnosti optužnice (dana 8. prosinca 2004. godine) proteklo gotovo 3 godine, odnosno gotovo 4 godine do zakazivanja prve glavne rasprave u ovom predmetu (dana 17. listopada 2005. godine). Okolnost da su postojale poteškoće prilikom dostave optužnice optuženiku B., na što u svom očitovanju ukazuje Županijski sud u Rijeci, nije od utjecaja na zaključak ovog suda o neažurnosti njegovog postupanja u tom stadiju budući je taj sud propustio postupiti sukladno čl. 65 st.3 u svezi s čl.147 st.3 ZKP i tom optuženiku optužnicu dostaviti putem oglasne ploče suda, iako su u odnosu na njega postojale pretpostavke za takovo postupanje.

U stadiju glavne rasprave od 17. listopada 2005. godine do 21. rujna 2007. godine zakazano je ukupno 16 glavnih rasprava, od kojih je 11 održano, time da su neke trajale i nekoliko dana pa se može zaključiti da je u tom stadiju Županijski sud u Rijeci bio ažuran, uz što treba notirati i probleme sa osiguranjem nazočnosti svjedoka odnosno vještaka u ovom postupku, pa i samih stranaka, na što ukazuje Županijski sud u Rijeci u svom izvješću. Ovdje osim toga valja ukazati i na postupovnu nedisciplinu ovdje predlagatelja koji je, u razdoblju svoje dostupnosti sudu, uzrokovao odgodu ukupno 3 od dotad 6 zakazanih glavnih rasprava, pa je zbog te postupovne nediscipline protiv njega određen pritvor, dana 28. ožujka 2006. godine, i suđenje u odsutnosti, pri čemu pritvor do današnjeg dana nije realiziran. Osim toga, ovaj sud notira da je riječ o uistinu opsežnom kaznenom predmetu, sa specifičnostima glede osiguranja nazočnosti svjedoka, na što je ukazao Županijski sud u svom očitovanju, kao i da je duljini samog postupka u visokom stupnju doprinio ovdje predlagatelj svojom postupovnom nedisciplinom, koju je u konačnici sankcionirao Županijski sud u Rijeci na gore opisani način.

No, neovisno o izloženom, ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da sama duljina trajanja ovog sudskog postupka od 9 godina 7 mjeseci i 23 dana ukazuje na to da je ovdje predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, pri čemu je Županijski sud u Rijeci, u vremenu dok je ovdje predlagatelj još bio dostupan sudu, dopustio dulji zastoj u postupanju od gotovo četiri godine, što ovaj sud nalazi neprimjerenim, tim više što se nemogućnost uručenja optužnice optuženiku B. mogla otkloniti primjenom čl. 65. st. 3. u svezi s čl.147 st.3 ZKP, odnosno optužnicu optuženiku istaknuti na oglasnoj ploči suda.

Stoga, iz izložene dinamike postupanja sudova u kaznenom postupku u odnosu na koju ovdje predlagatelj traži zaštitu, ovaj sud ocjenjuje da se neažurnost u postupanju u vrijeme dostupnosti ovdje predlagatelja može pripisati odgovornosti suda koji je propustio optužnicu optuženiku B. dostaviti sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku, zbog čega je došlo do značajnog zastoja u postupanju od gotovo četiri godine, pa postupanje Županijskog suda u Rijeci, u tom dijelu, nema karakter učinkovitog i ažurnog vođenja postupka, čime je u toj fazi postupka, bilo povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku.

Određujući visinu naknade primjerene povredi prava koje predlagatelj trpi izloženim postupanjem suda, Vrhovni sud Republike Hrvatske uzeo je u obzir duljinu trajanja pravno relevantnog razdoblja, visok stupanj doprinosa predlagatelja duljini postupka, značaj koji taj kazneni postupak ima za druga prava i obveze ovdje predlagatelja, kao i okolnost da je postupak u odnosu na njega pravomoćno dovršen dana 9. svibnja 2008. godine, pa je respektirajući navedeno, te ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj ocijenjeno da naknada, primjerena povredi prava na suđenje u razumnom roku koju je predlagatelj pretrpio, iznosi 3.000,00 kn.

Kako je kazneni postupak u odnosu na predlagatelja u međuvremenu pravomoćno okončan, to se njegov zahtjev za nalaganjem roka Županijskom sudu u Rijeci za donošenje odluke u predmetu ukazuje neosnovanim.

Zbog izloženih razloga, valjalo je prihvatiti zahtjev predlagatelja D. D. i temeljem čl. 28. st. 1. ZS riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 12. svibnja 2008. godine

Zapisničar:

Sudac:

Anamarija Pavičić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.