Rev-1699/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1699/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Petra Milasa, Ivke Zlokić i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. T. zastupanog po R. K., odvjetniku u O., protiv tuženika C. o. d.d., F. O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 16. svibnja 1996. godine, br. Gž-812/96-2, kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinaćena presuda Općinskog suda u Osijeku od 11. travnja 1996. godine, br. P-1773/94-28, u sjednici održanoj dana 5. srpnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se djelomično prihvaća te se djelomično preinačuju nižestupanjske presude -presuda Županijskog suda u Osijeku od 16. svibnja 1996. godine, br. Gž-812/96-2 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 11. ožujka 1996. godine, br. P-1773/94-28 u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva tako da se obvezuje tuženika isplatiti tužitelju, osim pravomoćno dosuđenog, i daljnji iznos pravične novčane naknade od 37.400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 11. ožujka 1996. godine do isplate te naknaditi troškove cijelog postupka u iznosu od 13.800,00 kn, sve u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženoj C. dd Poslovna jedinica O. da tužitelju T.V. iz O. na ime naknade štete isplati slijedeće novčane iznose i to:

- za pretrpljeni strah iznos od 1.400.000,00 kn,

- za pretrpljene boli iznos od 6.483,40 kn,

- za trajne posljedice iznos od 55.125,00 kn,

- za naruženost iznos od 10.500,00 kn,

- za uništenu odjeću iznos od 700,00 kn,

- za tuđu njegu i pomoć iznos od 1.750,00 kn,

sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke 11. ožujka 1996. godine do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 7.807,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II/ Tužitelj se s preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva, a u iznosu od 89.041,60 kn odbija.". Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pobijajući presudu u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana presuda bude preinačena i tužitelju dosuđena pravična novčana naknada za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 125.000,00 kn i za pretrpljeni strah u iznosu od 7.500,00 kn, odnosno da navedeni iznosi naknade budu umanjeni za 10% obzirom na podijeljenu odgovornost ukoliko bi ona postojala.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.), ovaj sud je utvrdio da rečena bitna povreda ne postoji, a da je djelomično ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Postojanje tog revizijskog navoda revident nalazi u ocjeni njegovog doprinosa nastanku štete koji je utvrđen u dijelu od 20%, ističući da doprinos ne postoji, odnosno da iznosi 10%, te u odluci o visini nematerijalne štete s osnove duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i pretrpljenog straha.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nezgodi kada je na njega kao pješaka naletio autobus.

Nezgoda se dogodila u Osijeku na frekventnom raskrižju na kojem je promet bio upravljan semaforom. Do naleta autobusa na tužitelja je došlo u zoni obilježenog pješačkog prijelaza pri naletnoj brzini od 30 km/h u trenutku kada je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo. Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka sudovi su utvrdili da je vozač autobusa mogao izbjeći nalet pravovremenim reagiranjem pri brzini kretanja manjoj od 113 km/h, pa bi ta okolnost koja se navodi u reviziji, sama za sebe činila osnovanim revizijski navod glede utvrđenog doprinosa tužitelja nastanku štete.

Međutim, odluka sudova temelji se i na stranačkom iskazu tužitelja u kojem se između ostalog navodi da je tužitelja na pješačkom prijelazu "uhvatilo crveno svijetlo", te da je on tada zastao, jer da su "momentalno krenula vozila", te iz razloga što je vidio da bi ispred njega trebalo proći vozilo kombi "mehanički napravio pokret odnosno iskorak u desno kako bi to vozilo moglo proći".

S obzirom na navedeno nepažljivo ponašanje tužitelja koji nije obratio pažnju na kretanje autobusa, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na štetu tužitelja kada je ocijenjen njegov doprinos nastanku štete u dijelu od 20%.

Međutim, pogrešna primjena materijalnog prava postoji u dijelu pobijane presude kojim je odlučeno o visini odštetnih zahtjeva s osnove duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i pretrpljenog straha. Visina te štete utvrđena je u iznosu od 78.750,00 kn za duševne bolove i iznosu od 2.000,00 kn za pretrpljeni strah. Imajući u vidu stupanj smanjenja životne aktivnosti tužitelja (70%) i pojavne oblike kroz koje će se to smanjenje očitovati i tužiteljevu životnu dob (42 godine u vrijeme nastanka štete) kao i jačinu i trajanje pretrpljenog straha, ovaj sud smatra primjerenim iznose pravične novčane naknade za rečene oblike nematerijalne štete utvrđene u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbama iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.) od 120,000,00 kn za duševne bolove i utuženom iznosu od 7.500,00 kn za pretrpljeni strah.

S obzirom na tužiteljev doprinos nastanku štete u dijelu od 20%, rečeni odštetni zahtjevi osnovani su u visini iznosa od 96.000,00 kn za duševne bolove i iznosu od 6.000,00 kn za pretrpljeni strah, ili ukupno 102.000,00 kn.

Budući je za te oblike štete tužitelju pravomoćno dosuđen ukupni iznos naknade od 64.600,00 kn, pripada mu pravo na daljnji iznos pravične novčane naknade u iznosu od 37.400,00 kn. Radi toga je na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP, uz djelomično prihvaćanje revizije, valjalo djelomično preinačiti nižestupanjske presude i obvezati tuženika na isplatu navedene svote sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a u preostalom dijelu reviziju odbiti kao neosnovanu.

Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno je o troškovima cijelog postupka, te je tuženik obvezan na naknadu razmjernog dijela ukupnih troškova tužitelja obzirom na konačni uspjeh u sporu.

U Zagrebu, 5. srpnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz v.r.