II Kž-252/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 252/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Hajrije Novoselec kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 121. i dr. OKZRH, odlučujući o žalbi okr. M. M., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 11. svibnja 2011. broj Kv-Rz-1/11-5 (K-Rz-2/11), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 25. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba okr. M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 11. svibnja 2011. broj Kv- Rz-1/11-5 (K-Rz-2/11), nakon podignute optužnice protiv okr. M. M. i drugih zbog kaznenog djela iz čl. 121. i dr. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92, 31/93. i 35/93., dalje u tekstu: OKZRH), produljen je pritvor protiv okr. M. M. iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu: ZKP).

Protiv tog rješenja podnio je žalbu okr. M. M. po odvjetniku M. C., odvjetniku iz V., kojom predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da mu se ukine pritvor. Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv okr. M. M. iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 4. ZKP-a.

Naime, osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret proizlazi iz podignute optužnice i dokaza pribavljenih tijekom istrage, a time je ispunjen opći zakonski uvjet iz čl. 102. st. 1. ZKP-a za produljenje mjere pritvora.

II Kž 252/11-4

Nadalje, ispravno prvostupanjski sud ocjenjuje da način postupanja okrivljenika prema ranjenim policajcima Policijske uprave O. Z. M. i D. K. ukazuje na upornost, odlučnost, surovost i brutalnost, te u svojoj ukupnosti predstavlja osobito teške okolnosti djela, koje nadilaze ionako teške okolnosti svojstvene kaznenim djelima koja mu se stavljaju na teret. Naime, okr. M. M. i okr. J. J., terete se da su, kao pripadnici paravojnih srpskih postrojbi, nakon što su Z. M. i D. K., policajce Policijske uprave O., prilikom njihove redovne ophodnje nepoznati pripadnici srpske paravojske ranili vatrenim oružjem, nanijevši im ozljede teške naravi, a potom ih bez pružanja neophodne medicinske pomoći zarobili i odveli bose i ruku vezanih lisicama u zahod vikendice u vlasništvu Đ. P., prekrili im glave dekama te tako ranjene i iznemogle naizmjence s drugim pripadnicima srpske paravojske tukli letvama, rukama i nogama po tijelu, a po izlasku iz ove prostorije okr. J. J. im stavljao bajunetu pod vrat i nogom udarao u kralježnicu, uslijed čega su ranjeni policajci D. K. i Z. M., zadobili i druge ozlijede trpeći pri tome snažnu bol. Stoga, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, opisani način postupanja ukazuje na iznimnu bezobzirnost i bešćutnost u postupanju, a neprihvatljivo je shvaćanje okrivljenika, da ranjeni policajci na vikendici Đ. P. nisu trpjeli veliku bol i patnju, jer su prema vlastitom kazivanju već „otupili na bol“, i jer su prilikom zarobljavanja bili ranjeni vatrenim oružjem i udarani od strane većeg broj osoba.

Prema tome, uz naznačen i ostvareni opći uvjet, ostvaren je i poseban uvjet za pritvor iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 4. ZKP-a, a to su posebno teške okolnosti djela. To su sve navedene konkretne okolnosti u kojima su inkriminirana djela počinjena i koja nadilaze biće inkriminiranih kaznenih djela, te su u užoj i široj javnosti od posebnog značenja, zbog čega je u konkretnoj situaciji prema okr. M. M., kao jednom od izvršitelja inkriminiranih kaznenih djela neophodna daljnja primjena mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 4. ZKP-a.

U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenik osporava postojanje osnovane sumnje da bi počinio kaznena djela koja mu se predmetnom optužnicom stavljaju na teret, tvrdnjom da osim iskaza svjedoka V. S., koji smatra nevjerodostojnim, nema drugih dokaza da je u kritično vrijeme bio u vikendici, valja navesti da prilikom odlučivanja o žalbi na odluku o pritvoru, drugostupanjski sud nema ovlaštenja za preispitivanje činjeničnog stanja i provedenih dokaza u predmetnom postupku te kaznene odgovornosti okrivljenika. Za procjenu posebno teških okolnosti zbog kojih se okrivljenik nalazi u pritvoru, mjerodavan je činjenični opis optužnice, a iz kojeg za sada te okolnosti proizlaze. Osim toga, kao pretpostavka za pritvor dovoljan je relevantan stupanj osnovane sumnje koja proizlazi iz podignute optužnice i podataka u spisu prikupljenih tijekom istražnog postupka.

Niti isticanje obiteljske situacije u žalbi okrivljenika nije dovelo u pitanje pravilnost pobijane odluke. Što se tiče prijedloga u žalbi da se mjera pritvora zamijeni nekom blažom mjerom, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, niti jednom od mjera opreza predviđenih u članku 90. ZKP-a ne bi se u konkretnoj situaciji postigla svrha koja je postignuta mjerom pritvora, imajući na umu teške okolnosti inkriminiranih djela, dok je mogućnost primjene instituta jamstva ili kućnog pritvora u ovom slučaju isključena odredbama ZKP-a.

II Kž 252/11-4

Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju ispravnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti su njegovim ispitivanjem u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a, utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. svibnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.