Rev-2634/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2634/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz K. K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. Ć., odvjetnik u S., protiv I- tuženika I. T. iz K. K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u K. K. i II- tuženika A. J. iz K. K., OIB: ..., kojeg zastupa posebni skrbnik S. V., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžst-132/14 od 2. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću br. Pst-79/12 od 8. srpnja 2013., u sjednici održanoj 26. rujna 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine u K.O. K. označenih kao čest. zem. 322/3 upisane u Z.U. 481 i kat. čest. 322/4 upisane u Z.U. 1326, pa se nalaže upis prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime tužitelja za cijelo uz istodobno brisanje istog prava sa imena tuženika, i to u odnosu na kat.čest. 322/3 sa imena tuženika pod 1) I. T. M., a u odnosu na čest. zem. 322/4 sa imena tuženika pod 2) A. J. sina I.

Nalaže se tuženicima da predmetne nekretnine predaju u posjed tužitelju i to tuženiku pod 1) I. T. M. da tužitelju preda kat. Čest. 322/3, a tuženiku pod 2) A. J. sinu I. da tužitelju preda čest. zem. 322/4.“

II. Nalaže se tužitelju I. S. da tuženiku pod 1) I. T. naknadi parnični trošak u iznosu od 7.430,00 kn.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

Budući da se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (čl. 40. st. 2. ZPP).

Iz spisa proizlazi da vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 201.000,00 kn. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

U ovom predmetu za ocjenu dopuštenosti revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koja se dobije dijeljenjem u tužbi naznačene vrijednosti predmeta spora (201.000,00 kn) s brojem tuženika kojih je dvoje, što daje iznos od 100.500,00 kn, a što znači da vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog pojedinog tuženika ne prelazi 200.000,00 kn. Budući da vrijednost revizijom pobijanog dijela presude za svakog pojedinog tuženika u ovom postupku ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, to revizija tužitelja nije dopuštena u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

Isto tako ne radi se o radnom sporu u kojem bi se pobijala odluka o otkazu ugovora o radu, odnosno tražilo utvrđenje postojanja radnog odnosa, a niti je sud drugoga stupnja drugostupanjsku odluku donio na temelju odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP, pa revizija tužitelja nije dopuštena ni u smislu odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

Predmet konkretnog postupka je zahtjev tužitelja za stjecanje prava vlasništva na nekretnini tuženika označenoj na kčbr. 322/3 upisane u zk.ul. 481 i kčbr. 322/4 upisane u zk.ul. 1326 K.O. K., te zahtjev za brisanje istog prava sa imena tuženika i predaja predmetne nekretnine tužitelju u posjed.

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

„1. Da li je prvostupanjski sud mogao voditi postupak na način da se tužitelju kao stranci bez da se sud prethodno uvjerio u uredno iskazanu dostavu poziva na ročište uz dana upozorenja ili pouku o posljedicama da uredno pozvana stranka ne dođe na ročište nije omogućilo da se ročištu izjasni o navodima protivne stranke – tuženika?

2. Da li je prvostupanjski sud mogao održati ročište na kojem se raspravljalo i meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu a da pri tome sud nije utvrdio da li bi tužitelj postupio po nalogu suda temeljem rješenja posl. broj Pst-79/12 od 05. rujna 2011. godine kojim se vraća tužba tužitelju s pozivom da se ista uredi sukladno točki 2. istog da se navedu osobni podaci za stranke, te dostave dokazi na okolnosti na koje se tužitelj pozvao u svojoj tužbi i to u roku od 15 dana od dana dostave istog rješenja uz posljedice da će se smatrati da je tužba povučena ako ne bude vraćena sudu u ostavljenom roku određenom za dopunu, a ako bude vraćena bez ispravka odnosno dopune da će se odbaciti po čl. 109. st. 2. do 4. ZPP-a?

3. Da li je prvostupanjski sud trebao tužitelja kao pravno neuku stranku pomoći sukladno odredbama čl. 11. i 296. ZPP-a odnosno postupiti temeljem načela otvorenog pravosuđenja u skladu s odredbom čl. 219. st. 2. i čl. 298. Zakona o parničnom postupku?“

Prema shvaćanju revizijskog suda od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi odluka u ovom predmetu, pa slijedom toga navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi utvrđenje nižestupanjskih sudova da je tužitelj bio uredno pozvan na ročište na kojem je zaključeno raspravljanje, čime sud nije onemogućio tužitelja da se izjasni o navodima tuženika te je isto tako utvrđenje da se tužitelj oglušio na poziv suda da dostavi dokaze kojima će potvrditi činjenične navode tužbe, čime sud nije onemogućio tužitelja u raspravljanju.

Osim toga u samoj reviziji nisu navedeni razlozi zbog čega bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana, niti se ukazuje na eventualno postojanje različite sudske prakse.

Slijedom navedenog nisu ispunjene pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji moglo meritorno odlučivati, radi čega je reviziju tužitelja valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP.

Zagreb, 26. rujna 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.