I Kž-314/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-314/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević Grbić i mr. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u predmetu izručenja protiv izručenika S. M., zbog kaznenog djela iz čl. 142. st. 1. KZJ u vezi s čl. 22. KZJ, odlučujući o žalbi izručenika S. M., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 22. ožujka 2010. god. br. Kir-134/10 (Kv-41/10), u sjednici održanoj 22. travnja 2010. god.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba izručenika S. M., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku od 22. ožujka 2010. god. br. Kv-41/10 (Kir-134/10), na temelju čl. 56. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći utvrđeno je da je udovoljeno svim zakonskim pretpostavkama za izručenje izručenika S. M., Republici Srbiji.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu izručenik S. M. osobno i putem branitelja D. A., odvjetnika iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te povrede Kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba je osnovana.

U pravu je izručenik s žalbenim navodima da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama niti su iste obrazložene, nego se u samo paušalno navodi da nije bilo zapreka propisanih u čl. 12., 13., 34. i 35. ZOMPO-a, pa se stoga radi i o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud smatra, da prvostupanjski sud mora iznijeti i obrazložiti odlučne činjenice i na nedvojben način utvrditi da izručenik S. M. nije državljanin Republike Hrvatske, da je kazneno djelo za koje je osuđen odnosno za koji se vodi postupak po zakonu države moliteljice kazneno djelo i po zakonu zamoljene države, da nije nastupila zastara kaznenog progona odnosno izvršenje sankcije, da zbog istih djela nije vođen kazneni postupak po tijelima sudbene vlasti RH, da je bez svake sumnje utvrđen identitet osobe čije se izručenje traži, odnosno svih onih elemenata koji su naznačeni ili u propisima za odbijanje same zamolbe iz čl. 12. i 13. ZOMP-a odnosno odbijanja izručenja iz čl. 34. i 35. ZOMP-a, a što sve predstavlja razloge o odlučnim činjenicama potrebnim za ispravnu odluku suda prvog stupnja.

Žalitelj u svojoj žalbi ne pobija niti jednu od zakonskih pretpostavki za izručenje, već prvenstveno ističe da pobijano rješenje nije obrazloženo u smislu zakonskih odredbi, da mu svi dokumenti nisu prevedeni na jezik kojim se služi, a od prijedloga vezanih za izručenje predlaže da mu se sudi na Kosovu.

S obzirom na izloženo, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 22. travnja 2010. god.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.