Rev-2159/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2159/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Augusta Husinca, Radomire Felicijan-Maoduš i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice A. E., Austrija, koju zastupa Ž. H., odvjetnik iz Z., protiv tuženika A. R. iz Z., radi pobijanja oporuke, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 3. svibnja 1990. br. Gž 2934/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. studenog 1989. br. P 4720/87, u sjednici održanoj dana 18. prosinca 1990. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika protiv presude Okružnog suda u Zagrebu, br. Gž 2934/90, od 3. svibnja 1990., odbija se.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Zagrebu br. Gž 2934/90, od 3.V 1990. godine odbijena je žalba tuženika i potvrdjena je prvostepena presuda Općinskog suda u Zagrebu, br. P 4720/87, od 20.XI 1989. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtjev i utvrdjeno da je "ništava i pravno nevaljana pismena oporuka od 1. prosinca 1982. godine koju je sačinila pok. M.

P., umrla u Z. ... godine".

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prvostepena i drugostepena presuda ukinu i predmet vrati na ponovno sudjenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju niti se o reviziji izjasnio javni tužilac.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer u postupku nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), kao ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju opisno ukazuje revident, budući da presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, a, posebno, ne postoji proturječje izmedju "razloga koje navode u obrazloženju svojih odluka i materijalnih dokaza...".

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora jest zahtjev za poništenje oporuke zbog oporučiteljičine nesposobnosti za rasudjivanje. U reviziji je sporno da li je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je usvojen tužbeni zahtjev za utvrdjenje da je ništava pismena oporuka koju je dana 1. prosinca 1982. godine sačinila M. P. i to zbog oporučiteljičine nesposobnosti za rasudjivanje.

Prema odredbi iz čl. 64. st. 2. Zakona o nasljedjivanju (ZN) oporuka je ništava ako u vrijeme njezinog sastavljanja oporučitelj nije bio sposoban za rasudjivanje.

U pobijanoj presudi utvrdjeno je da oporučiteljica u vrijeme sastavljanja sporne oporuke nije bila sposobna za rasudjivanje odnosno da su u vrijeme sastavljanja sporne oporuke kod oporučiteljice postojala izrazita oštećenja intelekta, afektivno-voljne sfere i ličnosti i da ista zbog toga nije bila u mogućnosti samostalno valjano odlučivati pa ni sastaviti pravovaljanu oporuku.

Kraj tako utvrdjene odlučne činjenice, pravilno je u pobijanoj presudi primijenjeno materijalno pravo - čl. 64. st.

2. ZN - kada je tužbeni zahtjev za poništenje pismene oporuke koju je dana l.XII 1982. godine sačinila M. P., odnosno za utvrdjenje da je ova oporuka ništava, kao osnovan usvojen.

Revizijskim navodima da je oporučiteljica pored sporne sačinila i drugu oporuku i da je sposobnost oporučiteljice za rasudjivanje trebalo cijeniti i s obzirom na ovu drugu oporuku, pobija se činjenična osnova spora, a kako se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP), to ovi revizijski navodi nisu ocijenjeni.

Iz ovih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti.

U Zagrebu, 18. prosinca 1990.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.