Rev-x-857/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 857/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja te Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. R. žene A. rođene L.-R. pok. B. iz Š., zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku iz Š., protiv I. tuženika A. R. pok. P. iz K., i II. tuženice E. R. pok. P. iz Š., radi utvrđenja i upisa prava vlasništva, odlučujući o reviziji M. R. P. iz A., zastupane po punomoćnici S. U. B., odvjetnici iz Z., protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-2484/12-2 od 22. travnja 2013., kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-3987/09 od 16. srpnja 2012. te djelomično ukinuto i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-3987/09 od 16. srpnja 2012., sve ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-3987/09-41 od 12. travnja 2013., na sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2013.,

r i j e š i o j e :

Revizija M. R. P. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom:

- u stavku I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da „pravo vlasništva vrhu čest. zem. 2027/168 Z.U. 1289 K.O. Ž. pripada tužiteljici L. R. ženi A. rođenoj R. po osnovi

ćuje na

nasljeđivanja iza smrti oca sada pok. L. R. B. pok. Š. O.-604/80, pa se ista ovlaš temelju te presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva vrhu predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo, uz izbris toga prava s imena tuženika R. T. pok. N. (K.), sve u roku od 15 dana.",

- u stavku II. izreke, naloženo je tužiteljici nadoknaditi „umješaču M. R. P. parnični trošak u iznosu od 3.593,75 kn“,

dok je prvostupanjskim rješenjem:

- u stavku I. izreke, M. R. P. priznato „svojstvo umješača sa položajem jedinstvenog suparničara“,

- u stavku II. izreke, dopušteno „ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari“, te je ukinuta prvostupanjska presuda posl. br. P-1779/95 od 31. siječnja 1996. „donesena u prijašnjem postupku“.

Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba tužiteljice te:

- u stavku a) izreke, ukinuto prvostupanjsko rješenje (u stavku I. i u dijelu stavka II. izreke) kojim je M. R. P. priznato svojstvo umješača s položajem jedinstvenog suparničara te ukinuta presuda Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-1779/95 od 31. siječnja 1996.,

- u stavku b) izreke, preinačeno prvostupanjsko rješenje u dijelu stavka II. izreke tako što je prijedlog M. R. P. „za ponavljanje postupka pod posl. br. P-1779/95 Općinskog suda u Šibeniku“ odbačen kao nedopušten,

- u stavku c) izreke, ukinuta presuda Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-3987/09 od 16. srpnja 2012.,

a M. R. P. naloženo u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak od 2.500,00 kn.

Protiv drugostupanjskog rješenja M. R. P. podnijela je reviziju „iz čl. 382. st. 2. ZPP- a.“

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 400 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a), koja se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 84/08) i odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11), stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz toga st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnom slučaju revizija M. R. P. se u suštini svodi na prigovaranje shvaćanju na kojemu je temeljeno osporeno rješenje - s pozivom revizijskom sudu da odgovori na postavljene prigovore i naznačena pitanja, sve s izražavanjem ocjene da je shvaćanje drugostupanjskog suda trebalo biti drugačije - a samo na takvome se sadržaju ne može temeljiti dopuštenost izvanredne revizije.

Konkretno, sama okolnost što je shvaćanje koje je drugostupanjski sud izrazio u pobijanoj odluci protivno shvaćanju revidentice, sve da je ona u pravu u odnosu na to shvaćanje, ne može predstavljati razlog za izvanrednu reviziju - i ne može biti predmetom meritornog razmatranja u povodu revizije podnesene u smislu odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Izvanredna revizija se ne može podnijeti samo pozivom na to da je u parnici trebalo drugačije ocijeniti određene okolnosti, a sve obzirom na već navedeno: u njoj mora biti naznačeno određeno pravno pitanje o kojem ovisi odluka u konkretnom sporu (pobijana odluka mora biti posljedica stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pitanje) i to pitanje mora biti formulirano u smislu navedenih odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, s time što u reviziji valja izložiti razloge zbog kojih se smatra da je upravo to (određeno formulirano) pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na njega odnose.

Prethodno naznačeni pristup je potreban obzirom da odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje različite ili očekivane različite sudske prakse oko nekog pravnog pitanja barem na dva ili više drugostupanjskih sudova, odnosno postojanje u osporenoj odluci shvaćanja koje nije podudarno s shvaćanjem drugog suda ili s očekivanim shvaćanjem, pa bi tek na određeno i u navedenom smislu obrazloženo pitanje revizijski sud mogao izraziti svoje načelno pravno shvaćanje, ono koje bi bilo važno i za konkretnu pravnu poziciju revidentice - i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a time i ujednačavati primjenu zakona.

Po revidentici podnesena revizija ne sadrži pitanje određeno u smislu odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a s navedenim razlozima i u navedenom smislu obrazloženo, a navod revidentice da „smatra da se radi o važnom postupno pravnom pitanju iz razloga jer postoji opasnost od vođenja parničnih postupaka protiv „lažnih“ nasljednika, u kojima bi ovi priznavali tužbene zahtjeve, a stvarnim nasljednicima bi bilo onemogućeno sudjelovanje u tim postupcima, pa makar i kao umješačima“ ne može nadomjestiti za dopuštenost izvanredne revizije potrebne razloge zbog kojih revidentica „smatra da su upravo po njoj formulirana pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“ - niti „određeno navedene propise i druge važeće izvore prava koji se na njih odnose“.

Pritom valja imati na umu da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati spomenuto pitanje - postojanje kojeg pitanja izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) krije li se to pitanje s navedenim razlozima moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje pitanje koje moguće i ne bi odgovaralo shvaćanju ili težnji revidentice.

Stoga, a obzirom da ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st.

2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije, odnosno budući da ono što M. R. P. ističe suštinski ne predstavlja razlog za izvanrednu reviziju, njezinu je reviziju valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. i 4. u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a).

U Zagrebu, 26. studenoga 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.