Croatian Supreme Court dismisses appeal claiming jury members missed preliminary hearings in civil damages case.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court ruling awarding damages to a plaintiff. The defendant argued that jury members violated procedural rules by attending only the final hearing while missing three prior sessions. The court found no violation because the final hearing was held before the full jury and the record was read, satisfying statutory requirements for jury participation.
Legislator headnote
AI generatedčl. 315. st. 3. ZPP; čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP: The absence of jury members from preliminary hearings does not constitute a fundamental procedural violation if the final hearing is held before the full jury and the court reads the record of evidence.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2331/1999-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. Š. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Z., protiv tuženog C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 1999. godine, posl.br. Gž-4649/98, kojim je potvrđen dio presude Općinskog suda u Zagrebu od 16. rujna 1997. godine, posl.br. Pn-4056/96, u sjednici vijeća održanoj dana 8. siječnja 2003. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženog kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
"I Tužena C.d.d. Z., dužna je platiti tužiteljici N.Š. novčani iznos od 94.160,00 kuna s osnova nematerijalne štete sa zakonskom zateznom kamatom u visini stope propisane Uredbom o visini stope zatezne kamate počem od 16.09.1997.g. pa do isplate, kao i s osnova materijalne štete iznos od 2.473,74 kune sa zakonskom zateznom kamatom u visini stope propisane Uredbom o visini stope zatezne kamate počem od 01.01.1995. pa do isplate, kao i naknaditi trošak postupka u iznosu od 12.425,00 kuna i to sve u roku od 15 dana.
II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 45.590,00 kuna sa zakonskom kamatom od presuđenja do isplate.".
Drugostupanjskom presudom je odlučeno:
"I. O d b i j a se žalba tužene kao neosnovana i p o t v r đ u je presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. rujna 1997. godine, broj Pn-4056/96., u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 85.160,00 kn.
II. P r e i n a č u j e se navedena presuda, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete za iznos od 9.000,00 kn, kao i dijelu odluke o trošku, i sudi:
O d b i j a se tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 9.000,00 kn, kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka za iznos od 1.600,00 kn.".
Protiv dijela te presude u izreci pod I. reviziju je izjavio tuženi zbog bitne podrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Osnovni i zapravo jedini konkretni prigovor revidenta je prigovor da je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP. Bitnu povredu postupka revident vidi u tome što su suci porotnici sudjelovali samo na jednom (posljednjem) ročištu za glavnu raspravu na kojem je glavna rasprava i zaključena, ali nisu bili prisutni na tri ročišta prije toga – iako se radi o sporu u kojem sud treba suditi u vijeću.
Iz spisa je vidljivo slijedeće:
- da je ročište od 22.10.1996. održano pred predsjednikom vijeća i da je to bilo prvo i pripremno ročište,
- da je ročište od 12.2.1997. održano nakon pisanog nalaza i mišljenja liječničkog vještaka i da je, nakon što su stranke ostale kod dosadašnjih navoda, rasprava odgođena zbog toga što tuženom nije bio dostavljen pisani nalaz i mišljenje vještaka,
- da je na ročištu od 7.3.1997. tuženi, nakon što su stranke ostale kod dosadašnjih navoda, dostavio u spis pisani nalaz i mišljenje cenzora tuženog – smatrajući to prigovorom nalazu i mišljenju sudskog vještaka,
- da je na posljednjem ročištu za glavnu raspravu 16.9.1997. vijeće odlučilo da se pročitaju svi dosadašnji navodi stranaka i sadržaj nalaza i mišljenja vještaka.
Prema odredbi čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 122/99 – dalje: ZPP) ako se ročište drži pred izmijenjenim vijećem, glavna rasprava mora početi iznova, ali vijeće može, nakon što se stranke o tome izjasne, odlučiti da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza.
Imajući u vidu sadržaj navedene zakonske odredbe, u situaciji kad suci porotnici, koji učestvuju u donošenju presude, nisu bili prisutni na svim ročištima za glavnu raspravu – ali je na ročištu na kojem je rasprava zaključena rasprava počela iznova i vijeće odlučilo da se pročitaju zapisnici o izvedenim dokazima, tada se ne može smatrati da bi sud bio nepropisno sastavljen i nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP.
Imajući u vidu naprijed navedeno u odnosu na sadržaj zapisnika sa ročišta u ovom predmetu, treba, prije svega, reći da je ročište od 22.10.1996. bilo pripremno ročište i da je u skladu s odredbama čl. 284. do 292. ZPP održano pred predsjednikom vijeća. U odnosu na ostala ročišta jasno je vidljivo da je na posljednjem ročištu rasprava počela iznova pred vijećem i da je navedeno ročište provedeno potpuno u skladu s odredbom čl. 315. st. 3. ZPP.
Zbog toga, s obzirom na naprijed navedeno stajalište, u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP, pa nisu osnovani revidentovi prigovori u tom pravcu.
Kako nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
S obzirom da revident ne navodi konkretno u čemu bi bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren niti taj revizijski razlog.
U ovom predmetu odgovornost tuženog za štetu koju je pretrpjela tužiteljica je nesporna – sporna je bila samo visina naknade nematerijalne štete. U tom pogledu drugostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99). Imajući u vidu vrstu i prirodu pretrpljenih povreda, te jačinu i trajanje štetnih posljedica, drugostupanjski sud je dosudio tužiteljici odgovarajući iznos naknade nematerijalne štete.
Iz tih razloga na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 8. siječnja 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.