Supreme Court dismisses appeal on unpaid wages, ruling no legal successor exists for the original employer.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellants' appeal against a final judgment ordering the second defendant to pay wages. The lower courts found that while the appellants were employees of the first defendant until a bankruptcy filing, they had legally transferred to the second defendant only after the first defendant ceased operations. The court held that since the second defendant was not a legal successor and had no obligation to assume the first defendant's debts, the claim against it lacked standing.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu; Zakon o parničnom postupku: A legal successor is required to assume the debts and obligations of a predecessor entity; absent such succession, claims for wages against the successor entity are inadmissible due to lack of passive legal standing.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 494/00-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Petra Milasa, Ivke Zlokić i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: I J. R. iz S., II J. S. iz S., III P. I. iz S., IV K. K. iz S., V K. S. iz M., VI T. L. iz S., VII R. S. iz S., VIII B. V. iz S., IX P. L. iz S., X H. A. iz S., XI C. D. iz S., XII B.-J. J. iz S., XIII J. J. iz S., koje zastupa punomoćnik M. B.-B., odvjetnica iz S., XIV O. F. iz S., zastupan po punomoćniku K. T., odvjetniku iz S., XV P. A. iz Č., zastupane po punomoćniku M. B.-B., odvjetnici iz S., XVI V. A. iz S., zastupane po punomoćniku K. T., odvjetniku iz S., XVII K. K. iz G., XVIII B. I. iz G., XIX B. Z. iz G., zastupani po punomoćniku M. B.-B., odvjetnici iz S., XX G. Š. iz S., zastupanog po punomoćniku K. T., odvjetniku iz S., XXI F. Ž. iz S., XXII P. M. iz S., XXIII K. S. iz V., XXIV C. S. iz B., XXV G. Z. iz S., zastupani po punomoćniku M. B.-B., odvjetnici iz S., XXVI D. I. iz B., zastupanog po punomoćniku K. T., odvjetniku iz S., XXVII K. P. iz B., XXVIII K. M. iz N. B., zastupanog po punomoćniku M. B.-B., odvjetnici iz S., XXIX S. Š. iz N. B., zastupanog po punomoćniku K. T., odvjetniku iz S., XXX P. I. iz S., XXXI M. R. iz S., zastupani po punomoćniku M. B.-B., odvjetnici iz S., protiv tuženika: I I. d.o.o. S. i II G. G. d.d. S., zastupan po punomoćniku N. S., dipl. pravniku, radi zaštite prava i isplate plaće, odlučujući o reviziji I, II, III, IV, V, VI, VII, VIII, IX, X, XIII, XV, XVII, XVIII, XIX, XXI, XXII, XXIII, XXIV, XXV, XXVII, XVIII, XXX i XXXI-tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 12. kolovoza 1999. godine, br. Gž-1159/1999-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini od 13. travnja 1999. godine, br. P-175/96-28, u sjednici održanoj dana 21. lipnja 2000. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na II-tuženika, a koji je glasio:
"II-tuženi G. G. S. dužan je isplatiti plaće svim tužiteljima od 1. 2. 1996. godine pa do prestanka radnog odnosa."
Protiv presude suda drugog stupnja tužitelji su pravovremeno izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da revizijski sud ukine presudu suda prvog i drugog stupnja, te predmet vrati na ponovni postupak.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Suprotno tvrdnji revidenata nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Revidenti tu povredu nalaze u činjenici što im propuštanje dostave nije data mogućnost da raspravljaju pred sudom, te iz razloga što sud nije proveo dokaz njihovim saslušanjem.
Odredbom čl. 138. Zakona o parničnom postupku propisano je da kad stranka ima zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika dostava se obavlja zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku.
Odredbom čl. 89. Zakona o parničnom postupku propisano je da stranke mogu poduzimati radnje osobno ili preko punomoćnika, ali sud MOŽE pozvati stranku koja ima punomoćnika da se pred sudom izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici.
Sud je slobodan u ocjeni koje će dokaze provoditi i koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Prvostupanjski sud odbio je provođenje dokaza saslušanjem stranaka kao suvišno i za to je dao potrebne razloge.
Nije se ostvarila niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku.
Sudovi nižeg stupnja utvrdili su i raspravili sve pravno relevantne činjenice i okolnosti o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva i pravilna primjena materijalnog prava.
Predmet ovog postupka je prvotno bio zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopušten otkaz I-tuženika I. d.o.o. S. tužiteljima odlukama od 14. 6. 1996. godine i da radni odnos tužiteljima nije prestao kod I-tuženika, pa se nalaže I-tuženiku da tužiteljima prizna sva prava po osnovi radnog odnosa, te zahtjev da I-tuženik I. d.o.o. S. i II-tuženik G. G. S. solidarno isplate plaće tužiteljima od 1. 2. 1996. godine pa do prestanka radnog odnosa.
U tijeku postupku tužitelji su povukli tužbu protiv I-tuženika I. d.o.o. S., te ustrajali samo kod zahtjeva da im II-tuženik isplati plaće.
U tijeku postupka neprijeporno je utvrđeno slijedeće:
- tužitelji su bili djelatnici II-tuženika sve do 18. 12. 1995. godine kada je II-tuženik donio odluku o prestanku radnog odnosa tužiteljima, zbog trajnog prestanka potrebe za radom radnika,
- programom rješavanja viška radnika za čijim je radom trajala potreba ukazala se mogućnost da se više radnika preuzme na rad kod I-tuženika I. d.o.o. S.,
- temeljem Sporazuma o preuzimanju radnika između I i II-tuženika tužitelji su dana 19. 12. 1995. godine zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme kod I-tuženika,
- odluke o prestanku radnog odnosa kod II-tuženika i zasnivanju radnog odnosa kod I- tuženika tužitelji nisu pobijali,
- tužitelji su bili zaposlenici I-tuženika od donošenja odluke o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme dana 19. 12. 1995. godine sve do otvaranja stečajnog postupka nad I-tuženikom dana 14. 6. 1996. godine,
- nad I-tuženikom I. d.o.o. S. zaključen je stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru St-6/98-38 od 20. 8. 1996. godine, zbog nedostatka sredstava za vođenje stečajnog postupka,
- II-tuženik nije po bilo kom pravnom osnovu preuzeo obveze I-tuženika, niti je njegov pravni sljednik.
Na tako utvrđeno činjenično stanje i po pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika neosnovan zbog nedostatka građanskopravne pasivne legitimacije.
Na revizijske navode, da su tužitelji ostali raditi na istim radnim mjestima na kojima su radili dok su bili zaposlenici II-tuženika, valja odgovoriti, da izdvajanjem dijela poduzeća G. d.d. S. i osnivanjem novog poduzeća I. d.o.o. S., kao samostalnog trgovačkog društva i pravnog subjekta, kod kojeg su tužitelji zasnovali radni odnos, prestao svaki pravni odnos tužitelja sa II-tuženim, pa tako i obveza isplate plaće II-tuženika tužiteljima.
Svoje pravo na isplatu plaće tužitelji su mogli ostvarivati u stečajnom postupku jedino protiv I-tuženika, čiji su bili zaposlenici.
Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 21. lipnja 2000. godine,
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.