I Kr-683/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. K. zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublaženje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Vukovaru od 28. rujna 2010. godine, br. Kv-128/10 (Kv-180/09), u sjednici održanoj dana 16. studenog 2010. godine,
Legislator headnote
AI generatedI Kr-683/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U postupku neprave obnove kaznenog postupka, presudom Općinskog suda u Vukovaru, broj Kv-180/09 od 14. svibnja 2010. godine, a koja je postala pravomoćna 7. lipnja 2010. godine, osuđen je N. K. zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. i dr. Kaznenog zakona na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godina i šest mjeseca.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr-683/10-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. K. zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublaženje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Vukovaru od 28. rujna 2010. godine, br. Kv-128/10 (Kv-180/09), u sjednici održanoj dana 16. studenog 2010. godine,
r i j e š i o j e :
Odbija se zahtjev osuđenog N. K. za izvanredno ublaženje kazne
Obrazloženje
U postupku neprave obnove kaznenog postupka, presudom Općinskog suda u Vukovaru, broj Kv-180/09 od 14. svibnja 2010. godine, a koja je postala pravomoćna 7. lipnja 2010. godine, osuđen je N. K. zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. i dr. Kaznenog zakona na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godina i šest mjeseca.
Osuđenik je u odnosu na ovu presudu donesenu u postupku neprave obnove kaznenog postupka 5. srpnja 2010. godine osobno podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, navodeći u svome zahtjevu da su se pojavile okolnosti kojih nije bilo odnosno za koje sudovi nisu znali prilikom donošenja odluka o kazni, a koje bi da su postojale i sudu bile poznate očigledno dovele do blaže osude.
Tako navodi da je obolio od kronične astme i bronhitisa te da ima visok tlak i aritmiju srca. Također navodi da mu je majka teško bolesna, o čemu prilaže i preslike medicinske dokumentacije iz koje je vidljiva dijagnoza šećerne bolesti, te da je on jedini koji o njoj brine kao i da je jedini hranitelj obitelji. Također navodi da je kroz dosadašnje vrijeme na izdržavanju kazne primjerenog ponašanja te da se pridržava pravila kućnog reda.
Sud prvog stupnja, dostavljajući spis predmeta sa zahtjevom osuđenika, predložio je da se zahtjev osuđenika za izvanredno ublaženje kazne odbije, a negativan je i prijedlog Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.
Zahtjev nije osnovan.
Iako osuđenik u svome zahtjevu doista navodi nove okolnosti – bolest njegove majke, koje okolnosti sudovima prilikom donošenja odluke o kazni nisu bile poznate, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske iste okolnosti nisu niti takovog značaja kako to predviđa čl. 414. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku). Naime, da bi mogla doći u primjenu odredba o izvanrednom ublažavanju kazne potrebno je da su nove okolnosti takvog značaja da bi očigledno u vezi sa ostalim već utvrđenim okolnostima relevantnim za individualizaciju kazne dovele do blaže osude. U konkretnom slučaju istaknute okolnosti jesu nove, ali ne značaja kako to zahtijeva zakon. Navod o dobrom vladanju u penalnim uvjetima uopće ne može biti osnov za izvanredno ublažavanje kazne već tek za korištenje nekih drugih zatvorskih pogodnosti.
Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da osuđenik u svome zahtjevu nije naveo okolnosti sa potrebnom kvalitetom u smislu čl. 414. Zakona o kaznenom postupku, valjalo je temeljem čl. 416. st. 6. Zakona o kaznenom postupku odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 16. studenog 2010. godine.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanda Janković, v. r.
Ranko Marijan, v.r.