I Kž-442/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 442/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice, mr. Branka Zmajevića, Josipa Budinskog i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. R., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 90. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gospiću od 9. travnja 2003. godine, broj K- 1/03-35, u sjednici održanoj dana 8. kolovoza 2006. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. P. R., ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Gospiću proglasio je krivim opt. P. R. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 90. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. KZ, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa, primjenom čl. 57. toč. d. KZ, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.740,00 kn, te platiti paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kn.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. P. R. putem branitelja I. T., odvjetnika iz G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

I Kž 442/03-3

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Razmotrivši navode žalbe optuženika, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. st. 1. ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, našao je da je žalba optuženika osnovana.

O žalbi optuženika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka ne može se odlučivati prije nego što prvostupanjski sud ispravno i potpuno utvrdi činjenično stanje, a ono, kako to s pravom ističe optuženik u svojoj žalbi, nije tako utvrđeno dokle god se na valjan način ne utvrdi odlučna činjenica ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

Prvostupanjski sud bio je u pravu, kada nije odredio neuropsihijatrijsko vještačenje općeg stanja duševnog zdravlja optuženika, budući u tom pravcu nije bila učinjena vjerojatnom sumnja da optuženik boluje od neke trajne ili privremene duševne bolesti ili da je optuženik zaostalog duševnog razvoja, što bi se reflektiralo na sposobnost optuženika da u vrijeme počinjenja kaznenog djela shvati značenje svog djela i da upravlja svojim postupcima.

Međutim, prema čl. 40. st. 2. KZ, za ocjenu ubrojivosti odlučno je i svako stanje privremene duševne poremećenosti, ako je ono imalo ili barem moglo imati utjecaj na stanje ubrojivosti optuženika, a glede toga, za sada, nisu otklonjene izvjesne sumnje, što se tiče makar i izvjesnog smanjenja stupnja te ubrojivosti.

Prije svega, prvostupanjski sud prihvaća da je optuženik bio alkoholiziran, kad u obrazloženju pobijane presude kratko navodi: „Optuženik tvrdi da je bio pijan u momentu kada je upotrijebio ovo vatreno oružje, a što znači da u takvom stanju ne kontrolira sebe, svoje voljne pokrete, jer gubi kontrolu nad sobom”, zatim da „pitanje alkoholiziranosti i ubrojivosti optuženika zbog alkoholiziranosti u kritično vrijeme je nebitna, jer se optuženik svojom krivnjom doveo u takvo stanje”. To očito izvodi iz obrane optuženika koji je već kod prvog davanja obrane u istrazi iskazao (list 31/II), da svoje nesjećanje opravdava i time što je popio, a na glavnoj raspravi pojašnjava (list 93), da je kritičnog dana, prije događaja, iza deset sati, u trgovini kupio litru konjaka, vratio se kući i pio ga kod kuće, a nakon toga se ponovno vratio pred trgovinu, gdje je došao u sukob s oštećenikom. Naravno, da takva obrana optuženika, bez ikakve provjere, sama za sebe, još ne indicira na nekakav kaznenopravni relevantan defekt u psihi optuženika. Međutim, ipak s obzirom na način i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, ne može se poreći određeni značaj i utjecaj, pogotovo kad se dovode u svezu sa zapisnikom o ispitivanju alkoholiziranosti optuženika, liječničkim pregledom optuženika, te analizom alkohola na krv i mokraću optuženika (list 25 i 104-106), a što sve prvostupanjski sud nije utvrđivao.

Sve navedeno, dakle, opravdava da se u svezi s pitanjem privremene duševne poremećenosti optuženika u trenutku počinjenja kaznenog djela zatraži pomoć vještaka psihijatrijske struke, na što zapravo ukazuje i žalitelj.

Međutim, da bi se u naznačenom smislu u ponovnom suđenju moglo postupiti na izloženi način, tj. provesti psihijatrijsko vještačenje, prvostupanjski sud će, uz postojeću dokumentaciju u spisima predmeta (list 25, 34, 35 i 104-106), pribaviti i povijest bolesti za

I Kž 442/03-3

optuženika, u kojoj bi trebali biti sadržani eventualno i podaci o optuženikovoj alkoholiziranosti, odnosno o njegovom psihičkom stanju uopće u vrijeme liječenja.

U ponovnom suđenju bit će stoga, ako ne toliko nužno, a ono u svakom slučaju nadasve korisno za utvrđivanje ubrojivosti optuženika, da se u nazočnosti vještaka – psihijatra (kako bi mu se omogućilo da postavlja pitanja za koja smatra da su mu neophodna pri davanju nalaza i mišljenja) sasluša i ordinirajući liječnik, kao i drugi zdravstveni djelatnik koji je sudjelovao u medicinskom interveniranju i koji s obzirom na to mogu dati ili nadopuniti (objasniti, protumačiti itd.) postojeće podatke o onim važnim činjenicama što mogu poslužiti za davanje odgovora na otvoreno pitanje stupnja ubrojivosti optuženika, u smislu čl. 264. ZKP.

Nakon što prvostupanjski sud, u ponovnom suđenju provede te, a po potrebi i druge dokaze, u pravcu utvrđivanja ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela, bit će tek tada moguće utvrditi, ne samo koliko je, već je li uopće optuženik kazneno odgovoran, pa ukoliko se bude utvrdilo da jest, onda će u zavisnosti od takvog utvrđenja trebati ocijeniti i koja bi to bila adekvatna kaznena sankcija što bi je trebalo u ovom slučaju primijeniti, da se ostvare zakonom predviđene svrhe postupanja, pri čemu će posebice imati u vidu i odredbu čl. 381. ZKP.

S obzirom na sve izloženo, trebalo je na temelju čl. 388. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 8. kolovoza 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.