Legislator Case Law & Legislation
Rev-329/1991-2 AI generated

Rev-329/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-329/1991-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja T. S. iz K., kojeg zastupa F. D., odvjetnik u K., protiv tužene D. S. iz G., koju zastupa punomoćnik Z. L., odvjetnik iz K., radi utvrdjenja bračne imovine, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 20. rujna 1990. br. Gž-1216/90-2 kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 7. ožujka 1990. br. P 537/89-12, u sjednici održanoj dana 12. lipnja 1991,

Legislator headnote

AI generated

Rev-329/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Iz navedenih razloga proizlazi da su pravilno nižestepeni sudovi primijenili odredbu čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("NN" br. 51/89 - pročišćeni tekst), jer su prilikom odredjivanja koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine vodili računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 329/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja T. S. iz K., kojeg zastupa F. D., odvjetnik u K., protiv tužene D. S. iz G., koju zastupa punomoćnik Z. L., odvjetnik iz K., radi utvrdjenja bračne imovine, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 20. rujna 1990. br. Gž-1216/90-2 kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 7. ožujka 1990. br. P 537/89-12, u sjednici održanoj dana 12. lipnja 1991,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Koprivnici od 7. ožujka 1990. br. P 537/89-12 utvrdjeno je da je tužitelj T. S. suvlasnik u 1/2 dijela nekretnina i to kč. br. 10613/5 kuća i dvor na V. sa 580 m[2] upisanih u zk. ul. br. 6522 k. o. K. te kč. br. 11631 oranica M. sa 1815 m[2] i čk. br. 11632 voćnjak M. sa 7 a i 19 m[2] sada u naravi vinograd, voćnjak i povrtnjak sa izgradjenom zgradom upisane u zk. ul. br. 10056 k. o. K. a tužena D. S. suvlasnica u 1/2 dijela navedenih nekretnina kao bračne imovine što je tužena dužna priznati sve to u roku od 15 dana, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen, a odlučeno da tužitelj tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.593,00 dinara u roku od 15 dana.

Presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 20. rujna 1990. Gž 1216/90-2 odbijena je žalba kao neosnovana i potvrdjena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 7. ožujka 1990. br. P- 537/89-12.

Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno sudjenje.

U odgovoru na reviziju tužitelja tužena je porekla navode revizije i predložila da se revizija odbije kao neosnovana a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju se ukazuje u reviziji. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je utvrdjeno da je suvlasnički dio stranaka u predmetnoj imovini, stečenoj u bračnoj zajednici, podjednak, jer iz činjeničnih utvrdjenja sudova proizlazi da tužitelj nije radom niti sredstvima u većem dijelu doprinio stjecanju te imovine.

Stranke su bile u bračnoj zajednici od mjeseca studenog 1975. do mjeseca travnja 1988. godine i u tom vremenu izgradile kuću sa okućnicom u Vinodolskoj ulici u Koprivnici, te klijet sa vinogradom i voćnjakom u Močilima a obje su upisane kao suvlasnici u 1/2 dijela.

Stranke su gradile sredstvima ostvarenim od podignutih kredita iz kojih se kupovao gradjevinski materijal i dijelom plaćala kvalificirana radna snaga, a poslovi su se obavljali u pretežnom dijelu uz pomoć rodbine i prijatelja. Tužitelj je istina kao osoba gradjevinske struke više vodio brigu o organizaciji gradnje i fizički više radio, a tužena vodila brigu o pripremi hrane i ostalog za. radnike kao i vodila brigu o domaćinstvu i odgoju dvoje mldb. djece, a budući da su oboje bili zaposleni i u dužem vremenskom periodu, imali podjednaka primanja iz radnog odnosa i da su oboje bili marljivi i vrijedni, zajednički štedjeli i ulagali novčana sredstva u gradnju, i po ocjeni ovog revizijskog suda, doprinos u radu i sredstava tužene je podjednak doprinosu tužitelja, kako je pravomoćno i utvrdjeno, pa tužitelj nije u pravu kada traži da se pobijana presuda preinači i utvrdi da je on suvlasnik u 7/10 dijela predmetne imovine.

Iz navedenih razloga proizlazi da su pravilno nižestepeni sudovi primijenili odredbu čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("NN" br. 51/89 - pročišćeni tekst), jer su prilikom odredjivanja koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine vodili računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

Tužitelj u reviziji želi prikazati da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrdjeno, (da nije pravilno utvrdjeno u čemu se sve sastojao doprinos stranaka) a iz tih se razloga revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku).

Kako se, dakle, nisu mogli prihvatiti revizijski razlozi i prijedlozi reviziju je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 12. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.