Rev-2173/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2173/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S.R., žene V. iz T., koju zastupa punomoćnik M.R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika A.Lj. ud. M. i S.Lj. pok. M., oboje iz K., koje zastupa punomoćnik Đ.R., odvjetnik iz B. n/m, radi predaje, te u pravnoj stvari protutužitelja A.Lj. ud. M. i S.Lj. pok. M., oboje iz K., koje zastupa punomoćnik Đ.R. odvjetnik iz B. n. m., protiv protutuženika S.R. žene V. iz T., koju zastupa punomoćnik M.R., odvjetnik iz Z., Š.Lj. pok. M. iz K., S.P. žene I. iz P., P.Z. iz M. ..., SR Njemačka, N.Lj. iz S., Francuska, radi utvrđenja, rješavajući reviziju tuženika protutužitelja protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Zadru od 9. veljače 1994. godine, br. Gž-422/93., kojom je u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev potvrđena, a u odbijajućem dijelu preinačena presuda Općinskog suda u Biogradu n/m od 30. listopada 1992. godine, br. P- 346/89., u sjednici održanoj dana 16. rujna 1997. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika - protutužitelja protiv presude odbacuje se kao nedopuštena.

Revizija tuženika - protutužitelja protiv rješenja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev i odbijen protutužbeni zahtjev tako da je suđeno:

"I. Utvrđuje se da tužiteljici R.S. pripada pravo vlasništva čest. zem. 1294/1 k.o. P., što su tuženici 1. Lj.A. udova M. i 2. Lj.S. pok. M. dužni priznati, te navedenu nekretninu predati u posjed i na slobodno raspolaganje tužiteljici u roku od 15. dana.

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev protutužitelja koji glasi: Utvrđuje se da je Općinski sud u Biogradu n/m svojim rješenjem o nasljeđivanju O- 145/84. iza smrti pok. Lj.M. pok. K. od 11. lipnja 1985. godine, bez identifikacije nekretnina (imena zemalja sa kojima je načinio oporuku pok. Lj.M. pok. K. ) propustio utvrditi da u ostavinsku masu imenovanog ulazi čest. zem. 1298/3 k.o. P. zvana "S. m. ", te da je upravo ta "S. m. " oporukom oca pok. Lj.M. pok. K. sačinjena pred Općinskim sudom u Biogradu n/m R1-67/84. ostavljena u legat protutuženici R.S. ženi V. iz T., a koja je pogrešno u rješenju o nasljeđivanju O-145/84. Općinskog suda u Biogradu n/m označena kao čest. zem. 1294/1 umjesto čest. zem. 1298/3 k.o.P..

Protutuženice koje se protive ovom protutužbenom zahtjevu dužne su naknaditi protutužiteljima parnični trošak ove protutužbe.

III. Dužni su tuženici 1. Lj.A. udova M. i 2. Lj.S. pok. M. naknaditi tužiteljici R.S. parnični trošak u iznosu od 26.150 HRD u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika - protutužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, a rješenjem je odbijena žalba protiv odbijajućeg dijela presude i u tom dijelu je presuda preinačena, tako da je ukinuta i protutužba je odbačena.

Protiv presude i rješenja suda drugog stupnja reviziju su izjavili tuženici - protutužitelji radi pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje preinače i tužbeni zahtjev odbije, a prihvati protutužbeni zahtjev. Protutuženici nisu odgovorili na izjavljenu reviziju niti se o njoj izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija protiv presude nije dopuštena, a protiv rješenja nije osnovana.

Postupak u ovoj parnici pokrenut je tužbom, koja je primljena u sudu 27. studenog 1987. godine i u kojoj je označena vrijednost predmeta spora od 110.000 dinara, da bi na pripremnom ročištu od 16. prosinca 1987. godine parnične stranke suglasno utvrdile vrijednost predmeta spora u iznosu od 810.000 dinara.

Postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica je tražila da se utvrdi da joj pripada pravo vlasništva na tri zemljišne čestice i to čest. zem. 1634/2, 1636/1 i 1294/1, sve u k.o. P.. U tijeku postupka ostala je sporna samo čest. zem. 1294/1 upisana u k.o. P..

U vrijeme podnošenja tužbe revizija je u smislu čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br.53/91. i 91/92. - dalje ZPP) bila dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prvomoćne presude ne prelazi iznos od 800.000 tadašnjih dinara (Zakon o izmjenama Zakona o parničnom postupku od 14. studenog 1987. godine).

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu

čio, s tim da sud može

mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi ozna

pod uvjetima iz st. 3. istog članka provjeriti točnost označene vrijednosti.

Kako se revizijom pobija presuda samo u dijelu koji se odnosi na jednu zemljišnu česticu od tri koje su bile predmet spora i za koje je označena vrijednost predmeta spora od 810.000 dinara, očigledno je da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 800.000 dinara.

Stoga je reviziju tuženika - protutužitelja protiv presude valjalo odbaciti kao nedopuštenu na temelju čl. 392. ZPP, budući da se ne radi o sporu u kojem bi revizija uvijek bila dopuštena bez obzira na vrijednost predmeta spora (čl. 382. st. 4. ZPP).

Ispitujući pobijano rješenje i pravilnost postupka koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj sud je ocijenio da ne postoji bitna povreda odredbe panričnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Iz obrazloženja revizije vidljivo je da je izjavljena i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP i 375. st. 1. ZPP, jer se navodi da drugostupanjski sud nije razmotrio presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, niti je ocijenio sve žalbene navode.

Ovaj sud nalazi da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer je drugostupanjski sud, suprotno tvrdnji revidenta, postupio sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP i ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a u smislu čl. 375. st. 1. ZPP ocijenio je one žalbene razloge koji su od odlučnog značenja.

Revident neosnovano tvrdi da se pobijano rješenje temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa da se zato ostvario revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da su parnične stranke sudjelovale u ostavinskom postupku koji je pravomoćno dovršen, da su u tom postupku kao ostavinska imovina utvrđene nekretnine upisane u posjedovni list br. 328 k.o. P., da je sada pok. M.Lj. oporučno raspolagao čest. zem. br. 1294/1 upisanom u k.o. P. u korist tužiteljice - protutuženice i da je njegova volja bila da joj ostavi upravo tu česticu, a da čest. zem. br. 1298/3 k.o. P. ne predstavlja imovinu ostavitelja, odnosno nije obuhvaćeno ostavinskom imovinom utvrđenom u ostavinskom postupku.

Na temelju odredbe čl. 231. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 52/71. i 47/78.) pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave. Ovaj učinak proteže se na sve činjenice koje su ostavinskom sudu bile poznate i koje nisu osporene u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju, pa su prema tome bile nesporne među strankama, što se svakako odnosi i na opseg ostavinske imovine. To u konkretnom slučaju znači da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju sprečava protutužitelje kao nasljednike koji su sudjelovali u ostavinskom postupku, tražiti utvrđenje da u ostavinsku imovinu ulazi zemljišna čestica br. 1298/3 k.o. P. koja nije obuhvaćena tim rješenjem, te da je ostavitelj oporučno raspolagao baš tom česticom u korist tužiteljice - protutuženice. Takav zahtjev je neosnovan, jer su te činjenice u ostavinskom postupku drukčije utvrđene.

Budući da u nekoj drugoj parnici nije odlučeno o sadržajno identičnom, niti zahtjevu koji bi bio sadržajno kontradiktoran, a uzajamno inkompatibilan protutužbenom zahtjevu, ne radi se o presuđenoj stvari i situaciji u kojoj je tužbu trebalo odbaciti u smislu čl. 333. st. 2. ZPP odnosno 369. st. 2. ZPP. Međutim, kako je odluka o odbacivanju tužbe povoljnija za revidenta, to je analognom primjenom odredbe čl. 374. ZPP u svezi s čl. 393. i 400. st. 4. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 16. rujna 1997.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.