I Kž-1279/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1279/1992-3

PRESUDA I RJEŠENJE

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Frančula mr. Rudolfa, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, Mikor Milivoja, Primorac Vladimira i Horvatinović mr. Ružice, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. H.G. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 2. toč. 4. KZRH u vezi čl. 19. st. 1. OKZRH i dr. (sada čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH i dr.) odlučujući o žalbama opt. H.G.,. ...S.I.,. ...Z.M. i državnog odvjetnika, podnesenih protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 16. listopada 1992.g. br. K 73/92, u sjednici održanoj 9. lipnja 1993.g., u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika P.B.,

presudio je i riješio je:

I. Djelomično se uvažavaju žalbe opt. H.G. i državnog odvjetnika, ukida se prvostepena presuda u osuđujućem dijelu u odnosu na opt. H.G. i kriv. djelo iz čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH, u svezi sa č. 17. st. 1. OKZRH (toč. 2. izreke presude), te u oslobađajućem dijelu u odnosu na opt. S.I. . ...Z.M. zbog istog krivičnog djela, te se u tim dijelovima predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I., preinačuje se prvostepena presuda u osuđujućem dijelu u odnosu na opt. H.G. (toč. 1. izreke presude) u odluci o kazni, te se opt. H.G., zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 1. i 2. KZRH (sada čl. 127. st. 1. i 2. KZRH), radi kojeg je prvostepenom presudom oglašen krivim, po čl. 132. st. 2. KZRH (sada čl. 127. st. 2. KZRH) osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju kaznu mu se, po čl. 50. st. 1. OKZRH (sada čl. 45. st. 1. OKZRH), uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 1. prosinca 1991.g. - pa nadalje.

III. U ostalom dijelu žalbe opt. H.G., opt. S.I. i opt. Z.M., odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostepena presuda, dok je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, a uslijed odluke pod I., bespredmetna.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom od 16. listopada 1992.g., br. K 73/92, Okružni sud u Zagrebu oglasio je krivima opt. H.G.,. ...S.I. . .. Z.M., zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 1. i 2. KZRH (sada čl. 127. st. 1. i 2. KZRH), činjenično i pravno opisanog u toč. 1. izreke pobijane presude, te opt. H.G. i zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 2. toč. 4. KZRH u vezi čl. 19. st. 1. OKZRH (sada čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH), činjenično i pravno opisanog u toč. 2. izreke pobijane presude, pa su opt. H.G., po čl. 132. st. 2. KZRH (sada čl. 127. st. 2. KZRH) i čl. 35. st. 2. KZRH (sada čl. 34. st. 2. KZRH), uz primjenu odredbi čl. 42. toč. 1. i čl. 43. st. 1. toč. 1. OKZRH (sada čl. 38. toč. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH) utvrđene kazne zatvora i to: za krivično djelo iz toč. 1. izreke pobijane presude, u trajanju od 4 (četiri) godine, a za krivično djelo iz toč. 2. izreke pobijane presude, u trajanju od 6 (šest) godina, i po čl. 35. st. 2. KZRH (sada čl. 34. st. 2. KZRH), uz primjenu čl. 48. st. 2. toč. 3. OKZRH (sada čl. 43. st. 2. toč. 3. OKZRH) osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina; dok su opt. S.I. i opt. Z.M., po čl. 132. st. 2. KZRH (sada čl. 127. st. 2. KZRH) osuđeni na kaznu zatvora i to: opt. S.I., u trajanju od 6 (šest) godina, a opt. Z.M., u trajanju od 5 (pet) godina. Po čl. 50. st. 1. OKZRH (sada čl. 45. st. 1. OKZRH) opt. H.G. i opt. Z.M., u kazne uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru i to: opt. H.G. od 1. prosinca 1991.g. pa nadalje, a opt. Z.M.u od 19. veljače 1992.g. pa nadalje. Po čl. 69. st. 1. OKZRH (sada čl. 64. st. 1. OKZRH) opt. S.I. izrečena je mjera sigurnosti - oduzimanja predmeta - i to jednog pištolja marke "CZ - M 57", call 7,62 mm, broj 6608-B, sa dva okvira i 18 komada streljiva.

Istom presudom opt. S.I. i opt. Z.M., po čl. 350. toč. 3. ZKP (sada čl. 340. toč. 3. ZKP) oslobođeni su optužbe, da bi počinili krivično djelo iz čl. 35. st. 2. toč. 4. KZRH u vezi čl. 19. st. 1. OKZRH (sada čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH), činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude.

Protiv te presude podnijeli su žalbe: opt. H.G., po branitelju M.M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno utvrđenog činjenog stanja i odluke o kazni, te predlaže da drugostepeni sud, u osuđujućem dijelu presude, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, ili pak, pobijanu presudu preinači u odluci o kazni i opt. H.G. "izrekne zavodsku mjeru"; opt. S.I., po branitelju G.L., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, te predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu preinači u odluci o kazni i opt. S.I. osudi na "blažu kaznu"; opt. Z.M., po branitelju F.G., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, te predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu preinači u odluci o kazni i opt. Z.M. osudi na "znatno blažu kaznu"; državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, u odnosu na opt. H.G. i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na opt. S.I. i opt. Z.M. (oslobađajući dio pobijane presude), te predlaže da drugostepeni sud, u odnosu na opt. H.G., pobijanu presudu preinači u odluci o kazni i opt. H.G. za djelo pod toč. 2. (čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH) utvrdi kaznu zatvora u duljem trajanju, a slijedom toga ovog optuženika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u dužem vremenskom trajanju, a u odnosu na opt. S.I. i opt. Z.M., pobijanu presudu ukine u oslobađajućem dijelu i u tom dijelu predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Zamjenik državnog odvjetnika Hrvatske, postupajući u skladu s odredbom iz čl. 370. st. 2. ZKP (sada čl. 360. st. 2. ZKP), stavio je prijedlog da se žalbe opt. H.G.,. ...S.I. . ...Z.M. odbiju kao neosnovane, a žalba državnog odvjetnika uvaži, pobijana presuda u odnosu na opt. H.G. preinači u odluci o kazni i opt. H.G. osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u dužem vremenskom trajanju, a u odnosu na opt. S.I. i opt. Z.M. (oslobađajući dio pobijane presude) pobijana presuda ukine, i u tom dijelu predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Iako su opt. H.G. i opt. Z.M., u skladu s odredbom iz čl. 371. st. 1. ZKP (sada čl. 361. st. 1. ZKP) zahtijevali da zajedno sa svojim braniteljima M.M. i F.G., odvjetnicima iz Z., budu obaviješteni o sjednici vijeća, kako bi istoj prisustvovali, sjednica vijeća održana je u odsutnosti optuženih i njihovih branitelja, a na temelju odredbe čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti ili jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/91), a prema kojoj se u postupku o žalbi ne primjenjuju odredbe ZKP-a o obavezi obavješćivanja stranaka o sjednici vijeća (čl. 371. ZKP; sada čl. 361. ZKP).

Žalba opt. H.G. je djelomično osnovana, dok su žalbe opt. S.I. i opt. Z.M. neosnovane, a žalba državnog odvjetnika je osnovana u odnosu na oslobođajući dio presude, a u odnosu na osuđujući dio presude u pogledu odluke o kazni za djelo pod toč. 2. izreke pobijane presude i opt. H.G. je bespredmetna.

Na žalbu opt. H.G. (toč. 1. izreke pobijane presude).

(čl. 132. st. 1. i 2. KZRH; sada čl. 127. st. 1. i 2. KZRH)

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud počinio relativno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 2. ZKP (sada čl. 354. st. 2. ZKP) jer je prvostepeni sud protivno odredbi čl. 70. st. 1. ZKP (sada čl. 60. st. 1. ZKP) propustio opt. Horvat Goranu osigurati branitelja već pri prvom ispitivanju, iako je postupak vođen zbog krivičnih djela za koja se može izreći kazna zatvora od 20 godina (radi se naime o krivičnom djelu iz čl. 35. st. 2. toč. 4. KZRH; sada čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH), a to je moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud nije počinio nikakvu relativno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka (kao ni bilo koju drugu), jer je prvostepeni sud izdvojio zapisnike o ispitivanju opt. H.G. u prethodnom postupku (u skladu s odredbom iz čl. 333. st. 3. ZKP; sada čl. 323. st. 3. ZKP), a nakon toga, u cijelosti osigurao obranu opt. H.G. putem branitelja.

Što se pak tiče krivičnog djela razbojništva iz čl. 132. st. 1. i 2. KZRH (sada čl. 127. st. 1. i 2. KZRH), iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (naime, žalitelj se žali i zbog odluke o kazni, ali u odnosu na jedinstvenu kaznu zatvora - što će biti obrazloženo kasnije).

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Prema žalitelju, prvostepeni sud nije vodio dovoljno računa da je opt. H.G., u odnosu na druge suizvršitelje (opt. S.I. i opt. Z.M. ) imao "podređeni položaj" (a s obzirom na karakteristike svoje ličnosti: mladost, debilitet, alkoholizam,...), da je tempore criminis bio u pijanom stanju (a djelomično zbog toga i u stanju tzv. smanjene uračunljivosti ali ne i bitno) a nepotpuno je utvrdio činjenično stanje jer je propustio utvrditi "koristoljubivu namjeru" kod opt. H.G. (koji uopće nije djelovao sa namjerom pribavljanja imovinske koristi, već je, prema žalitelju, djelovao pod utjecajem drugih suizvršitelja), kao što je i propustio opt. H.G., kao mlađem punoljetniku izreći jednu od odgojnih mjera, a ne kaznu zatvora.

Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostepeni sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pravilno primijenio krivični zakon na djelatnost optuženika opisanu pod toč. 1. izreke pobijane presude.

Naime, o svim okolnostima koje ističe žalitelj u žalbi (mladost opt. H.G., stanje alkoholiziranosti, karakteristike njegove ličnosti u pogledu psihičkog statusa i sl.), a koje je ispravno utvrdio, prvostepeni sud vodio je dovoljno računa prilikom odmjeravanja kazne opt. H.G. (konačno, te okolnosti i nisu bile od utjecaja na postojanje određenog krivičnog djela). Što se pak tiče "podređenog položaja" opt. H.G. u odnosu na ostale optuženike, žalitelj pretjeruje sa ocjenom takvog položaja opt. H.G. u odnosu na opt. S.I. i Z.M., jer prema obrani samog opt. H.G. on je bio "šef" a ostali su bili "robijaši koji su ga podržavali". Isto tako, tvrdnja žalitelja, da opt. H.G. nije djelovao u "koristoljubivoj namjeri" nije prihvatljiva za ovaj drugostepeni sud, jer kod krivičnog djela razbojništva traži se umišljaj koji je identičan kao kod krivičnog djela krađe (namjera prisvajanja) uz svijest i volju da se primjenjuje sila ili prijetnja. Kako je opt. H.G. (prema utvrđenju pravostepenog suda), zajedno sa ostalim optuženicima, zahtijevao od oštećenika sav novac (uz prethodnu prijetnju pištoljem) - tvrdnja žalitelja o nekom "drugom umišljaju" nije prihvatljiva za ovaj drugostepeni sud.

Što se pak tiče izricanja odgojnih mjera mlađim punoljetnim osobama (čl. 82. st. 1. OKZRH; sada čl. 77. st. 1. OKZRH), pravostepeni sud s razlogom nije opt. Horvat Goranu (koji je krivično djelo izvršio kao punoljetna osoba ali u vrijeme suđenja nije navršio 21 godinu) izrekao odgojnu mjera pojačanog nadzora ili zavodsku mjeru, jer okolnosti uz koje je djelo počinjeno (a i ličnost opt. H.G. ) ne ukazuju da se može očekivati da će se i odgojnom mjerom postići svrha koja će se inače ostvariti izricanjem kazne. Kako je ovaj drugostepeni sud ukinuo pobijanu presudu u osuđujućem dijelu (u odnosu na kriv. djelo iz toč. 2. izreke pobijane presude), trebalo je preispitati i odluku o kazni (u odnosu na krivično djelo iz toč. 1. izreke pobijane presude), te kako je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, adekvatna okolnostima slučaja, težini počinjenog krivičnog djela i stupnju krivične odgovornosti optuženika, ovaj drugostepeni sud osudio je opt. H.G. na tu kaznu, jer će se njome ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 33. OKZRH (sada čl. 31. OKZRH).

Toč. 2. izreke pobijane presude.

(čl. 35. st. 2. toč. 4. KZRH u svezi čl. 19. st. 1. OKZRH; sada čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH u svezi čl. 17. st. 1. OKZRH)

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP; sada čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP - jer je izreka pobijane presude proturječna razlozima pobijane presude. Kako žalitelj, tu povredu vidi u okolnosti što je prvostepeni sud u izreci pobijane presude utvrdio da je opt. H.G. pokušao lišiti života ošt. K.E. radi prikrivanja krivičnog djela, a sam oštećenik u svom iskazu ističe "da je opt. H.G. pucao u njega jer nije s njim htio ići taksijem izvan grada..." - očigledno je da žalitelj prigovara ispravnosti utvrđenja činjeničnog stanja, a ne postojanje bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

U pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na ovo djelo.

Naime, iz obrazloženja pobijane presude, proizlazi da prvostepeni sud smatra utvrđenim da se opt. H.G. "odlučio na izvršenje ovog krivičnog djela (krivičnog djela iz čl. 35. st. 2. toč. 4. KZRH u vezi čl. 19. st. 1. OKZRH; sada čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH) upravo da bi prikrio krivično djelo razbojništva (čl. 132. st. 1. i 2. KZRH; sada čl. 127. st. 1. i 2. KZRH), jer misleći ukoliko liši života oštećenika da neće biti pronađen, tj. da će time uništiti dokaze, tj. da će nestati svjedok ovog događaja..." (str. 17 pobijane presude).

Takvo zaključivanje prvostepenog suda je pogrešno, i barem za sada, neprihvatljivo za ovaj drugostepeni sud.

Naime, kod krivičnog djela lišenja života druge osobe (pa i pokušaja takvog djela) radi prikrivanja drugog krivičnog djela, mora se raditi o takvom postupanju počinitelja, da se njegovom radnjom objektivno prikriva krivično djelo (koje je prethodno učinjeno, u konkretnom slučaju - razbojništva). Kako je opt. H.G. zajedno sa drugim optuženicima (opt. S.I. i opt. Z.M. ) izvršio krivično djelo razbojništva, i kako je isto djelo počinjeno u prisutnosti više osoba, teško je za pretpostaviti, da bi opt. H.G. lišenjem života oštećenika prikrio krivično djelo razbojništva. Naravno, da je uspio u dovršenju kriv. djela ubojstva ošt. Ko.E.,. ...H.G. bi "smanjio dokaze protiv sebe" (eliminiranjem žrtve krivičnog djela razbojništva) ali samim time sigurno ne bi prikrio krivično djelo razbojništva - zbog svih drugih dokaza koji su objektivno postojali u konkretnom slučaju.

Osim toga, umišljaj opt. H.G. - kako ga utvrđuje prvostepeni sud (što je još važnije od već iznesenog), u trenutku pucanja u oštećenika, temeljito je dvojben. Prema obrani samog opt. H.G., njega su na pucanje u oštećenika podstrekavali opt. S.I. .Z.M.,. riječima: "hajde, pederu, što čekaš, hajde, hajde, šupčino, što čekaš, levak,...", a ošt. K.E. iskazao je da mu je opt. H.G., prije opaljenja iz pištolja, rekao: "ubit ću te ako nećeš ići..." (u taksi). Takvo ponašanje opt. H.G., barem za sada, ne ukazuje na to da je optuženik postupao u cilju kako to utvrđuje prvostepeni sud (prikrivanje drugog već izvršenog krivičnog djela) već ukazuje na svijest i htijenje opt. H.G. da oštećenika liši života iz razloga koji su van tog posebnog motiva krivičnog djela (prikrivanje) - kako to pogrešno utvrđuje prvostepeni sud.

Zbog iznesenog, pobijanu presudu trebalo je ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom suđenju, prvostepeni sud će ponovno izvesti sve već jednom izvedene dokaze, posebnu pažnju posvetiti će ocjeni obrane opt. H.G. (posebno u svezi sa okolnostima pod kojima je došlo do pucanja iz pištolja i pokušaja lišenja života ošt. K.E. ), voditi će računa i o specifičnostima krivičnog djela iz čl. 35. st. 2. toč. 4. KZRH u vezi čl. 19. st. 1. OKZRH (sada čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH, u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH) u pogledu motiva opt. H.G. u trenutku učina krivičnog djela, te će nakon toga savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza utvrditi činjenično stanje na kojem će temeljiti novu odluku a koju će valjano obrazložiti u skladu s odredbom čl. 357. st. 7. ZKP (sada čl. 347. st. 7. ZKP).

Na žalbu opt. S.I..

(čl. 132. st. 1. i 2. KZRH; sada čl. 127. st. 1. i 2. KZRH)

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud osudio opt. S.I. na prestrogu kaznu.

Prema žalitelju, prvostepeni sud je precijenio upornost opt. S.I. u izvršenju krivičnog djela, a to je dovelo i do "prestroge osude" za optuženika.

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud je opt. S.I. osudio na adekvatnu kaznu. I prema mišljenju ovog drugostepenog suda, kaznom zatvora u trajanju od 6 (šest) godina ostvarit će se sve svrhe kažnjavanja iz čl. 33. OKZRH (sada čl. 31. OKZRH). Opt. S.I. je specijalni povratnik, krivično djelo je izvršio pod okolnostima izrazitog nasilja prema ošt. K.E., tako da nema nikakvog razloga da se opt. S.I. osuđuje na blažu kaznu od one na koju ga je osudio prvostepeni sud.

Kako razlog žalbe nije ostvaren i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom iz čl. 376. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP (sada čl. 366. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP), nisu nađene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženika, odlučeno je kao u izreci, a temeljem čl. 384. ZKP (sada čl. 374. ZKP).

Na žalbu opt. Z.M..

(čl. 132. st. 1. i 2. KZRH; sada čl. 127. st. 1. i 2. KZRH)

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud osudio opt. Z.M. na prestrogu kaznu.

Prema žalitelju, prvostepeni sud nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o okolnosti da je opt. Z.M. mentalno zaostala osoba, da su drugi optuženici iskorištavali takav psihički status opt. Z.M., a osim toga, prema žalitelju, prvostepeni sud nije cijenio okolnost da je opt. Z.M. bio angažiran u Hrvatskoj vojsci - koje okolnosti, prema žalitelju, opravdavaju osudu na "blažu kaznu", kako to predlaže žalitelj. Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud je opt. Z.M.a osudio na adekvatnu kaznu. O svim okolnostima koje ističe žalitelj u žalbi (prije svega, bitno smanjenoj uračunljivosti optuženika, a time i stupnju krivnje samog optuženika) prvostepeni sud jeste vodio računa prilikom odmjeravanja kazne optuženika, a ostale okolnosti, zbog načina izvršenja krivičnog djela, te okolnosti da je opt. Z.M. osuđivana osoba, nisu takve prirode da bi zbog njih trebalo opt. Z.M.a osudi na blažu kaznu.

Kako razlog žalbe nije ostvaren, i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom iz čl. 376. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP (sada čl. 366. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP) nisu nađene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženika, odlučeno je kao u izreci, a temeljem čl. 384. ZKP (sada čl. 374. ZKP).

Na žalbu državnog odvjetnika.

Ovaj žalitelj se žali - osim zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući di presude - zbog visine utvrđene kazne opt. H.G. za djelo pod toč. 2. izreke pobijane presude, a uslijed toga i jedinstvene kazne, no kako je zbog tog djela ukinuta presuda, to je u tom dijelu žalba bespredmetna, kako je to već gore navedeno.

U pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da prvostepeni sud u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude (u odnosu na opt. S.I. i opt. Z.M.a) pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Naime, prvostepeni sud u obrazloženju pobijane presude utvrđuje (i zaključuje) "da opt. S.I. i opt. Z.M. u izvršenju krivičnog djela nisu učestvovali niti su imali ikakvu ulogu...", pa je i iz tog razloga obojicu optuženika oslobodio optužbe.

Takav zaključak prvostepenog suda, barem za sada, je pogrešan. Iz obrane opt. H.G. i iskaza svjedoka D.D., a i iz iskaza ošt. K.E. proizlazilo bi da je dinamika čitavog događaja (i onog u gostionici i onog ispred gostionice) takva da određena uloga obojice optuženika u učinu krivičnog djela postoji. Da li se radi o suizvršiteljstvu (sa opt. Ho.G. ) ili saučesništvom (podstrekavanje ili pomaganje opt. H.G. ) to je drugo pitanje, koje se ima raspraviti u ponovljenom postupku. Konačno, kako je ovaj drugostepeni sud ukinuo pobijanu presudu u odnosu na toč. 2. izreke pobijane presude, u odnosu na opt. H.G., biti će potrebno u cjelini sagledati kakav je položaj svakog od optuženika bio u izvršenju terećenog krivičnog djela - a nakon toga ocijeniti o kakvom se krivičnom djelu radi i o kakvom učešću optuženika u krivičnom djelu.

U ponovljenom postupku za djelo iz čl. 34. st. 2. KZRH, prvostepeni sud će ponovno izvesti sve već jednom izvedene dokazne, sa posebnom pažnjom ocijenit će obranu opt. H.G., iskaz svj. D.D. i iskaz ošt. K.E., te će nakon toga, savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza utvrditi činjenično stanje na kojem će temeljiti novu odluku, a koju će valjano obrazložiti u smislu odredbe čl. 357. st. 7. ZKP (sada čl. 347. st. 7. ZKP).

U Zagrebu, 9. lipnja 1993.g.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Frančula mr. Rudolf v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)