Legislator Case Law & Legislation
Rev-2465/2012-2 AI generated

Rev-2465/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-2465/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari I. tužiteljice Đ. Š., II. tužiteljice I. Š. i III. tužitelja M. Š., svi iz D. S., svi zastupani po punomoćniku D. J., odvjetniku u R., protiv tužene Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, građansko – upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. do III. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, posl. broj Gž-58/2011-2 od 19. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Gračacu, posl. broj P-117/09 od 19. listopada 2009., u sjednici održanoj 6. ožujka 2018.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-2465/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude reviziju su u smislu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 – dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) podnijeli I. do III. tužitelji iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2465/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari I. tužiteljice Đ. Š., II. tužiteljice I. Š. i III. tužitelja M. Š., svi iz D. S., svi zastupani po punomoćniku D. J., odvjetniku u R., protiv tužene Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, građansko – upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. do III. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, posl. broj Gž-58/2011-2 od 19. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Gračacu, posl. broj P-117/09 od 19. listopada 2009., u sjednici održanoj 6. ožujka 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija I. tužiteljice Đ. Š., II. tužiteljice I. Š. i III. tužitelja M. Š. protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, posl. broj Gž-58/2011-2 od 19. siječnja 2011., odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev I. do III. tužitelja za isplatu naknade štete od 1,050.000,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama od utuženja pa do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom obvezani su tužitelji naknaditi tuženoj parnični trošak od 52.500,00 kn (st. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba I. do III. tužitelja, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su u smislu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 – dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) podnijeli I. do III. tužitelji iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužitelja.

Revizija I. do III. tužitelja nije osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. toga Zakona.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 392. st. 1. ZPP.

Predmet spora je tužbeni zahtjev I. do III. tužitelja za isplatu naknade štete od 1.050,000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od utuženja pa do isplate i to s osnova duševnih boli zbog smrti njima bliske osobe pok. Đ. Š. iz D. S., a koji je smrtno stradao 10. kolovoza 1995. tijekom vojno redarstvene akcije Oluja u mjestu D. S. Tužitelji su tijekom postupka tvrdili da su pok. Đ. Š. ubili pripadnici Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga.

Drugostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenice:

- da je pok. Đ. Š. ubijen ..., te

- da je tužba I. do III. tužitelja podnesena u ovom postupku 21. svibnja 2007.

Na utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prigovor zastare, te kada je odbio predmetni tužbeni zahtjev I. do III. tužitelja.

Zakonom o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03) uređena je odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. uzrokovali pripadnici Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj i redarstvenoj službi ili u vezi s tom službom (čl. 1.) i to na način da je Republika Hrvatska po općim pravilima o odgovornosti za štetu odgovara samo za onu štetu iz čl. 1. toga Zakona koja nema karakter ratne štete (čl. 2.).

Člankom 5. netom navedenog Zakona određeno je da ako je zastarijevanje naknade štete počelo teći prije 6. studenog 1999. ono nastavlja teći nakon stupanja na snagu toga Zakona, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Člankom 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) a koji Zakon se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Prema st. 2. istog zakonskog članka potraživanje naknade uzrokovane štete u svakom slučaju zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala.

Kako je po utvrđenju drugostupanjskog suda predmetna šteta tužiteljima nastala ..., pravilno je drugostupanjski sud utvrdio da je do 6. studenog 1999. (kada je na temelju odredbe čl. 5. prije navedenog Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata zaustavljeno zastarijevanje prošlo 4 godine i 2 mjeseca i 27 dana, te da je od stupanja na snagu netom navedenog Zakona (31. srpnja 2003., pa do podnošenja tužbe 21. svibnja 2007. proteklo još 3 godine 9 mjeseci i 21 dan), odnosno ukupno 8 godina i 16 dana.

Dakle, u konkretnom slučaju od trenutka nastanka predmetne štete pa do podnošenja tužbe protekao je objektivni petogodišnji zastarni rok iz čl. 376. st. 2. ZOO, pa je dakle, pravilno drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je već i iz tog razloga odbio predmetni tužbeni zahtjev I. do III. tužitelja.

Nisu u pravu I. do III. tužitelji kada smatraju da je u konkretnom slučaju valjalo u pogledu zastare predmetnog potraživanja primijeniti odredbu čl. 387. st. 1. ZOO. Prema navedenoj zakonskoj odredbi kada je šteta uzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru krivičnog gonjenja.

Prema navedenoj zakonskoj odredbi riječ je dakle, o dodatnoj zaštiti oštećenika, jer predviđa da kada je šteta uzrokovana kaznenim djelom, a za kazneno gonjenje je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja. No, taj dulji zastarni rok smije se primijeniti samo onda kad je kaznenom presudom utvrđeno da šteta potječe od kaznenog djela. S toga ovu iznimku predstavlja pravo parničnog suda utvrditi je li šteta uzrokovana kaznenim djelom samo kad su postojale procesne smetnje zbog koje se protiv odgovorne osobe nije mogao provesti kazneni postupak.

Okolnost da bi počinitelji kaznenog djela čijim izvršenjem je ubijen sada pok. Đ. Š., ostali nepoznati, (na što ukazuje I. do III. tužitelji) nije procesna smetnja za provođenje kaznenog postupka, a radi koje bi se u konkretnom slučaju trebao primijeniti zastarni rok iz čl. 377. st. 1. ZOO.

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija I. do III. tužitelja, a niti razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, to je predmetnu reviziju I. do III. tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 6. ožujka 2018.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.