Gž-460/2016-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-460/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vicka Prančića kao predsjednika vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Nataše Jerković kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. B., OIB: ..., S., O., zastupan po punomoćniku/odvjetnik J. A. M., S., protiv tuženika 1. A. K., OIB: ..., 2. R. H. pok E., OIB: ..., zastupani po punomoćniku/odvjetnik M. K. M., S., radi utvrđenja ništavosti i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom poslovni broj 63 P-668/2015 od 11. prosinca 2015., na sjednici vijeća održanoj dana 5. svibnja 2016.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu , Stalna služba u Imotskom poslovni broj 63 P-668/2015 od 11. prosinca 2015.

Obrazloženje

Prvostupanjskom pobijanom presudom točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ugovor o diobi bračne stečevine od dana 02 listopada 2001 godine, broja solemnizacije OU-307/2011 javne bilježnice M. P. ništav.

2. Utvrđuje se da je tužitelj spram tuženika vlasnik za daljnjih 1/2 nekretnine čestice zemljišta 1727/11 i 1727/14, Z.U 1505 K.O. O. te je ovlašten temeljem ove presude izvršiti uknjižbu prava vlasništva uz istodobni izbris tog prava vrhom čestice zemljišta 1727/11 i 1727/14 Z.U 1505 K.O. O. i to 3/8 dijela tužene ad 1 te 1/8 dijela tuženika ad 2. na svoje ime."

Točkom II. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženima troškove postupka u roku od 15 dana u iznosu od 20.625,00 kuna.

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga, bitne povrede Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da se pobijana presuda kao nezakonita ukine te vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu budući da presuda sadrži jasne valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te se ista ne može ispitati.

Istovremeno ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normirani odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

Predmet postupka je utvrđenje da je Ugovorom o diobi bračne stečevine od dana 2.listopada 2001. godine broj solemnizacije OU-307/11 javne bilježnice M. P. ništav, te utvrđenje da je tužitelj spram tuženika vlasnik za daljnjih ½ nekretnina čestice zemljišta 1727/1 i 1727/14. ZU-1505 k.o. O., te ovlaštenje da temeljem presude izvrši uknjižbu prava vlasništva uz istodobni izbris toga prava sa imena tuženika.

Među strankama nije sporno:

- da su tužitelj i pok. S. (prednik tuženika) sklopili Ugovor o diobi bračne stečevine od 2. listopada 2001. godine pred javnom bilježnicom M. P., pod poslovnim brojem OU-307/02,

- da je M. B. umrla, te da su je naslijedili temeljem rješenja o nasljeđivanju O-276/09 Općinskim sudom u Splitu Stalna služba u Omišu tuženici,

- da su tuženici upisani kao suvlasnici 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 1727/111 i 1727/14 ZU 1505 k.o. O.,

- da iz Ugovora o diobi bračne stečevine proizlazi da su tužitelj i M. B. zajedničkim sredstvima i radom stekli vlasništvo čest. zem. 1727/11 i 1727/14 k.o. O.,

- da je ta imovina njihova bračna stečevina svako za po 1/2 dijela,

- da iz Ugovora proizlazi da su stranke osim podjele bračne stečevine dogovorili se i o obvezi tužitelja na uzdržavanju sada pok. M. B.,

- da će Ugovor podnijeti na solemnizaciju javnom bilježniku kao ovršnu ispravu, te da su Ugovor stranke potpisale,

- da je isti Ugovor javna bilježnica ovjerila, te da je potvrdila da privatna isprava ima snagu ovršno javno-bilježničkog karta u smislu članka 59. u svezi sa člankom 54. Zakona o javnom bilježništvu.

Iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da tužitelj traži da se utvrdi ništavost Ugovora o diobi bračne stečevine od 2. listopada 2001. godine broja solemnizacije broj OU-307/01 javne bilježnice M. P. iz razloga što ugovor ne zadovoljava javno-bilježničku formu propisanu zakonom jer su "u istom svi dijelovi koji su morali biti naznačeni slovima nisu među ostalim su to dijelovi članka 1. opis mjernih jedinica objekta dužine i površine, članka 2. i članak 3. suvlasnički omjeri te mjere metri i to površina te datumi, članka III. alikvotni dijelovi pisani su brojevima a ne slovima za vlasničku strukturu, člankom IV. iznosi potraživanja pisani su brojevima a ne slovima, a člankom VII. broj primjeraka ugovora pisan samo brojevima te datum je ispisan samo slovima baš kao i oznake članka na ugovoru su upisani brojevima rimskim a bez slova."

Odredbom članak 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) koji Zakon se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) normirano je da Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju i ako Zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ukoliko neka isprava nema značaj javne isprave posljedica toga nije ništavost kao sankcija, budući kao što je to već istaknuto odredba članak 103. stavka 1. ZOO-a ističe da je ugovor mora biti suprotan Ustavu prisilnim propisima te moralu društva.

Iz provedenog postupka ne proizlazi da je ugovor suprotan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralu društva. Žalbeni navod da je sud morao utvrditi ništetnost barem dijela ugovora koji se odnosi na uzdržavanje, koje povlači zato što ugovor nije u javno- bilježničkoj formi kako je to propisano Zakonom nije osnovan, jer činjenica što ugovor ne bi bio u propisanoj formi nema kao posljedice ništavost.

Međutim, bez obzira na istaknuto, ovaj sud utvrđuje da Ugovor ima propisanu formu, budući da je sklopljen i solemniziran, te opskrbljen klauzulom pravomoćnosti od 27. veljače 2004. upravo radi naplate novčane tražbine pravnog prednika tuženih M. B. Žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja, stoga je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana a prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a.

U Splitu 5. svibnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Vicko Prančić, v. r.