Rev-694/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-694/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP d.d. DP «Elektra» Požega, koju zastupa direktor S. P., protiv tuženika Općina Brestovac, koju zastupa generalni punomoćnik V. T., v.d. Državnog pravobranitelja Županije požeško-slavonske, radi isplate 11.961,42 kuna, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Požegi posl. br. Gž- 767/98 od 24. prosinca 1998. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, posl. br. P-811/97 od 30. lipnja 1998. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 12. prosinca 2001. godine,

r i j e š i o j e

Prihvaća se revizija tužitelja, te se ukidaju drugostupanjska presuda Županijskog suda u P. posl. br. Gž-767/98 od 24. prosinca 1998. godine, i prvostupanjska presuda Općinskog suda u P., posl. br. P-811/97 od 30. lipnja 1998. godine u pobijanom odbijajućem dijelu (st. III izreke), te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima postupka povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u P. posl. br. Gž- 767/98 od 24. prosinca 1998. godine, potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u P., posl. br. P-811/97. od 30. lipnja 1998. godine u odbijajućem dijelu u st. III izreke, kojom je odbijen tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 10.668,53 kn.

Protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Požegi, tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Predmet spora u ovom predmetu je obveza plaćanja troškova javne rasvjete tuženika Općine B. kao pravnog sljednika MZ S., V.S., P.B., O. i P., koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 13. Zakona o izmjenama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi («Narodne novine» br. 117/97), kojim Zakonom je Općina Brestovac preuzela sva prava i obveze navedenih mjesnih zajednica.

Tužitelj je potraživao od tuženika iznos od 11.961,42 kune koji iznos se odnosi na potrošenu električnu energiju za javnu rasvjetu u razdoblju od 07. veljače 1997. godine – 06. kolovoza 1997. godine.

U razdoblju od 07. veljače 1997. godine, pa do 15. srpnja 1997. godine važio je Zakon o komunalnom gospodarstvu («Narodne novine» 36/95) koji se počeo primjenjivati od 01. kolovoza 1995. godine, i koji javnu rasvjetu kao komunalnu djelatnost ne navodi u popisu komunalnih djelatnosti.

Uredbom o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu od 29. prosinca 1995. godine («Narodne novine» 109/95) nakratko je do 01. veljače 1996. godine javna rasvjeta uvrštena u popis komunalnih djelatnosti, kada je stupila na snagu Odluka o prestanku važenja Uredbe o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu («Narodne novine» 2/96. ) kojom Odlukom se ponovno počeo primjenjivati Zakon o komunalnom gospodarstvu, kojim javna rasvjeta nije bila uvrštena u popis komunalnih djelatnosti.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu («Narodne novine» br. 70/97) od 07. srpnja 1997. godine, a koji se primjenjuje od 15. srpnja 1997. godine javna rasvjeta ponovno je uvrštena u popis komunalnih djelatnosti.

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.292,89 kn sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka (nepobijani dio), dok je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 10.668,53 kune sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka (pobijani dio).

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 1.292,89 kn koji iznos se odnosi na razdoblje važenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu od 15. srpnja 1997. godine do 06. kolovoza 1997. godine, jer su smatrali da obaveza tuženika za plaćanjem troškova javne rasvjete proizlazi naprosto iz činjenice što je javna rasvjeta u tom razdoblju bila uvrštena na popis komunalnih djelatnosti, dok su preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 10.668,53 kune koji se odnosio na razdoblje od 07. veljače 1997. godine do 15. srpnja 1997. godine odbili zbog toga što u navedenom razdoblju javna rasvjeta Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije bila uvrštena u popis komunalnih djelatnosti.

Osnovani su revizijski prigovori tuženika kada tvrdi da je takav stav nižestupanjskih sudova pogrešan. Tužitelj pored ostaloga tvrdi da je tuženik u obvezi prema tužitelju za sporni iznos prema Ugovoru o isporuci električne energije odnosno Ugovoru o pristupanju koji su prednici tuženika sklopili s tužiteljem shodno tada važećim Općim uvjetima za isporuku električne energije.

Naime, i po ocjeni ovoga suda javnu rasvjetu treba smatrati komunalnom djelatnošću, iako odredbom čl. 3 Zakona o komunalnom gospodarstvu izričito nije bila uvrštena u komunalne djelatnosti, budući da to proizlazi iz sadržaja odredbe čl. 1. st. 2. tog Zakona, kojom je propisano da komunalna djelatnost predstavlja pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe, održavanje objekata, uređaja komunalne infrastrukture i dr. Osim toga prema odredbi čl. 13. i 14. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi («Narodne novine» br. 90/92) koji je stupio na snagu 30. prosinca 1992. godine, jedinice lokalne samouprave moraju voditi između ostaloga brigu o uređenju naselja, a javna rasvjeta zasigurno predstavlja jedan segment uređenja naselja, jer se pod javnom rasvjetom podrazumijeva upravljanje, održavanje objekata i uređaja za rasvjetljavanje javnih površina, javnih cesta koje prolaze kroz naselje i nerazvrstanih cesta.

Zbog navedenih razloga i po pravnom shvaćanju ovoga suda, bez obzira što u spornom razdoblju od 07. veljače 1997. godine do 15. srpnja 1997. godine u Zakonu o komunalnom gospodarstvu («Narodne novine» br. 36/95) nije izričito «javna rasvjeta»» utvrđena kao komunalna djelatnost, tuženik je kao pravni sljednik MZ S., V.S., P.B., O. i P. u obvezi plaćanja potrošene električne energije za javnu rasvjetu i u tom razdoblju.

Međutim, zbog ovako gore opisanog pogrešnog pravnog stava da u spornom razdoblju tuženik ne bi bio u obvezi plaćanja javne rasvjete, nižestupanjski sudovi nisu ni utvrđivali po kojem je pravnom osnovu tuženik u obvezi plaćanja javne rasvjete, te ako je, za koje razdoblje i u kojem iznosu je dužan podmiriti sporne troškove javne rasvjete.

U ponovljenom postupku će nižestupanjski sudovi u skladu sa izloženim utvrditi sve gore navedene odlučne činjenice i nakon toga donijeti valjanu i zakonitu odluku.

Iz navedenih je razloga temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91. i dr. - dalje ZPP) u pobijanom dijelu, nižestupanjske odluke ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 12. prosinca 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.