Rev-x-133/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 133/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz G. S., kojega zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & Š. iz Z., protiv 1.tuženika O. Z. d.d. Z., kojega zastupa punomoćnica K. K. po generalnoj punomoći broj Su-938/00 i 2.tuženika S. – K. d.o.o. Z., kojega zastupa punomoćnik D. C., mag. iur., radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2835/08-2 od 8. lipnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8032/99 od 28. studenoga 2007., u sjednici održanoj 8. svibnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2835/08-2 od 8. lipnja 2010. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu u Zagrebu poslovni broj P- 8032/99 od 28. studenoga 2007. kojom je odbijen prvo postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je … bilo zaključeno osiguranje života policom broj: … između tužitelja kao ugovaratelja osiguranja i 1.tuženika O. Z. d.d. kao osiguravatelja, te da se naloži tom tuženiku

čaju kune u odnosu

tužitelju isplatiti 22.353,69 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem te

na Euro tečajne liste Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od 28. svibnja 1999. do isplate i uz naknadu troška postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

Odbijen je i supsidijarno postavljen tužbeni zahtjev da je 2.tuženik S. – K. d.o.o. Z. dužan tužitelju isplatiti 22.353,69 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kune u odnosu na euro tečajne liste Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od 28. svibnja 1999. do isplate i uz naknadu troška postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači obje nižestupanjske presude u smislu žalbenih navoda te prihvati jedan od supsidijarno kumuliranih tužbenih zahtjeva te traži trošak postupka uključivši trošak žalbe i revizije sve sa zateznim kamatama ili da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu 1.tuženik isplati 22.353,69 € u kunskoj protuvrijednosti na temelju ugovora o osiguranju života, a ukoliko ne prihvati taj tužbeni zahtjev da prihvati tužbeni zahtjev da mu 2.tuženik naknadi štetu u istom iznosu i u revizijskoj fazi postupka je sporno jesu li posljedice štetnog događaja od … pokrivene sklopljenim ugovorom o osiguranju, odnosno je li za tužitelja nastala šteta krivnjom E. V. koja je u vrijeme sklapanja ugovora bila zastupnica 2.tuženika i u tom svojstvu sklapala ponude za 1.tuženika.

Primjenom odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP koja nije ostvarena.

U obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama.

Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Prema čl. 220. st. 2. ZPP koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica rješava sud.

Nižestupanjski sudovi su primjenom spomenutih odredbi ZPP proveli dokaze koji su bili od odlučnog značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke i za svoju odluku naveli jasne i razumljive razloge pa ne postoje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. i čl. 220. ZPP na koje ukazuje revident. Revident daje svoju ocjenu provedenih dokaza osobito iskaza svjedokinje E. V. kojim navodima ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog kojeg razloga nije dopušteno izjaviti reviziju kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

- da je tužitelj pretrpio tjelesne ozljede … uslijed kojih je zaostao trajni invaliditet,

- da je neutvrđenog dana, nakon štetnog događaja od … potpisao policu životnog osiguranja broj: … te time dao ponudu za sklapanje tog ugovora 1.tuženiku i uplatio prvu premiju, te mu je naknadno 1.tuženik dostavio policu osiguranja u kojoj je kao početak osiguranja naznačen …,

- da je 808,00 kn koji iznos predstavlja prvu premiju predao E. V. koja je u to vrijeme bila zastupnica 2.tuženika i u tom svojstvu sklapala ugovore o osiguranju života za 1.tuženika, koja je spomenuti iznos uplatila na poštu …,

- da je uplatnica na taj iznos bila krivotvorena zbog čega je 1.tuženik stornirao spornu policu te je M. V. (majka E. V.) prvu ratu po spornoj polici platila u šest obroka u razdoblju od … do … nakon čega je … sporna polica za osiguranje života tužitelja ponovno aktivirana,

- da je tužitelj od 1.tuženika zatražio naknadu štete iz štetnog događaja …, te da je 1. tuženik odbio isplatiti ugovoreni iznos.

Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan prema 1.tuženiku smatrajući da u vrijeme štetnog događaja nije bio sklopljen ugovor o osiguranju života na koji se tužitelj poziva. Smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan ni protiv 2. tuženika jer tužitelj nije zastupnici 2.tuženika (E. V.) dao iznos premije kako navodi u tužbi 27. veljače 1998. već nakon štetnog događaja, čime njenim ponašanjem nije pretrpio nikakvu štetu povodom predmetnog štetnog događaja koji je nastupio prije plaćanja premije. Zato nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 170. ZOO jer šteta tužitelju nije uzrokovana radnjom E. V. kao zastupnice 2.tuženika.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 898. st. 2. Zakona o obveznim odnosima prema 1.tuženiku, a u odnosu na 2.tuženika smatrajući da činjenica što djelatnica 2.tuženika nije pravovremeno uplatila premiju osiguranja nije u uzročnoj vezi sa štetom koju tužitelj trpi neplaćanjem osigurane svote.

Odredbom čl. 898. st. 1. i 2. ZOO propisano je:

„Događaj s obzirom na koji se sklapa ugovor o osiguranju (osigurani slučaj) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od volje ugovaratelja. Ugovor o osiguranju je ništav ako je u trenutku njegova sklapanja već nastao osigurani slučaj ili je bio u nastupanju ili je bilo izvjesno da će nastupiti ili ako je već tada bila prestala mogućnost da on nastane.“

Iz provedenog postupka proizlazi da su stranke sklopile ugovor o osiguranju života na temelju police životnog osiguranja broj: … nakon … kada je tužitelj pretrpio ozljede tj. kada je već nastao osigurani slučaj.

Prema odredbi čl. 7. st. 3. Uvjeta osiguranja života 1.tuženika koji su sastavni dio police ugovor je sklopljen kada je ponuditelj dao ponudu i uplatio premiju ili njezin prvi obrok.

Pravilno je pravno stajalište drugostupanjskog suda da je ugovor o osiguranju života koji su sklopili 1.tuženik i tužitelj ništav za štetni događaj na koji se tužitelj poziva, jer je u vrijeme kada je tužitelj (ili njegova supruga) ispunjavao i potpisao ponudu za osiguranje već je nastupio osigurani slučaj, a tužitelj je radi zadobivenih povreda, već bio smješten u Traumatološku bolnicu u Zagrebu. Zato nije osnovan njegov tužbeni zahtjev da mu 1.tuženik isplati spornu svotu.

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev i prema 2.tuženiku, jer su pravilno ocijenili da zastupnica tuženika 2.tuženika E. V. nije uzrokovala štetu tužitelju pa nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 170. ZOO za naknadu štete.

Za štetni događaj tužitelja od … nisu od odlučnog značenja činjenice tko je potpisao ponudu tužitelja on osobno ili njegova supruga, niti je li djelatnica 2.tuženika pravovremeno platila premiju ili ne, kao niti storniranje te nakon toga ponovno reaktiviranje police, jer su u pravu nižestupanjski sudovi da je ugovor o osiguranju po polici broj: … ništav, jer je sklopljen nakon dana kada je nastupio osigurani slučaj. Zbog toga činjenica je li djelatnica 2.tuženika E. V. pravovremeno uplatila premiju osiguranja ili ne, nije u uzročnoj vezi sa štetom koju tužitelj trpi neplaćanjem osigurane svote pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev prema 2.tuženiku.

Na revizijske navode se ističe da je 1.tuženik sklopio s tužiteljem ugovor o osiguranju i dostavio mu policu ne znajući za nastup štetnog događaja (osiguranog slučaja) od … jer ga je tužitelj o tome obavijestio tek u … zbog toga je drugostupanjski sud pravilno ocijenio da je u smislu odredbe čl. 898. st. 2. ZOO u vrijeme sklapanja ugovora već nastao osigurani slučaj te je ugovor o osiguranju ništav te stoga tužitelj za štetni događaj od … neosnovano traži isplatu premije.

Kako ne postoje razlozi na koje ukazuje revident, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je Vrhovni sud Republike Hrvatske primjenom odredbe čl. 393. ZPP odbio reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 8. svibnja 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.