Croatian Supreme Court dismisses employer's appeal, upholding union officer's non-dismissal due to lack of union consent.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia rejected the employer's appeal against a lower court ruling that found the dismissal of a union officer invalid. The court confirmed that the officer could not be dismissed without the union's consent, as required by labor law, and that the lower courts correctly applied this rule. Consequently, the dismissal was deemed inadmissible, and the employee was ordered to be reinstated with back pay.
Legislator headnote
AI generatedčl. 392. ZPP; čl. 190. Zakona o radu: A dismissal of a union representative is invalid without the union's consent, and an appeal based on factual errors regarding such a dismissal is inadmissible if the lower courts correctly applied the statutory prohibition.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 379/06-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Z. iz M., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku iz P., protiv tuženika Đačkog doma P. iz P., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz P., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 31. siječnja 2006., broj: Gž-33/06, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 10. studenog 2005., broj: P-84/05, u sjednici održanoj dana 17. listopada 2006.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika se kao neosnovana odbija.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno da odluka o otkazu ugovora o radu Klasa: 003-08/04-01-15, Urbr: 2177-53-01-04-02 od 09. prosinca 2004. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao 17. travnja 2005., te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na poslove odgajatelja, sve u roku od 8 dana. Nadalje je suđeno da je tuženik obvezan platiti tužitelju naknadu izgubljene plaće u bruto iznosu od 6.100,73 kn mjesečno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom pobliže označenom u toč. II. izreke presude suda prvog stupnja, te da tužitelju na ime troškova ovog postupka plati iznos od ukupno 5.490,00 kn u roku od 8 dana.
Protiv presude suda drugog stupnja tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske presudu Županijskog suda u Požegi i presudu Općinskog suda u Požegi ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno pobijanu presudu preinači tako što će tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.
Protivna stranka nije dostavila odgovor na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Odredbom čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) je propisano da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11., jer presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Izreke presuda nisu nerazumljive, ne proturječe same sebi i danim razlozima, a sadrže razloge o odlučnim činjenicama i ti razlozi nisu nejasni niti proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
Revizijom se ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje a iz tih se razloga po odredbi čl. 385. ZPP-a revizija ne može izjaviti.
U tijeku postupka je utvrđeno da je tužitelj u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bio predsjednik sindikalne podružnice sindikata Preporod kod tuženika, da je sindikat odbio dati suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju kao sindikalnom povjereniku.
S obzirom na iznijeta utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili kad su utvrdili da je navedena odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, jer se sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata ne može otkazati ugovor o radu kako je to i propisano odredbom čl. 190. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 137/04 – pročišćeni tekst).
Nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 09. prosinca 2004. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao 17. travnja 2005., te su pravilno naložili tuženiku da tužitelja vrati na poslove odgajatelja i obvezali tuženika da tužitelju plati naknadu izgubljene plaće.
Iz iznijetih razloga temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 17. listopada 2006. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.