Revr-322/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 322/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. F. iz D., kojeg zastupa punomoćnica K. J., odvjetnica u R., protiv tuženika C. R. d.o.o. K., kojeg zastupa punomoćnica L. D., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3965/2014-2 od 26. listopada 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2784/10 od 29. travnja 2014., u sjednici održanoj 27. rujna 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 13.320,00 kuna na ime neisplaćenih terenskih dodataka za razdoblje od listopada 2007. do ožujka 2009. sa zateznom kamatom kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude, a tužitelju je tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.648,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2014. do isplate, u roku od 8 dana.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu ili ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Stranka u izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, sukladno odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i s tim u vezi dopuštenosti izvanredne revizije potrebno je da izvanredna revizija ispunjava sljedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i revident u reviziji mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP i čl. 382. st. 3. ZPP, a samim time niti uvjeta za upuštanje revizijskog suda u ispitivanje osnovanosti izvanredne revizije.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja, koji je zaposlenik tuženika, koji na temelju tuženikove Odluke o rasporedu radnika obavlja poslove u C. D., za isplatu 13.320,00 kuna po osnovi neisplaćenih terenskih dodataka za razdoblje od listopada 2007. do ožujka 2009. te po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da rad tužitelja u C. D. ne predstavlja rad na terenu nego u izdvojenoj poslovnoj jedinici tuženika C. R. d.o.o. K. zbog čega tužitelj nema pravo na isplatu terenskih dodataka sukladno čl. 56. st. 1. tuženikovog Pravilnika o radu te da vrijeme koje tužitelj utroši u dolazak na posao i odlazak s posla ne predstavlja prekovremeni rad.

Revident u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude postavlja pravno pitanje: „Da li porezni propisi – Pravilnik o porezu na dohodak (NN 95/05) može derogirati odredbu čl. 12. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZR), odnosno pravilo da se za radnika uvijek mora primijeniti najpovoljnije pravo?“.

Kao razlog važnosti postavljenog pravnog pitanja tužitelj se poziva na niz presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to broj: Revr-528/08 od 10. veljače 2009., broj Revr- 402/07 od 18. srpnja 2007., broj Revr-607/06 od 29. svibnja 2007., broj Revr-391/07 od 6. lipnja 2007., broj Revr-614/06 od 30. svibnja 2007., broj Revr-149/07 od 8. ožujka 2007., broj Revr-544/07 od 17. rujna 2007., broj Revr-106/07 od 30. svibnja 2007. i broj Revr-1062/10 od 27. listopada 2010.

Odlučujući o dopuštenosti tužiteljeve izvanredne revizije ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP jer tužitelj u reviziji nije izložio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim toga, predmetna revizija je sastavljena kao redovna revizija podnesena zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Također ovdje treba reći da iako se revident u reviziji pozvao na naprijed navedene odluke ovoga suda, pozivanje na te odluke po ocjeni ovoga suda ne predstavlja iznošenje relevantnih navoda kojima bi revident obrazložio važnost u reviziji postavljenog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer se u tim odlukama ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom predmetu.

Budući da u predmetnoj reviziji nisu izloženi valjani razlozi zbog kojeg revident smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to prema ocjeni ovog suda predmetna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. stavak 3. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. rujna 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.