I Kr-73/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 73/1997-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Gudelj Milana, Jelić Katice i Klarić-Baranović Senke, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. G. I. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 15. travnja 1997. K-56/93 (Kv-68/97), u sjednici održanoj 3. lipnja 1997.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev G. K., majke osuđenika, za izvanredno ublažavanje kazne os. G. I..

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom Vojnog suda u Zagrebu od 23. svibnja 1995. K-56/93, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. kolovoza 1995. Kž-487/95 os. G. I. osuđen je zbog krivičnog djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od šest godina.

Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske br. PA3-2/96 od 29. svibnja 1996. osuđenik je pomilovan na način da mu je izrečena kazna zatvora umanjena za osam mjeseci, a Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske br. … od 20. veljače 1997. osuđenik je ponovno pomilovan za još osam mjeseci i sada se nalazi na izdržavanju kazne u Okružnom zatvoru Pula.

Dana 9. srpnja 1996. majka osuđenika, G. K., podnijela je zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne osuđeniku, u kojem kao nove okolnosti navodi svoju bolest i teško imovinsko stanje.

Dostavljajući spis sa zahtjevom za izvanredno ublažavanje kazne osuđeniku, Županijski sud u Gradu Zagrebu je predložio, da se zahtjev odbije, a takvo mišljenje su izrazili i županijski državni odvjetnik iz Zagreba i državni odvjetnik Republike Hrvatske.

I Kr 73/1997-3

Zahtjev nije osnovan.

Narušeno zdravstveno stanje osuđenikove majke, koja prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji boluje od šećerne bolesti, nije takva okolnost koja bi sama za sebe očito dovela do blaže osude upravo daje i postojala u vrijeme izricanja presude, ako se ima u vidu težina počinjenog krivičnog djela zbog kojeg je osuđenik oglašen krivim i osuđen.

S druge strane, pogoršanje imovinskih prilika u obitelji osuđenika nužna je i predvidiva posljedica njegova odlaska na izdržavanje kazne, pa ni ova okolnost ne može predstavljati osnovu za izvanredno ublažavanje kazne.

Kako dakle nije udovoljeno zakonskim uvjetima iz čl. 399. ZKP za izvanredno ublažavanje kazne osuđeniku, trebalo je na temelju čl. 401. st. 6. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 3. lipnja 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana, v.r.

Zmajević mr. Branko, v.r.