Revr-1892/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1892/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. F. iz G. S., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstva unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Jastrebarskom, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr-140/09-2 od 10. srpnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P-591/08 od 25. ožujka 2009., u sjednici održanoj 28. listopada 2010.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 915,00 kn sa zakonskom kamatom od 17. svibnja 2007. do isplate (toč. I. izreke) i naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak (toč. II. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe (toč. II. izreke).

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavio tužitelj na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i ukine u cijelosti pobijanu presudu, te predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Revident se u reviziji kao temelj za podnošenje revizije, poziva na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti tzv. izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP navedeno je da je jedan od slučajeva, kad se smatra da je pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, ako je o tom pitanju sud već zauzeo shvaćanje, ali je odredba drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanje.

U reviziji je istaknuto da je sporno materijalnopravno pitanje u ovoj pravnoj stvari pravo tužitelja na naknadu troškova podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, a sporno postupovnopravno pitanje je nadležnost suda da odlučuje o tom pitanju.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su tužitelju sukladno presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P-60/05 od 14. lipnja 2005. isplaćeni dodaci na plaću u neto iznosu od 11.168,98 kn sa zakonskom kamatom i troškovi parničnog postupka u iznosu od 4.758,00 kn sa zakonskom kamatom,

- da je tužitelj 17. svibnja 2007. uputio Općinskom državnom odvjetništvu u Samoboru zahtjev za mirno rješenje spora, tražeći da tuženica uplati iznose obveznih doprinosa, poreza i prireza na navedeni neto iznos plaće (11.168,98 kn),

- da je tuženica izvršila obračun i uplatu zatraženih poreza, prireza i doprinosa 30. kolovoza 2007.,

- da je zahtjev za mirno rješenje spora od 17. svibnja 2007. sastavio punomoćnik tužitelja, a trošak sastava tog zahtjeva iznosio je 915,00 kn, a koji iznos tuženica nije tužitelju platila.

Iz tih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili tužbeni zahtjev neosnovanim i na temelju čl. 83. st. 5. Zakona o radu odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

Nižestupanjski sudovi utvrdili su da se radi o sudskoj nadležnosti.

Ocjena sudova je da se u konkretnom slučaju ne radi o parničnom trošku u smislu čl. 151. st. 1. i 2. ZPP, jer isti troškovi nisu nastali u tijeku, a niti u povodu parnice, budući da do pokretanja parničnog postupka, nakon podnošenja tužiteljevog prijedloga za sklapanje nagodbe, nije ni došlo. Pored toga, da se u ovom predmetu radi o imovinskom građanskopravnom sporu (odvjetnička nagrada za sastav prijedloga za izvansudsko rješenje spora), pa je stvarno nadležan općinski sud (čl. 1. i 34. st. 2. ZPP).

Troškovi koji su tužitelju nastali u izvansudskom postupku, budući se ne radi o parničnom trošku, dužan je snositi sam tužitelj (koji je i angažirao punomoćnika odvjetnika za navedenu radnju), time da te troškove ne snosi druga strana izvansudskog postupka.

O tom materijalnopravnom pitanju zbog kojeg je revizija podnesena, ovaj revizijski sud je već zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009., kojim je utvrdio da stranka ima pravo na naknadu troškova podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, sukladno odredbi čl. 186.a/ ZPP, ako je zahtjev za mirno rješenje spora procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u parničnom postupku. Ako stranka nije pokrenula parnicu, ima pravo na naknadu troškova podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, ako je taj trošak određeno zatražila u samom zahtjevu ili najkasnije do završetka postupka za mirno rješenje spora.

Na taj način izmijenjeno je pravno shvaćanje zauzeto u predmetu ovoga suda poslovni broj Revr-99/09 na koju se odluku revident poziva.

U konkretnoj pravnoj stvari se radi o potraživanju naknade za sastav prijedloga za mirno rješenje spora po odvjetniku, a u odnosu na zahtjev za mirno rješenje spora od 15. svibnja 2007. radi naplate poreza, prireza i obveznih doprinosa na odgovarajuće račune predviđene u tu namjenu. Također je nesporno da je tužitelju prije toga, presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P-60/05 od 14. lipnja 2005. dosuđena netto razlika plaće za sporno razdoblje.

Prema pravnom stajalištu ovog suda u slučaju kada tužitelj potražuje naknadno razliku između brutto i netto plaće i to na način da u zahtjevu za mirno rješenje spora traži uplatu iznosa poreza, prireza i obveznih doprinosa na račune nadležnih tijela, ne radi se o potraživanju i sporu koji bi u smislu čl. 1. i čl. 16. ZPP bio u sudskoj nadležnosti.

Naime, sukladno čl. 86. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja ("Narodne novine", broj 147/02, 175/03 i 177/04 – dalje: Zakon o doprinosima) naplata u slučaju neplaćanja doprinosa u propisanim rokovima, postupak povrata iznosa doprinosa plaćenih bez pravne osnove, jamstva, nadzor zakonitosti obračunavanja i plaćanja, žalbeni postupak, otpis nenaplaćenih doprinosa i odgoda plaćanja provodi se na način propisan Općim poreznim zakonom ("Narodne novine", broj 127/00, 86/01i 150/02 – dalje: OPZ). Prema čl. 83. st. 1. Zakona o doprinosima rješenje o mjesečnom iznosu osnovice i doprinosa donosi porezna uprava na temelju podataka o stjecanju svojstva osiguranika što ga utvrđuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). OPZ u čl. 1. regulira da se tim zakonom uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i javnim davanjima, a u čl. 2. st. 1. OPZ određuje se da su javna davanja između ostalih, porezi i doprinosi.

Dakle, porezna uprava je nadležna u upravnom postupku za naplatu doprinosa iz plaće i poreza na dohodak uključujući doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju, porez i prirez.

Dakle, nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj 114/03 – dalje: ZIDZR) kada je u čl. 22. izmijenjena odredba čl. 83. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01 – dalje: ZR) je određeno da je plaća u smislu ZR plaća u brutto iznosu. Navedenom izmjenom kao i kasnije čl. 129. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 85/05) koji je dopunio ZPP čl. 433. a. propisana je mogućnost da radnik potražuje u sudskom postupku brutto plaću, ali ne i da nakon što je radnik ostvario potraživanje netto plaće (kao što je slučaj u ovom postupku) da traži uplatu poreza i doprinosa od poslodavca na račune nadležnih tijela. Takva potraživanja su po pravnom shvaćanju ovoga suda, a obzirom na odredbe Zakona o doprinosima i OPZ u nadležnosti upravnih tijela i koji su nadležni za njihovo utvrđivanje, naplatu te na taj način i zaštitu prava radnika.

Prema čl. 392. a. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizija i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena, stoga ostali navodi revizije nisu razmatrani.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužitelja odbili sa zahtjevom za trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora jer se ne radi o parničnom trošku u smislu čl. 151. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP u svezi tbr. 28. Tarife, jer zahtjev za mirno rješenje spora u ovoj pravnoj stvari nije bio potreban obzirom da tako postavljeni zahtjev se ne bi niti mogao ostvarivati u parnici.

Stoga je valjalo temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. listopada 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.