II Kž-241/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-241/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Marijana Hranjskog i Milana Gudelja, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. P. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u vezi čl. 33. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženika, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 18. ožujka 1999. godine br. K-185/99, o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podnijete optužnice državnog odvjetnika, u sjednici održanoj 22. travnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. G.P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem raspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 104. st. 3. u vezi čl. 107. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor protiv opt. G.P. po čl. 102. st. 2. t. 1. ZKP/97, u tijeku postupka nakon podnijete optužnice državnog odvjetnika protiv njega zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u vezi čl. 33. st. 1. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu opt. G.P., po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj da ne postoje zakonski osnovi za produljenje pritvora protiv njega po toč. 1. st. 2. čl. 102. ZKP/97, a osim toga da nije počinio kazneno djelo iz optužnice.

Suprotno tome, pravomoćnom optužnicom državnog odvjetnika (list spisa, br. 54) žalitelj se tereti zbog kvalificiranog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz čl. 218. st. 2. u vezi čl. 33. st. 1. KZ, čime je osnovano sumnjiv da je počinio to kazneno djelo, pa je time ostvaren opći zakonski preduvjet (čl. 102. st. 2. ZKP/97) da se protiv njega može uopće odrediti, odnosno produljavati pritvor. Da li je on doista i počinio to kazneno djelo ne može biti predmetom ocjene u ovoj fazi kaznenog postupka preispitivanja odluke o pritvoru, nego je to stvar raspravnog vijeća suda prvog stupnja koje će o tome odlučiti nakon provedene rasprave.

Iz sadržaja spisa predmeta (list br. 28 i 30) proizlazi da je žalitelj znao za provođenje ovog kaznenog postupka protiv njega, te da je sudu prijavio adresu boravka u Z., G. .., a nakon toga ipak nije boravio na toj adresi i bio je nedostupan sudu sve do 21. siječnja 1999. godine (list spisa, br. 69) kada je uhićen po raspisanoj tjeralici za njime i to u okolnostima kada je napuštao državni teritorij RH.

Slijedom toga očito je da je žalitelj izbjegavao provođenje ovog kaznenog postupka protiv njega, a to je okolnost koja upućuje na opasnost od bijega, ako bi boravio na slobodi, čime bi onemogućio neometano provođenje i dovršetak ovog kaznenog postupka, pa je time ostvaren zakonski osnov za primjenu mjere pritvora protiv njega po toč. 1. st. 2. čl. 102. ZKP/97. Stoga je pravilno pobijanim rješenjem produljen pritvor protiv njega po toj pritvorskoj osnovi.

Činjenice koje žalitelj s tim u vezi ističe u žalbi tj. da se radilo o pogreški dostavljača (jer mu nije pravilno izvršio dostavu poziva za raspravu kod suda), nisu bilo čime učinjene vjerodostojnim, te se ne mogu kao takve prihvatiti osnovom za ukidanje pritvora protiv njega.

Slijedom istaknutog, pobijano je rješenje pravilno i na zakonu utemeljeno, te je o žalbi i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 22. travnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Katica Jelić v.r.