Rev-1282/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Z. iz D., zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku iz V., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku iz O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-730/07-3 od 12. ožujka 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji br. P-188/05 od 18. prosinca 2006., u sjednici održanoj dana 9. listopada 2008.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1282/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Sukladno odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) revizijski sud je pobijanu presudu ispitao u okviru razloga određeno navedenih u reviziji.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1282/07-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Z. iz D., zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku iz V., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku iz O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-730/07-3 od 12. ožujka 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji br. P-188/05 od 18. prosinca 2006., u sjednici održanoj dana 9. listopada 2008.,
r i j e š i o j e:
Ukidaju se presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-730/07-3 od 12. ožujka 2007. i Općinskog suda u Županji br. P-188/05 od 18. prosinca 2006. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju plati ukupan iznos od 209.737,35 kuna i to na ime pretrpljenih fizičkih bolova 2.000,00 kuna, na ime pretrpljenog straha 2.000,00 kuna, na ime materijalne štete na teretnom automobilu 39.145,00 kuna, na ime izmakle koristi za razdoblje od 29. kolovoza 2004. do 9. srpnja 2006. iznos od 166.592,35 kuna a sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2006. kao dana presuđenja pa do isplate. Tužitelj je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa a tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 29.400,00 kuna.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.
Protiv pravomoćne presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavio tuženik pozivajući se na bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešnu primjenu materijalnog prava, predlažući da se revizija prihvati a nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje a podredno da se preinači pobijana presuda i djelomično odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom s time da se naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi razmjerno prouzročeni trošak parničnog postupka.
Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.
Revizija je osnovana.
Sukladno odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) revizijski sud je pobijanu presudu ispitao u okviru razloga određeno navedenih u reviziji.
Nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da je tužitelj sudjelovao u prometnoj nezgodi dana 9. kolovoza 2004. koju je prouzročio umješač L. M. iz Š. koji je upravljao neregistriranim i neosiguranim traktorom, sijedom čega je tuženik temeljem čl. 91. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj 46/97 – pročišćeni tekst, 116/99, 11/02) pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi utvrđuju da je štetnik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, odnosno da je tuženik odgovoran naknaditi učinjenu štetu tužitelju koja se sastoji od nematerijalne i materijalne štete.
Prvostupanjski sud tako prihvaća iskaz tužitelja a ne prihvaća iskaz umješača u pogledu načina nastanka štetnog događaja, dok u odnosu na nalaz i mišljenje prometnog vještaka prvostupanjski sud samo citira zaključak vještaka da je uzrok nastanka prometne nesreće neoprezna radnja promjene pravca kretanja oba sudionika i to umješača koji vrši neopreznu i sporu radnju skretanja ulijevo kroz duži dio puta, nepravilno, vjerojatno i zbog nepoznavanja pravila i načina izvršenja ovih radnji a tužitelja jer je olako i neoprezno vršio radnju pretjecanja skupa vozila ispred sebe te nije na vrijeme registrirao sporu radnju skretanja ulijevo.
Prvostupanjski sud zaključuje da je umješač isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja jer je suprotno čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 155/04) započeo skretanje na sporedni poljski put bez da se uvjerio da time ne dovodi u opasnost druge sudionike u prometu.
S druge strane prvostupanjski sud smatra da tužitelj ničime nije doprinio nastanku štetnog događaja jer da je poduzeo sve što je u njegovoj moći da može izvršiti sigurno pretjecanje.
Drugostupanjski sud je žalbu tuženika u cijelosti odbio kao neosnovanu pa tako i u dijelu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i eventualne podijeljene odgovornosti iz čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO).
Tuženik u reviziji osnovano ističe da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP iz razloga jer se u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi ne navode razlozi o odlučnim činjenicama odnosno isti su nejasni i proturječni.
Prometni vještak L. L. je u svom zaključnom mišljenju naveo da je uzrok nastanka prometne nezgode neoprezna radnja promjene pravca kretanja oba sudionika pri čemu je umješač vršio neopreznu i sporu radnju skretanja ulijevo kroz duži dio puta, nepravilno, vjerojatno i zbog nepoznavanja pravila i načina izvršenja ovih radnji, dok je tužitelj olako i neoprezno vršio radnju pretjecanja skupa vozila ispred sebe i nije na vrijeme registrirao sporu radnju skretanja ulijevo navedenog skupa vozila.
Prvostupanjski sud je suprotno navedenom nalazu i mišljenju prometnog vještaka zaključio da je umješač isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja ne navodeći razloge u odnosu na takav zaključak prometnog vještaka. Isto tako drugostupanjski sud nije sankcionirao označenu bitnu povredu iako je tuženik na nju ukazivao u žalbi.
Na taj način nižestupanjski sudovi su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nižestupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama i ti razlozi su nejasni i proturječni u odnosu na dani nalaz i mišljenje prometnog vještaka. Isto tako postoji proturječnog između onoga što se navodi u razlozima presude u odnosu na sadržaj nalaza i mišljenja prometnog vještaka.
Stoga je temeljem čl. 394. st. 1. ZPP valjalo nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, a odluka o parničnom trošku ukinuta je temelje odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 9. listopada 2008.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v. r.