Legislator Case Law & Legislation
Rev-1689/1992-2 AI generated

Superseding condition in will invalidates legacy; Supreme Court dismisses appeal as unfounded.

Case Number Rev-1689/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal regarding the validity of a handwritten will. The court found that the testatrix's will, made in anticipation of her and her husband's simultaneous death, was conditional on that specific event occurring. Since the condition of their joint death did not happen, the will produced no legal effect, and the defendant was not entitled to the legacy.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku; A will containing a condition subsequent that fails to occur renders the legacy invalid, and an appeal challenging this outcome is dismissed as unfounded.

Keywords

AI generated
condition subsequent handwritten will simultaneous death legal effect superseding condition inheritance law conditional legacy

Cited Legislation

AI generated
čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku
Protiv drugostepene presude izjavio je reviziju tuženik zbog svih razloga navedenih u odredbi čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku, sa prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu u cijelosti ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje prvostepenom sudu.
čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Tuženik nije u pravu kad smatra da je u postupku pred drugostepenim sudom ostvarena bitna povreda postupka predviđena odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.
čl. 385. st. 3. ZPP
Ostalim navodima revizije se u stvari pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojih se razloga revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).
čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP
Kako u postupku pred nižestepenim sudovima nije počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl.
čl. 386. ZPP
ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl.
čl. 393. ZPP
ZPP), valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1689/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Augusta Husineca, Gordane Gasparini i Stanka Hautza kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja Z.T. iz O., koga zastupa punomoćnik P.S., odvjetnik iz O., protiv tuženika I.K. iz S., A., koga zastupa punomoćnik V.D., odvjetnik iz O., radi utvrđenja valjanosti oporuke, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 19. prosinca 1991. br. Gž 1920/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 26. ožujka 1991. br. XVII P 745/89-19, u sjednici održanoj dana 10. studenog 1992.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e:

Presudom drugostepenog suda potvrđena je prvostepena presuda, kojom je utvrđeno da vlastoručna oporuke E.T. od 11. prosinca 1986.g. ne proizvodi pravni učinak, te da je tuženik dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.600 HRD.

Protiv drugostepene presude izjavio je reviziju tuženik zbog svih razloga navedenih u odredbi čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku, sa prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu u cijelosti ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje prvostepenom sudu.

Odgovor na reviziju nije dostavljen, niti se nadležno javno tužiteljstvo o njoj izjasnilo. Revizija nije osnovana.

Tužitelj je zatražio da se utvrdi da vlastoručna oporuka T.E. sadržana u pismu od 11. prosinca 1986.g. upućena tuženiku u Australiju ne proizvodi pravni učinak.

Sudovi su utvrdili slijedeće:

- da je ostaviteljica T.E. (supruga tužitelja, sestra tuženika) pred put u Osijek 11. prosinca 1986. napisala pismo bratu (tuženiku) u kojem je navela da ukoliko ona i njezin suprug (tužitelj) zajedno poginu, svoj dio ostavlja samo obitelji K. u A. (tuženiku), a kako je ne bi naslijedile druge osobe,

- da je na poleđini pisma napisala oporuku, kojom je svoju polovicu kuće ostavila tuženiku,

- da je oporučiteljica kasnije umrla i to 2. svibnja 1987.g.,

- da su tužitelj i njegova supruga-oporučiteljica dana 3. listopada 1982.g. sačinili tzv. zajedničku oporuku, kojom su jedan drugoga proglasili univerzalnim nasljednicima.

Na temelju takvih činjenica sudovi zaključuju da je oporučiteljica svoju imovinu ostavila bratu (samo) za slučaj nastupa zajedničke smrti, a kako ona nije nastupila, oporuka ne proizvodi pravni učinak. Dalje ističu da je namjera E.T. bila da u slučaju da ju tužitelj zbog njihove zajedničke smrti ne bi naslijedio (u skladu sa "zajedničkom oporukom") da njezina imovina pripadne tuženiku (a nekom trećem).

Protivno navodima revizije sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su uzimajući u obzir sve okolnosti pravilno izrazili stvarnu volju oporučiteljice da učinak oporuke zavisi o budućoj okolnosti. Radi se o suspenzivnom uvjetu, koji odgađa pravni učinak oporuke do vremena nastupa okolnosti postavljene kao uvjet. Kako se navedeni uvjet izjalovio (nije nastupila zajednička smrt bračnih drugova) do učinka oporuke nije ni došlo, to su sudovi pravilno prihvatili tužbeni zahtjev.

Tuženik nije u pravu kad smatra da je u postupku pred drugostepenim sudom ostvarena bitna povreda postupka predviđena odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 - dalje ZPP) jer je imajući u vidu pravni stav sudova, drugostepeni sud ocijenio sve navode žalbe protiv prvostepene presude koji su od odlučnog značenja.

Ostalim navodima revizije se u stvari pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojih se razloga revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Kako u postupku pred nižestepenim sudovima nije počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 10. studenoga 1992.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.