Gž-3/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž-3/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske stranke prava, Zagreb, Šenoina 13, protiv tuženika Ministarstva uprave Republike Hrvatske, radi poništenja upravnih akata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 2. veljače 1999. godine br. XL Pnz- 1/99-2, u sjednici održanoj dana 8. srpnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Žalba se uvažava, te se ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 2. veljače 1999. godine br. XL Pnz-1/99-2 i predmet se vraća Upravnom sudu Republike Hrvatske na daljnji postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem predmetna tužba je odbačena.

Protiv tog rješenja podnesena je žalba zbog povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijano rješenje bude poništeno. Žalba je osnovana.

Ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. ZPP), jer je pobijano rješenje donio stvarno nenadležni sud.

Naime, u predmetnoj tužbi istaknut je tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva uprave Republike Hrvatske od 28. rujna 1993. godine kojim se umjesto D.P. upisuje A.Đ. kao nova osoba ovlaštena za predstavljanje i zastupanje tužitelja, zatim zaključka istog ministarstva od 15. X. 1993. godine kojim je odbijen zahtjev D.P. za odgodu pravnih učinaka spomenutog rješenja, te zaključka od 23. IV. 1998. godine kojim je odbijen prijedlog za obnovu postupka okončanog rečenim rješenjem.

Obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva predmetna tužba ne predstavlja tužbu za zaštitu od nezakonite radnje za čije odlučivanje bi, sukladno odredbi iz čl. 70. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91, 9/92 i 77/92), postojala stvarna nadležnost županijskog suda, već se radi o upravnom sporu za kojeg postoji stvarna nadležnost Upravnog suda Republike Hrvatske na temelju odredbe iz čl. 3. st. 1. istog zakona.

Za ocjenu pitanja pravne prirode ovog spora nije od značaja okolnost što je tužitelj tužbu pravno kvalificirao kao tužbu za zaštitu od nezakonite radnje, jer sukladno odredbi iz čl. 186. st. 3. ZPP sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva.

Sud u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nenadležnost (čl. 17. st. 1. ZPP), a predsjednik vijeća nakon prethodnog ispitivanja tužbe donosi rješenje kojim se oglašava stvarno nenadležnim i predmet ustupa drugom stvarno nadležnom sudu (čl. 282. ZPP).

Prema tome, prvostupanjski sud kao stvarno nenadležni sud nije bio ovlašten odbaciti predmetnu tužbu, već je bio dužan oglasiti se stvarno nenadležnim i predmet ustupiti stvarno nadležnom Upravnom sudu Republike Hrvatske.

Slijedom navedenog, a na temelju odredbe iz čl. 380. toč. 3. ZPP žalbu je valjalo uvažiti i ukinuti pobijano rješenje, te predmet ustupiti stvarno nadležnom Upravnom sudu Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 8. srpnja 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin v.r.